Pupovac tragom Slobodana Miloševića

Na hrvatskim općinama Srbi su polomili zube 1995. godine

»Pobegli su k'o zečevi. Prevarili su me na one njihove srpske opštine«, pokušavao je među svojima, agresor i okupator Hrvatske Slobodan Milošević opravdati svoj poraz. Znači, i te takozvane zajednice srpskih općina u Hrvatskoj su tvrd orah na kome je Milošević polomio zube, pa evo i Milorad Pupovac ima ovih dana priliku da ih konačno i on negdje polomi, s obzirom na ultimatum koji je postavio Hrvatskoj vladi i Saboru. I malo dijete će vam reći da su srpske općine u Srbiji, oko njih su srpska brda, a iznad njih je srpski dio neba, pa taman u njima živjelo u visokom postotku neko nacionalmanjinsko građanstvo, kao državljani Srbije. Ova prirodna zakonitost se dakako odnosi i na Hrvatsku i na sve druge države.

UČENIK I UČITELJ – Aleksandar Vučić i Slobodan Milošević

Dok se prije osam godina u istočnoj Slavoniji pripremala secesija i podjela suvereniteta, HDZ je izdajnički spavao, a Hrvatsku je spasila, vjerovali ili ne, anacionalna Vesna Pusić koja je tome rekla STOP! Ne zbog Hrvatske koja je za nju zadnja rupa na svirali, nego zbog EU-a. Europa se ujedinjuje, a mi se dijelimo i stvaramo federalne jedinice. Slično se dogodilo i davne 1967. godine, kada je Rade Bulat podnio zahtjev za srpsku autonomiju u SR Hrvatskoj. Oštro je reagirao Tito, kome je bilo do Hrvatske koliko do lanjskog snijega. „Udarite tog Bulata po gubici, jer ako to krene što će onda biti sa Jugoslavijom.“ Od smjene i kazne Bulata su spasili Tripalo i Savka (Janko Bobetko, Hrvatski domobran, travanj 2004.).

Pupovca, kao svoga koalicijskog partnera, spasili su tripalovci u HDZ-u. Tripalo je 1967. vjerojatno razmišljao ovako; Srbima u SR Hrvatskoj autonomija, a Hrvatima u poštenoj Jugoslaviji autonomna Hrvatska s njim na čelu. O nečem najprirodnijem, o svojoj samostalnoj, slobodnoj i suverenoj hrvatskoj državi, koja nam je vječiti predmet, najbolje znaju učenici, sljedbenici i poznavatelji oca domovine dr. Ante Starčevića, a sve ostalo su jugoslaveni, europejci i podvucitelji pod tuđe kišobrane. Na račun sebe i svoje domovine spremni su, što nema nigdje u svijetu, za račun tuđe dijaspore, odreći se i polovice svoga suvereniteta, što u konačnici znači, odreći se i samoga sebe.

Dok su danas mnogi zaneseni idejom nenarodne Europske unije koja je „vrhunac naše narodne slobode“ (Vladimir Šeks), usporedimo ju s idejom slavenskog ujedinjenja koja je kulminirala 1918. godine i koja je za tadašnje hrvatske šekse također značila vrhunac narodne slobode. Satkano u stihove:

Što će nama naši domobrani,

puno bolji srpski su žandari.

Oni dobro znaju struku svoju,

živjet ćemo k'o bubreg u loju.

Zastupnici 'ebli pamet svoju,

dodala je tetka Kata svoj stih 70 godina poslije.

Žarko Marić