Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković – da Pupovca smijeni ili zamijeni!

Nakon lukavoga višednevnog odugovlačenja javnosti se obratio Milorad Pupovac čiju smjenu traže braniteljske udruge i oporbeni zastupnici. Očekivano i ovaj puta čelnik SDSS-a nije ništa novo rekao nego je samo ponovio njegove dobro nam znane velikosrpske ideje o "ugroženosti Srba".

U DOBROM DRUŠTVU – Milorad Pupovac u Srbiji

Pupovac se najprije pohvalio da je aktivan u hrvatskoj politici od 1988. godine, »od prvih demokratskih nastojanja«, kako je on rekao te nastavio s vrijeđanjem Hrvata: »Prolazio sam kroz vrijeme kad su ljudi srpske nacionalnosti tijekom nesretnih 90-ih morali davati izjave lojalnosti ili potpisivati u tvornicama i to sasvim sigurno svaki pripadnik srpske zajednice nosi kao najdublju traumu koju imaju kao građani ove zemlje. Jedan od razloga zbog kojih govorim je i taj: za sve one koji žele te traume produbiti i te strahove pojačati da – ne će. Nisam zastupnik da bi oni koji su me birali živjeli u strahu. Nisam tu zato da bih ispunjavao zahtjeve za potpisivanjem lojalnosti. Prisegao sam šest puta na hrvatski Ustav. Onaj kome to nije dovoljno neka se zamisli u čemu je problem«.

Onda je Pupovac spomenuo »događaje od prije mjesec i pol dana«(!) – za one koji ne znaju o čemu se radi, u pitanju je skandalozan govor Aleksandra Vučića u Bačkoj Palanci, gdje je tada – odmah iza srbijanskoga predsjednika – glavom i bradom bio naš Milorad. Ako nije htio ništa reći o svojoj povezanosti s Vučićem, više nego što je trebalo rekao je o Oluji: »Što se tiče obilježavanja egzodusa, stradanja Srba iz Hrvatske, njih preko 250.000, to je nešto od čega ne možemo pobjeći i to je dio naše obveze za suočavanje s ratnim posljedicama u Hrvatskoj. I svatko onaj tko to želi spriječiti zapravo želi spriječiti normalizaciju odnosa i želi spriječiti da svi koji su stradali u ratu budu poštovani i priznati. Ujedno želi i održati manipulativan odnos prema stradanjima ljudi u ratnim godinama. To nisam nikad podržavao. Za mene je prihvatljiv jedino istinski moralni odnos prema stradanjima ljudi, bili oni Hrvati ili Srbi ili netko treći. I kad je to u pitanju, neka mi ne zamjeri nitko, volio bih više da to radimo u Hrvatskoj svi i volio bih više da Hrvatska i Srbija oko rata i ratnih stradanja vode razgovor, nađu način kako da izađu iz te vrste ratnoga iskustva i vrate se na stazu normalizacije odnosa na kojoj su ove zemlje bile u više navrata u proteklim godinama«. To je u stilu one: Tko nas, bre, zavadi? Ni riječi o tomu tko je bio agresor na Hrvatsku, niti riječi o tomu tko je godinama držao blizu trećine hrvatskoga teritorija pod okupacijom… Samo je govorio o Oluji i okarakterizirao ju kao agresorsko protjerivanje Srba, a ne opravdan oružani izgon srpskoga okupatora iz Hrvatske.

Nakon što je Oluju proglasio »agresorskom», Pupovac se vratio u 1945., dodirnuo poslijeratni tzv. antifašizam i otišao korak dalje u povijest spomenuvši kako suvremena Hrvatska »revitalizira i aktualizira vrijednosti poraženog ustaškog režima u Drugom svjetskom ratu«!

Tada se dobricaćosićevski vratio laganju o postojanju dječjih logora u vrijeme NDH te, unatoč povijesnim podatcima, ponovio velikosrpske laži o stradanju »do 2000 djece, a u Jastrebarskom 400 i nešto«… Nakon toga Pupovac se pretvorio u Plenkovićeva glasnogovornika, što je još jedan minus za predsjednika Vlade i HDZ-a. Svoje otrovne velikosrpske strjelice, literarno obogaćene, uputio je prema »vojnim šatorima«, pritom misleći na opravdanu pobunu hrvatskih branitelja protiv anacionalne vladavine u vrijeme vladavine SDP-a, Zorana Milanovića i Ive Josipovića. Vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penavu neizravno je optužio da »ruši pluralizam i toleranciju« i da pokušava »nametnuti vrijednosti ratnog patriotizma«. Umjesto da se je ispričao, Pupovac je na kraju obraćanja javnosti zborio o »rehabilitaciji NDH u Hrvatskoj« te izrazio zabrinutost o »normalizaciji ustaštva i ustaških zločina u glavnim medijima«. Sve u svemu ništa novo. Na redu je Andrej Plenković. Da ga smijeni ili zamijeni.

Pavao Blažević