Poremećen ustavnopravni redoslijed

Oktroirana sjednica Hrvatskoga sabora 2. svibnja 2017.

Članak 116. Ustava RH donosi kako je potrebno da jedna petina zastupnika podnese zahtjev Saboru za opoziv nekoga u Vladi RH. Valjda su to i učinili zastupnici SDP-a i ostali koji hoće opozvati ministra Zdravka Marića, tj. potpis preko 30 zastupnika i to da se stavi na sjednicu Sabora u roku od 30 dana. No, ne „leži vraže“ kako se zna reći, i zastupnici HDZ-a dadoše zahtjev za opoziv predsjednika Sabora Božu Petrova, ali ne tek nešto preko 30 zastupnika nego nemali broj od 79 zastupnika. I ne mogu nego upitati stručnjakinju za Ustav i profesoricu, u isto vrijeme, gospođu Sanju Barić kako je među osam točaka za razrješenje krize vlasti na drugo mjesto stavila ovu, a da baš i ne odgovara samoj vokaciji iste točke, pa je prenosim u cijelini:

Božo Petrov

„2. Razuman ustavnopravni redoslijed glasanja bi bio: prvo Marić, drugo novi ministri, treće Petrov“. I sve to do kraja ovog tjedna, tj. do kraja sjednice Hrvatskog sabora prije stanke za lokalne izbore. Meni ne izgleda razumno voditi sjednicu Sabora ispred većine zastupnika koji su potpisom iskazali nepovjerenje istom predsjedniku. Razumno bi bilo, gospođo Sanja Barić, da su SDP i ostali dali 76 potpisa uz zahtjev za opoziv ministra Marića pa onda Petrova. Ostalo je oktroirana sjednica. Kako donijeti zakon (o arhivima) kad na glasovanje, naravno prije u raspravu, daje predsjednik bez osnovnog povjerenja, ili ostale točke dnevnoga reda? Kod svega ovoga pogubili su se i oni zastupnici koji su prihvatili raspravu, odnosno dnevni  red i  o rečenom Prijedlogu zakona. Trebali su se jednostavno pokupiti i ne vraćati u Sabor.

„Ustavopravni redoslijed“, hm..! Je li se taj redosljed nalazi u nekoj od točaka odnosno članaka Ustava, naprimjer 116., ili…? Ponavljam; meni je razumno ići redoslijedom skupljenih potpisa, tj. tamo gdje ih ima više a da se, istom, ne protivi nikakvom ustavopravnom redoslijedu. Netko će reći: pa zahtjev opoziva predsjedniku Sabora implicira nepovjerljivost za oba slučaja, tj. da možda baš sam predsjednik i ne vodi odnosno ne predsjeda sjednici ni za koji slučaj? Mislim da bi bilo ispravno kad bi predsjedao sjednici pred zahtjevom od 76 potpisnika za razrješenje ministra financija Marića, a li za svoj (Petrov) slučaj da joj svakako predsjeda netko od podpredsjednika.

Ali ne želim izostaviti kako sam umoran pod „lojtriranjem“ (lojtre, lojtre, lojtre…) iz dana u dan od  predsjednika SDP-a Davora Bernardića i skupine koja mantra o onome: pokažite vi iz HDZ 76 zastupnika za ostanak Marića! Pa ne mogu vjerovati, da su tako infatilni, gotovo je to psihijatrijski slučaj ili nešto slično. Ta nisu Andrej Plenković ili klub zastupnika HDZ stavili zahtjev za smjenu svog ministra. Zastupnik Branko Bačić im je to u utorak dva puta ponovio (u Saboru i pred medijima) čiji je posao oko dokazivanja 76 zastupnika za opoziv. Oni su svoje odradili kao prilog svom zahtjevu. Ta nije cijela javnost infatilna za ovu igru oporbe. Ili zastupnici, čak iz oporbe, ne pristaju na raspravu o predloženom dnevnom redu, jer i oni vide da se mora izbistriti slika o većini u Saboru, ali samo izvrću red baš oni iz oporbe koji nisu odradili ono što bi se ad hoc izbistrilo da jesu to odradili, poput suprotne strane.

E, ali mu omili fotelja, pa nasrnija s dnevnim redom, kao da je pred većinom zastupnika na svojoj strani. Što reći: laže sam sebe. Zašto? Možda samo radi fotelje? Još netko može pomisliti, da je predsjednik Sabora nedovoljno moralan ako nije ili još ne da sâm ostavku na mjesto predsjednika. Ne mora tako biti. Još uvijek ima šansu, pa da i sam predlaže predsjedajući sjednici glasovanje o njegovu povjerenju jer od trenutka predaje zahtjeva za opoziv do same sjednice može proteći još neko vrijeme pa se neki potpisnici povuku a i u raspravi može se dovoljno argumentirano braniti do vlastitih suza i rasplakati još ponekog zastupnika pa lijepo sačuva fotelju.

Nikola Bašić, Vis