Dva puta pogubljeni

Šarafciger, moć i mračna sila!

 

 

O Hrvatska moja, pale su zadnje maske.

Po kostima hijene sikću. Zvijer je namirisala krv.

Jesu li umrli dostojanstvo i ponos?

Nažalost, ostvarilo se crno proročanstvo.

Zaista si danas šaka jada.

Kad su sirene parale uši,

Krv i suze natapale zemlju,

Kad je bilo biti ili ne biti,

Zar je Mladost mogla znati

Gdje će za Te život dati?

                     

Zemljo moja, pogledaj ih pa zaplači!

Gledaj vlasti, vidi bijede.

Šarafciger, moć i mračna sila!

S grobova znamen miču

Gdje se mladost ugasila.

 

Domovino, ljubavi, čemeru i jadu!

Tko bi rekao da ćeš tako nisko pasti?

Samo Tvoje branitelje pogubiše dvaput

Prvi puta dušmani – a drugi put vlasti.

 

Bože moj tko zna što će još šarafcigeri

Odvrtati, zavrtati i premještati,

Da bi se klika održala na vlasti

I kakvih ćemo se sve nagledati čuda,

Dok manjina vlada i većinu čvrsto drži za muda.

 

Pejo Šimić