Nova Jalta srpskih i muslimanskih čelnika

Jednima, što je situacija gora, njima je veća mogućnost dobre zarade

Uistinu sve više raste opravdana sumnja u dobronamjernost međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, budući da ni malo ne uvažava razotkrivane istine građansko konfesionalnog troipolgodišnjeg rata u toj zemlji, predziđa europskog kršćanstva. Zataškavana i krivotvorena istina Drugog svjetskog rata na jugoslavenskim prostorima jedan je od najvećih razloga ovako tragićne sadašnjosti, u kojoj se opravdano raspala ta tvorevina. Izgrađena na lažima, ucjenama, diskriminacijama i diktaturom režima koji je bio samo sredstvo stvaranja Velike Srbije, a nikako jamstvo ravnopravnosti federacijskih partnera, takva zemlja nije mogla imati budućnost, i nije mogla biti podjednako prihvaćena od svih. Na temelju takvog tumačenja federacijske ravnopravnosti uspjela se stvoriti i od svijeta priznata Republika srpska, koja će u bliskoj budućnosti povećati Srbiju i dati joj željeni atribut Velika Srbija, ili savez srpskih zemalja.

To tragično iskustvo svijet nastoji da klonira i u dvoentitetskoj Bosni i Hercegovini, na federacijskim prostorima na kojima se favorizira jedan narod – muslimani – na nacionalnu i vjersku štetu drugog naroda u Federaciji, Hrvata, što je znak da neko priprema ponovno krvavu budućnost Bosne i Hercegovine.

Međutim, dio muslimanskog naroda kojega međunarodna zajednica pokušava prikazati kao jedinog stradalnika u ratu, prikrivajući sve njihove zločine, u prvom redu na Hrvatima, postaje svjesan te opasnosti koja ne jamči sigurnu i mirnu Bosnu. Iz redova nekadašnjeg muslimanskog vodstva koje je i najkrivlje za muslimansko hrvatski rat u Bosni i Hercegovini onog momenta kada je napalo Hrvate i njihove prostore, čime je ovome ratu dat pridjev građansko vjerski sukob za teritorij, počima priznavati i otkrivati svoju odgovornost i krivicu u tom vremenu. Oni, kojima je do istinske Bosne i Hercegovine ispunjene ravnopravnosti u razlikama shvaćaju da se zemlja mora uređivati, i urediti, po mjerilima i istinama njenih naroda a ne i nikako pridošlih dobro plaćenih svjetskih istrošenih političara. Tim lutalicama  Bosna i Hercegovina je postala dobro plaćeno radno mjesto i što god  situacija gora u toj zemlji njima je veća mogućnost dužeg ostanka i dobre zarade. Također ovi iz redova muslimanskog naroda što otkrivaju istinu rata shvaćaju da bi kasnije plaćanje počinjenih zločina bilo puno skuplje i uz veću kamatu, s obzirom da međunarodna zajednica ne će vječno ostai u „krčmi pogašenih svjetla“. Da je svjetskoj zajednici bilo do mira u Bosni i Hercegovini ona  je mogla rat  i spriječiti kao što ga je i zaustavila.

U višenacionalnim i viševjerskim državama istina o prošlosti i ravnopravnost u sadašnjosti jedini su jamac njihove opstojnosti i budućnosti. A te vrijednosti nikad nije kasno priznati i spoznati ih.  Muslimanski tjednik „Ljiljan“ na mala vrata otkriva istinu rata između muslimana i Hrvata te u broju 304. kaže, apelirajući na ostavke u njihovom tadašnjem političkom vodstvu: „…Armija BiH uvučena je u rat s hrvatskim vojskama i paravojskama. Do temelja je srušena srednja Bosna, niz malih gradića koji su na svoj način bili dijelom bosanskog šarma; a rat u Bosni sasvim je postao sličan građanskom i etničkom.“

Zašto su Muslimani napali Hrvate u Bosni i Hercegovini i njihove prostore, poglavito one u srednjoj Bosni gdje su i počinili največe zločine nad hrvatskim pučanstvom počeo je da otkriva, a kasnije ga netko i zaustavio, nekadašnji zapovjednik njihove vojske Sefer  Halilović u „Slobodnoj Bosni“ br. 102. od 31. 10. 1998. godine,  nakon što javnost upoznaje sa „Novom Jaltom“ srpskih i muslimanskih čelnika, i Izetbegovićeva sastanka sa Dobricom Ćosićem u njegovoj kući 1991. godine.

Sefer kaže: „Politički vrh na čijem je čelu bio Alija Izetbegović, držao se Lisabonskog dogovora i „nekog teritorija za Muslimane“ …a u sklopu zamišljene Izetbegovićeve diobe Bosne i Hercegovine na sjednici „…Izvršnog odbora SDA se raspravljalo o lokaciji  izgradnje izbjegličkih naselja za izbjeglice iz istočne Bosne, krajem svibnja 1992. na područjima Kiseljaka, Busovače i Viteza…“ Za ovakve Izetbegovićeve zločinačke namjere diobe zemlje bili su stvoreni svi preduvjeti, velik broj izbjeglih muslimana namjerno je smješten u srednjoj Bosni, na tim prostorima otvoreni su centri za obuku dovedenih i prodošlih mudžahedina i muslimanska propagandna mašinerija laži o Hrvatima razrađena je do savršenstva. Rat se više nije mogao izbjeći. Muslimanima se činilo da je sada pravo vrijeme za stvaranje muslimanske države, jer su Hrvati puno malobrojniji i zauzeti su ratom u Hrvatskoj, te za ostvarenje dogovora u Beogradu ne će biti potrebno dugo vremena.

Sad je potpuno jasno zašto je, i tko je, rat između Muslimana i Hrvata započeo upravo u srednjoj Bosni i zašto je tamo počinjen najveći muslimanski zločin nad Hrvatima. Ovu otkrivenu spoznaju morali bi uvažiti i međunarodni promatrači u Bosni i Hercegovini. Također, više se ne može nićim opravdati ovakav rad Haaškog suda u kojemu se sudi samo Hrvatima, upravo onima iz onih bosanskih dijelova na kojima su Muslimani planirali izgraditi muslimansku državu. Napose bi pred očima sudaca Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu ova istina trebala biti ovih dana kada je, prvog dana proljeća 2017. započela žalbena rasprava u slučaju šestorice hrvatskih uznika, osuđenih samo zato što su branili svoj napadnuti hrvatski narod, i cjelovitost svoje domovine Bosne i Hercegovine.

Ova razotkrivena istina pokazuje kako su se Hrvati samo branili na svojim prostorima od puno brojnijeg muslimanskog naroda i muslimanskih fanatika iz islamskih zemalja, koji su u Bosnu i Hercegovinu došli boriti se iz čisto vjerskih razloga, i za dio za koji im je Alija Izetbegović jamčio da će biti islamska država u Europi. Vjerovati je da se od sada okreče nova stranica rada Haaškog tribunala, a time i pravedan i nepristran pristup rješavanju bosanskohercegovačkog problema, jer sukob u Bosni i Hercegovini je bio građansko-konfesionalni rat. Također se vidi tko je bio agresor a tko se samo branio, te ko je bio za multietničku a ko za podijeljenu Bosnu i Hercegovinu.

Preko te istine svijet ne smije više prelaziti, a prihvaćanje iste otvara vrata slobode Hrvatima u Haagu i opravdava nazočnost međunarodne zajednice u „krčmi pogašenih svjetla“. Samo tako Bosna i Hercegovina  bi mogla imati budućnost. Razotkrivanje istine o beha ratu ne oslobađa odgovornosti muslimansko vodstvo za počinjene zločine nad Hrvatima srednje Bosne. U Bosni i Hercegovini sada svi, osim međunarodne zajednice, govore o građansko-vjerskom ratu i o ubojstvu „šarma“ Bosne i Hercegovine. Sada je vrijeme da u žalbenoj raspravi Haaški sud oslobađanjem hrvatske šestorke tu istinu prizna i potvrdi, što bi bio veliki korak k izgradnji slobodne i demokratske Bosne i Hercegovine, sa svojim „bosanskim šarmom“.

Vinko Đotlo