Izbavi me iz labirinta beznađa Bože moj, gdje si? Jesam li to opet napušten i sam, Ili si me, poput starozavjetnih proroka, Stavio u užareni žrvanj kušnje, Pa si se samo na trenutak skrio Ili si me zaista napustio? Čudni su i nedokučivi Tvoji putovi. Zaista ne znam što se zbiva. Kad malo bolje razmislim, a i vjera me tako uči, Ti si nazočan svugdje i ispunjavaš svako vrijeme. Onda se pitam čemu te isprazne dubioze i dileme? Da se to nisam malo zaigrao i obahatio, Pa u svojoj samodopadnosti Poletio malo previsoko i okrenuo leđa Tebi? Samo nemam snage pogledati se u zrcalo I priznati samome sebi. Oprosti mi, ja sam samo nesavršeno ljudsko biće Kojem si Ti podari razm i udahnuo dušu. Pomozi mi da mi srce poroke nadjača. Daj mi snage da Te opet pogledam u oči, Dosta smo se igrali skrivača. Bože moj, tumarajući kolopletom poroka i grijeha, Toliko sam iscrpljen i dotrajao, Da me dobrano napuštaju snaga i razbor, vid i sluh. Molim Te, izbavi me iz labirinta beznađa Dok me ovaj mračni horor Nije strmoglavio u još dublji ponor. Molim Te otvori mi oči, ja sam ipak Tvoje stvorenje. Nažalost, grešnik, na sreću i pokajnik. Ne dozvoli da kroz ovu surovu dolinu suza Tumaram poput ranjene zvijeri. Ne budi više namrgođen, smrknut i ljut. Upali baklju svoje milosti – izvedi me na pravi put. Pejo Šimić