Nicanja Marije Paparelle Legentil

U gradnji svojih slika autorica počinje od detalja prirode, lista, pupoljka, vlati trave…

U Staroj gradskoj vijećnici u Splitu, u petak, 3. veljače  2017. otvorena je izložba slika „Nicanje“ Marije Paparelle Legentil. Izložbom „Nicanje“ autorica predstavlja posljednji dio svog slikarskog ciklusa koji je započet prije šest godina. Dio ovih slika već je bio izložen 2013. godine u 'Art radionici Lazareti' u Dubrovniku, a dio su potpuno novi radovi koji do sada nisu izlagani.

U gradnji svojih slika autorica počinje od detalja prirode, lista, pupoljka, vlati trave i, napuštajući opći plan multiplicira pronađeni detalj, slažući te rezultate u veće cjeline, dobivajući izuzetno tanane 'mrežkaste' forme. Ustrajnim ponavljanjem jednog te istog oblika autorica podslikava kompoziciju (realne ili imaginarne slike) meditativnošću čiji je ritam monoton, oslobađajući u svojoj jednostavnosti. Unutarnji dijalog u slikama razvija suodnosima različitih formi koje gradi zelenom bojom, kao znak rastinja, plodnosti, svježine života i sivom ne-bojom koja se naknadno  pojavila. Korištenje zelene boje duboko je promišljeno i, uz crtež koji zadivljuje svojom delikatnošću i minucioznošću, uspostavljen je bogati, elokventni dijalog kromatskih cjelina i simbola. Njihov suodnos je po riječima autorice „suodnos onoga što jest i onoga što još nije i što tek treba biti. I, ne bez izuzetnog poznavanja velikana modernog slikanja i njihovog doprinosa suvremenom likovnom izrazu, kolorizam Marije Paparella Legentil daje ovim slikama posebnu vrijednost, ukazujući na punu osobenost njenog kreativnog bića. Narativima koji iz toga mogu proisteći, s obzirom na značenja koja svaka pojedina forma nosi u iskustvenom i djelatnom polju promatrača, ostavljena je puna sloboda nicanja.

„Ne sugerira se ništa izvan perceptivnog polja onoga koji gleda – dapače, na njega se upućuje zato što umjetnost ne predstavlja samo nebo umjetnika i umjetnine, nego i njihovo podneblje. Upravo to podneblje dvodimenzionalnoj slici daje dubinu u kojoj se, ako se dovoljno duboko zaroni, da naslutiti ishodište. Zato tko želi ubrati plodove ovih pupova, plodno tlo ima pripraviti u sebi. Ovim slikama možemo pristupiti i kao skupovima povezanih elemenata koji se ponavljaju, kao i smislenoj i funkcionalnoj cjelini koja pokazuje pravilnost u organizaciji kompozicije. Iz tog rakursa promatrano ovo je slikarstvo blisko sistemskom slikarstvu koje se ne zasniva na fikcionalnom, iluzionističkom, prikrivenom i nevidljivom poretku nego na poretku koji se direktno pokazuje i demonstrira umjetničkim djelom. Bitne odrednice sistemskog slikarstva su koncipiranje slikovnog sistema po pravilima koja osiguravaju pravilnost i ponovljivost oblika; realizacija likovnog poretka koji tematizira pravilnost, ponovljivost, pravilo, modularnost i serijalnost.

U tišini intime u ovim slikama vidim male nježne minijature što se drže uspravno i djeluju složno. Usredotočim li se u središte onoga što pup jest tada mi se u njegovoj jezgri otvara čitav krajolik u koji je posađen i u kojem će dati ploda. Ta je jezgra čitav jedan svijet koji minijaturu rasprostire do ruba dokučivog. Putujem, a da se tijelo pomaknulo nije. Gledam zatvorenih očiju i vidim prošlost onog što se tek ima dogoditi. Svaki pup je kolijevka mogućnosti, a jedna spora poniznost prodire u sobu koja stanuje u meni u šupljini počinka.“  (Toni Horvatić u predgovoru kataloga)

Njeni radovi su zato kao tihe i intimne molitve, čedne i dirljivo iskrene i snovidne. Mada slikane sa bližim i daljim tragovima leksike modernog likovnog izraza, ove slike nose karakter, rekli bismo, neke anđeoske predanosti pozitivnim vrijednostima života, darovima prirode i našim duhovnim usmjerenjima. Ove slike kao da su slikane punom dobrotom otvorenog srca, bistrinom dječjeg oka, u zanosu i predanosti vjeri i onostranom.

Marija Paparella Legentil kao da je, napustila uzavrelu likovnu scenu, nalazeći zadovoljstvo u miru i povučenosti. I neka vrsta 'privatnog' bavljenja slikarstvom postala je njen stav, njen kredo. Možda baš zato njeni radovi, koji nisu nastali na poticajima raznih trendova i pomodnosti, nose u sebi neke daleke primisli na plemenitost naive i njene potrebe da afirmira vrijednosti života i obilje prirode. Tako, slike Marije Paparelle Legentil su poziv na kontemplaciju i smiraj, na ljubav, na povrat prirodi i čovjekovoj dobroti. To su njene pokretačke ideje. Njena ideologija. Njeno 'mjesto pod suncem' (na obalama Jadrana).

Marija Paparella Legentirođena je 17. veljače u Splitu. Godine 1988. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1989. godine postdiplomski studij na Ecole des Beaux-Arts u Parizu. Od 1988. izlagala je na više skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu.

Nives Matijević