Presuda iliti klica novoga sukoba

Sklon sam povjerovati i Sanaderu zbog čega je napustio mjesto predsjednika Vlade

Zanimljivo, mada ne i neočekivano, objavljen je rezultat arbitražnog postupka iz kojega je, odlukom Sabora Hrvatska demonstrativno istupila, nakon otkrića da naši susjedi trguju ispod stola. Milanovićeva Vlada je, premda nepopularna, učinila nešto, što je ciela nacija podržala. Drčan, kakav već jest, nije si dopustio da ga ponižavaju, a time je pokazao da drži i do digniteta nacije. Je li Vesnica trebala još ponešto učiniti ili samo nastaviti kadroviranje po veleposlanstvima i suradnju s regionom, nikada ne ćemo u potpunosti znati. Moglo se mnogo toga napraviti. Svi sada govore da su napravili sve, ali s mojeg motrišta to nije tako. Pače sklon sam povjerovati i Sanaderu da je radi toga napustio mjesto predsjednika Vlade.

Gilbert Guillaume

Sve, a osobito one događaje kojima smo svjedočili, treba gledati u kontekstu pa, tako i ovo. Sanader je tri tjedna prije ostavke bio s Merkelicom i, ne isključujem mogućnost da je od nje dobio uputu vezanu za valu, oko kojega se nismo mogli dogovoriti. Oko teritorija, jezika i ostalih nacionalnih atributa se ne raspravlja i svako narušavanje je dovodilo do sukoba. Ako je to bio Sanaderov motiv, u potpunosti ga podržavam što je napustio poziciju, a vjerujem da mu se i prietilo, jer tko od nas je bez grijeha? Pogleda li se njegova nasljednica, ona je, ono što je Račan (s Drnovškom) uz Piculinu asistenciju započeo nastavila i time se legitimirala ponovno kao izrazito „crvena“. (Nadam se da Račana dobro peku u Paklu ili još bolje, tjeraju da roni u septičkoj jami.)

Dakle, nitko nije nevin, jer je mogao napraviti pa propustio ili je napravio suprotno nacionalnom interesu. Vratimo li se u vrieme Miloševića i operetnog rata u Sloveniji, vidljivo je da ratovanje na tom teritoriju nije niti bila namjera JNA zadržati Sloveniju u novoj državi. Od rata u Sloveniji traje kraće jedino biciklistička utrka oko Slovenije.

Zašto je rat u Bosni i Hrvatskoj toliko trajao? Zbog pravoslavne braće ili svega onoga što predstavljaju te zemlje? Dakle, polazna pozicija je uvijek duboko u prošlosti, a ja tek vadim ono što sam pamtim i povezujem. Zamisao Velike Srbije nikada nije obuhvaćala zapadnije od Karlovca, Virovitice, Karlobaga i to je bilo polazište za raspad Jugoslavije. Na drugoj strani Europljani su već tada prihvaćali ishod po toj liniji (sjetite se slastičara) koji su imali zadatak otupiti svaku našu oštricu. Prekidi vatre koje JNA nije poštivala. Već tada su stvoreni uvjeti za EU s više brzina (spominje se tek 2016.).

Vratimo se crvenoj Jadranki. Za nju je znano još u vrijeme službovanja na radiju da je u suzama protestirala što nije poslana u partijsku školu Kumrovec. Ostale pikanterije iz tog vremena ne treba iznositi, tek spomenuti da je ona bila pogodna osoba da provede priključenje EU-u, bez obzira na cienu, U to vrieme asistent joj je bio tko drugi nego Stir. Je li se on slučajno upravo sada povukao iz Vlade? Vjerujem, iako to ne mogu dokazati, da su joj i spavači iz stranih obavještajnih službi pomogli oko progona Sanadera, a to je sirotinji koja se hrani informacijama s televizije pomoglo da ga prihvate kao jedinog krivca za sve, a ona nas je uvela u EU-ovo društvo i to bezkompromisno goneći svoga prethodnika i time si pred, onima koji imaju glavu da imaju kamo odložiti šešir, dala dodatnu težinu državništva i pravednosti.

Osim toga smo i skloni vjerovati kako su nam Nijemci prijatelji. Nažalost tako ih nazivaju i mnogi čudaci iz visoke politike. Tu se moram osvrnuti na prijatelje. To je pojam koji se može koristiti samo između osoba i to vrlo oprezno. Postoje znanci, kolege (kao pozitiv), drugovi, suradnici, članovi iste udruge (kao komparativ) i prijatelji (kao superlativ). Prijatelj je prijatelj i nikako ne može biti dobar i loš, on je uvijek prijatelj.

Među državama postoje samo interesi. Mogu se interesno udruživati EU, NATO, Varšavski pakt, Sveta alijansa i cijeli niz u povijesti. Znamo također da su pobjednici uvijek trgovali među sobom i to tuđom (najčešće gubitničkom) kožom. Uvijek je u tome bila klica novog sukoba i nevolje, koja je pogađala one koji nisu sudjelovali u tim novim kreacijama. Treba li EU novi rat? Vjerojatno treba. Spoznaja da je Juncker pijanac ne donosi velike zarade, a to se traži. Pogledamo li seljački, zdravom logikom, sve zemlje u svijetu su dužne. Komu? Zašto se dopuštaju virtualni novci? Ne da nama bude lakše, već da nam netko odere kožu i uzme sve što imamo vrijedno.

Bosna je od strane EU-a već učinjena i pripremljena kao bačva baruta, a slična bačva je i Ukrajina. S Makedonijom se poigravaju preko marionete Grčka. Ameri su Ukrajinu pripremili za potencialno žarište (zajedno s EU-om), a Bliski istok i sjeverna Afrika su već žarište koje destabilizira i EU. Dakle, administracija EU-a (osobito Njemačka) se uhvatila u isto kolo s Amerima, a nije dorasla igri pa su ih Ameri podielili, dajući ponekima mrvice kao „Gospodskom Kastoru“, a stvarno podrivajući temelje EU-a. Merkelica si je zamislila da je miss, a treba samo pogledati u ogledalo i shvatit će gdje se nalazi, kako izgleda i koji su joj dosezi. Ne osvrćem se na fizički izgled, država koju vodi je već imala slične aspiracije i pokušaje ostvarenja. Želja da se dođe do energenata na Bliskom istoku koncem XIX. stoljeća je iskazana u projektu željezničke pruge Berlin – Bagdad. Kako je to završilo? Prvi svjetski rat u koji su ih gurnuli današnji „prijatelji“ Britanci, kojima su se pridružili Ameri. Dakle, njihovi današnji prijatelji Britanci i Francuzi su im namjestili poraz, reparacije i podijelili Otomansko Carstvo, pruga (posljednje dionice) je završena 1962. Dragi moji Nijemci, upustili ste se u avanturu koja će završiti kao i prethodne dvije. Za vas povijest nije učiteljica. Vi ste vječiti ponavljači. Žalim samo što ste toliko veliki i jaki pa će mnogi drugi patiti radi vaše gluposti i lakomosti. Nas ima nešto preko 4.000.000, a Slovenaca manje od 2.000.000. Koliko će nas ostati nakon sljedeće avanture? Nadam se da u njoj ne ću sudjelovati (zbog dobi), inače vrlo rado. Naime, znao bih kada treba i kamo okrenuti ciev.

Dragi sunarodnjaci, arbitraža ne važi, ali upamtite! Kvači onaj koji je jači, a to sigurno nismo mi. Dodamo li tomu da nemamo 5. kolonu nigdje, dok svi naši susjedi imaju svoje 5. kolone kod nas, bit će umjetnost opstati. Upamtite žive slike s TV ekrana od 29. lipnja 2017. Slovenci u Međimurju i pograničnim dijelovima ispijaju šampanjac, nakon objave arbitraže. Što su spremni kada dođe do kakvog previranja? Tko se normalan veseli izgubiti pedalj zemlje? Znači da su zaposjeli naše (svoje) prostore. Slovenski biskupi izjavljuju da Hrvatska ima puno mora, kao i arbitar pa će malo dati onima s manje. Za biskupe pitanje „gdje ste izgubili VII. zapovied?“ ili i vi dajte dio svojega onima koji imaju manje. Provodite načela jednako. Što čeka naša Biskupska konferencija?

Zlatko Janković