Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Europska socijaldemokracija na koljenima

Na putu prema beznačajnosti

 
 
SPD slavi rezultat francuskih izbora – iako su socijalisti doživjeli povijesni poraz. No i druge sestrinske stranke u Europi u posljednje su vrijeme doživjele teške izborne katastrofe.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/05/asbarez.com_wp-content_uploads_2015_06_PESvotingcard.jpg
Nakon poražavajućeg izbornog rezultata svoje stranke predsjednik francuskih socijalista, Jean-Christophe Cambadelis, pokušava ublažiti štetu. „Socijalistička stranka nije mrtva. Trenutačno je u krizi, a to je nešto drugo“, naglasio je. Nedvojbeno je da je kandidat Benoît Hamon sa nešto više od 6 posto osvojenih glasova ostvario jedan od najslabijih rezultata u povijesti stranke u prvom krugu predsjedničkih izbora. Velika stranka Jeana Jauresa, Leona Bluma i Françoisa Mitterana kažnjena je nakon pet godina na vlasti obeshrabrujućim rezultatom. Razloga za to ima mnogo. Hamon je, kao prvo, bio pogrešan kandidat, ostao je neprimjetan i bio je izbor samo ljevičarima – svi ostali, pa čak i bivši premijer Manuel Valls, svoj su glas dali Emmanuelu Macronu. Njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel (SPD) koji je u ponedjeljak čestitao izbornom pobjedniku E. Macronu, podržavao ga je već i u predizbornog kampanji, a ne Hamona kao kandidata sestrinske stranke.
 
Mnogi francuski socijalisti za neuspjeh stranke u velikoj mjeri okrivljuju F. Hollandea. „On stranci nije dao ni liniju, ni viziju i odugovlačio je s prijeko potrebnom obnovom.  Stranka sada bojažljivo gleda prema parlamentarnim izborima koji se održavaju 11. i 18. lipnja. Nešto, ranije, točnije 8. lipnja njihova bi sestrinska stranka u Velikoj Britaniji mogla doživjeti gorak poraz.
 
Laburistima prijeti povijesni poraz
 
Ne tako davno Laburistička stranka u Velikoj Britaniji smatrala se nepobjedivom. Između 1997. i 2005. Tony Blair je sa strankom New Labour pobijedio na trima parlamentarnim izborima zaredom. Blair je predvodio novu generaciju socijaldemokrata koji su se u mnogim dijelovima Europe gurali prema centru i vlasti. No o tome današnji laburisti mogu samo sanjati. Rijetko kada su bili ovako podijeljeni. Rijetko kada su bili tako daleko od vlasti kao danas. Rijetko kada je njihov predsjednik bio tako nepopularan. Jeremy Corbyn je prije gotovo dvije godine neočekivano pobijedio na unutarstranačkim izborima. Otada laburisti u ispitivanjima javnog mnijenja bilježe rekordno nisku popularnost. Corbynov stav prema brexitu još uvijek je nejasan. Milijuni tradicionalnih birača laburista prošle su se godine zbog njegove anemične kampanje za ostanak, opredijelili za izlazak iz EU-a.
 
Velika slabost laburista ujedno je i glavni razlog zbog kojeg je premijerka Theresa May odlučila raspisati prijevremene parlamentarne izbore 8. lipnja. Laburističkoj stranci prijeti jedan od najgorih rezultata u njenoj povijesti. Trenutno prema ispitivanjima javnog mnijenja uživa potporu oko 25 posto birača, te iza vladajućih konzervativaca zaostaje za više od 20 posto. Samo 13 posto Britanaca zadovoljno je s Corbynom kao oporbenim vođom, dok May podržava 57 posto građana.
 
Spektakularan pad
 
U fragmentiranom stranačkom krajoliku Irske sudbina Laburističke stranke često je bila anticiklička. Kada su krajem devedesetih socijaldemokrati u čitavoj Europi slavili velike uspjehe, Irci su već svoje najbolje vrijeme ostavili iza sebe. Na čelu sa cijenjenom predsjednicom Mary Robinson laburisti su doživjeli vrhunac popularnosti. No Robinson je 1997. odlučila napustila funkciju kako bi mogla postati visoka povjerenica UN-a. Te iste godine laburisti su na parlamentarnim izborima doživjeli težak poraz. Iduće desetljeće – uključujući financijsku krizu koja je Irsku posebno teško pogodila – socijaldemokrati su doživjeli u oporbi. Na vlast su se vratili tek 2011., postigavši rekordan rezultat. No nezadovoljstvo građana osiromašeni mjerama štednje i povećanjima poreza pogodilo je i laburiste.
 
Pet godina nakon najboljeg rezultata u povijesti laburisti su 2016. ostvarili najgori rezultat: broj zastupnika pao je za spektakularnih 81 posto, na svega sedam mandata. Time su Irci ponovo u trendu te su uhvatili ciklus: njihovoj laburističkoj stranci danas ide jednako loše kao Laburističkoj stranci na susjednim britanskim otocima.
 
Na putu prema beznačajnosti
 
Španjolski socijalisti koji su svojedobno spasili zemlju nakon desetljeća diktature, ne uspijevaju izaći iz krize. Na zadnjim izborima održanim u lipnju 2016. njihov vodeći kandidat Pedro Sánchez osvojio je svega 22 posto glasova, što je najgori rezultat 140 godina dugoj povijesti Socijalističke radničke stranke Španjolske (PSOE). Sánchez nije uspio profitirati ni od silnih korupcijskih afera vladajuće Pučke stranke, a ni od njene politike stroge štednje. Mnogi razočarani birači socijalista glasovali su za novu lijevu prosvjednu stranku Podemos.
 
Nakon još dvaju katastrofalnih poraza na regionalnim izborima u Baskiji i Galiciji Sánchez je u listopadu prošle godine smijenjen te je imenovano privremeno predsjedništvo stranke. Odonda socijalisti samo toleriraju manjinsku vladu konzervativaca. Obeshrabreni socijalisti sada su žestoko međusobno zavađeni jer su na vlasti ostavili desničare. Novi šef stranke birat će se u lipnju, a kandidirali su se, između ostalih, Sánchez i ambiciozna andaluzijska premijerka Susana Díaz. Bit će to očajnički pokušaj ujedinjavanja stranke i sprječavanja podjela, jer bi daljnje podjele imale za posljedicu potonuće u beznačajnost.
 
Ljevica nikada nije bila ovako nepopularna
 
U Poljskoj, kao i u mnogim zemljama bivšeg Istočnog bloka, umjereni dio nekadašnje državne stranke se nakon 1989. kretao u smjeru socijaldemokracije. Savez demokratske ljevice (SLD) tom je strategijom 2001. osvojio gotovo 40 posto glasova i ušao u vladu. No otada je poljska ljevica na silaznoj putanji. Od izbora 2015., na kojima je SLD izašao u koaliciji pod nazivom Ujedinjena ljevica, u parlamentu po prvi put nije zastupljena nijedna jedina stranka iz ljevičarske tradicije.
 
Desno-nacionalistički PiS Jarosława Kaczynskog služi se domoljubnim osjećajima kao i socijalnim strahovima. Njegov je socijalni program zapravo ljevičarski: dječji doplatak, stambeno zbrinjavanje, oduzimanje od bogatih u koristi siromašnih, smjena starih elita koje su se često stavljale u isti koš s postkomunistima. Prema aktualnim ispitivanjima javnog mnijenja SLD nije ni blizu praga od pet posto, a nova svježa stranka Razem (Zajedno) ima izgleda samo u velikim gradovima. Čini se da ljevica u Poljskoj nikada nije bila ovoliko nepopularna.
 
Tek posljednja opcija
 
Nikada nijedna stranka u Nizozemskoj nije izgubila toliko glasova kao socijaldemokratska stranka rada (PvdA) na izborima održanim 15. ožujka ove godine. Od 38 mjesta u parlamentu stranka ih je, osvojivši manje od šest posto glasova, sačuvala svega 9. Njeni tradicionalni birači zamjerili su joj što je kao manjinski partner u vladi s desno-liberalnim VVD-om podržala program stroge štednje. Čak ni promjena vodećeg kandidata u posljednjem trenutku nije bila od pomoći; Lodewijsk Assher, koji je još na funkciji potpredsjednika vlada poraz jednostavno nije uspio spriječiti.
 
Nakon izbora uslijedili su kaotični dani: šef stranke podnio je ostavku, a Ronald Plasterk koji je još uvijek na funkciji ministra unutarnjih poslova čak je predložio fuziju sa Zelenima. Na razgovorima o formiranju nove vlade PvdA nije sudjelovao. Do formiranja nove koalicije, socijaldemokratski ministri ostat će na svojim funkcijama. „Socijaldemokrati su posljednja opcija, dakle ako razgovori sa svim ostalim strankama propadnu“, priopćeno je iz VVD-a. No članovi PvdA-a situaciju vide drukčije. Na posljednjem kongresu stranke jasno su poručili da nikako ne žele biti manjinski partner u vladi.
 
Obračun s jednom velikom strankom
 
Na posljednjim izborima u Grčkoj održanim u rujnu 2015.  Panhelenski socijalistički pokret (Pasok) osvojio je svega 6,3 posto glasova. Socijaldemokrati, koji su godinama u Ateni bili na vlasti i za koje je 2009. glasovalo čak 43,9 posto Grka zbog financijske su krize potpuno marginalizirani. Oni su samostalno vladali u vremenu od 2009. do 2012. Strogim mjerama štednje razočarali su brojne birače i otjerali ih u ruke lijevo-populističke Syrize. Syriza je mamila socijaldemokratske birače ne samo drukčijom financijskom i gospodarskom politikom, već i obećanjem da će se boriti protiv klijentelizma i korupcije. Dvije velike etablirane stranke, Pasok i konzervativna Nea Dimokratia simboliziraju sustav koji je odgovoran za propast grčkih javnih financija.
 
U prvom su redu socijaldemokrati na glasu da su posebno na čelu sa svojim utemeljiteljem i višegodišnjim predsjednikom Andreasom Papandreouom posebno bavili klijentelizmom. Dok je Nea Dimokratia uspjela obnoviti svoj imidž i prema aktualnim ispitivanjima javnog mnijenja vodi u odnosu na Syrizu, o Pasoku se ni ne govori.
 

Flora Wisdorff, Die Welt

Povezane objave

Američki Pentagon znao je za COVID

HF

Nije uspio ruski blitzkrieg

hrvatski-fokus

Kako poraziti Marine Le Pen?

HF

Opasna igra Reçepa Tayyipa Erdoğana

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više