Ivo Andro Lumagna i njegova obitelj

Poznati francuski bankar – Jean Andre Lumagna – podrijetlom je iz okolice Dubrovnika

Gospar Damir Račić je listajući stari tisak našao vijest da je poznati francuski bankar iz XVIII. stoljeća Jean Andre Lumagna (nazovimo ga Ivo Andro?) rodom Dubrovčanin. To me ponukalo da se poslužim internetom, koji zna biti i nepouzdan vodič! J. A. Lumagne (1564. – 1637.) spominje se u dekretu; Pierre Saintot, Claude Parfait i Nicolade Camus, oni su trgovci građani Pariza postavljeni od kralja za manufakture zlata, srebra i svile, za štof i draperiju svilenu za Veneciju i Milano; kralj im dodijeljuje plemstvo 1603. godine. (Jean B.Courcelle "Dictionnaire universel de la noblesse de France")

Vila obitelji Lumangne u Lyonu

Kraljica francuska Maria Medici (iz jake bankarske talijanske kuće) je poslala ujutro 31. siječnja 1617. u Louvre bankara J. A. Lumagnu, tada pedesetogodišnjaka iz okolice Dubrovnika, tvorničara, trgovca i dobavljača srebra širom Europe. Tada je bio udružen Lumagna sa Sainctotom i Mascrannijem. Naš bankar je na kraljičin zahtjev iznio srebro izvan kraljevstva preko Alpa u Italiju, te u Anvers i njemačke zemlje. Kraljica mu je povjerila i 100.000 livra u pistolama (španjolske zlatne kovanice), koje je poslao u Lyon svome partneru Mascranniju koji ih je plasirao preko Alpa. Tako se kraljica uspjela osigurati za svoje internacije da novac ne upadne u ruke njenih neprijatelja, a neko vrijeme su dva trgovca imala više keša nego francusko kraljevstvo. (Armand Caillot, Martin J. B., "Histoire des eglises et chapelle de Lyon, str.172.) Brevetom od 13. 11. 1624. kralj dodjeljuje braći Oktaviju, Jean Andresu, Marku Antunu, Bartolomeju i Charlesu Lumagni grb (ako je slika na internetu vjerodostojna radi se o ljiljanu na vrhu i tri psa ispod njega). J. A. Lumagna kupuje u Sannoisu ladanjsku vilu.

Kraljevo pismo od 30. ožujka 1634. (Chantilly) upućeno De Freuquiesu u svezi potraživanja Lumagne i Mascrannija; spominju se načelnik (Nürnberga?) Ochstiern, izvjesni Stromer, Sinderspal kuća, te trgovac Vertema. Saburo Kimura u svojoj studiji "Etude sur Diogen jetant son ecuelle de Nicolas Poussin" nam daje netočan podatak da su Lumagne iz Lumaguea u Švicarskoj (Lumagne su raspirivale tu laž!), ali nas upoznaje da se J. A. Lumagna dopisivao s kardinalom Richelieuom. Kimura navodi da je J. A. Lumagna imao 11 djece, mislim da se radi o grješci. Sliku kojom se bavi Kimurino djelo "Diogen baca svoju zdjelicu" naručio je J. A. Lumagna. Kimura daje značajne podatke o braći Lumagna. Marko Antun Lumagna (1566. – 1654.) – njega je otac de Marolle, prijatelj još sa studija, nazvao amaterom lijepih umjetnosti, slikartsva i ostalih kabinetskih kurioziteta. Van Dyck i Mellan izradili su njegov portret. Van Dyck ga je portretirao u Gensu 1624./1625. U dobi od 78 godina putuje  1644. iz Pariza u Italiju. Umire u Milanu u 88. godini.

Charles Lumagna se spominje u svezi slikara Gurcina. (fr. Guerschin!!!) Bartolomej Lumagna živio je u Haagu i Lyonu. Žena mu je bila Anne de Bouy. U literaturi o Guercinu sam pronašao da njegovu sliku sv. Tereze Bartolomej kupuje za 400 dukata i nosi u Lyon za obiteljsku kapelicu u karmelićanskoj crkvi. Chateau de Lumagna je početkom XVII. stoljeća podigao Bartolomej, sada je to u općini Saint Genis Laval kraj Lyona. Spominje se da Jean Lumagna posjeduje jednoga Guercina, te da Nicolas Lumagna ima gravuru Sv. Obitelji od Le Hyra.

Zanimljiv je epitaf Marie Lumagna, kćeri Jean Andrea, udate za Francoisea Pollaila s kojim je imala sina Nicolasa. Naznačuje se da je Francoise "ac regis Epidaurios"), na drugoj stranici se naziva kavalirom, kraljevim "rezidentom" u Ragusi. Što bogati trgovac radi za kralja u već pomalo ocvjetalom Dubrovniku? Prezime Lumagna se piše Lumaca, a na francuskom (piše galizirano!) Lumague. Opet se ponavlja laž da su stara obitelj iz grizonske Švicarske (str. 170.-171.). Karmelićanska Crkva koju ona financira naziva se u dokumentu kućom Božje providnosti (la Maison de la providence de Dieu). Ta je zgrada bila dom za siromašne djevojke i ostale lišene sredstava, da ih se hrani, uči vrlini i umijećima koja im mogu pomoći da zarade za život, i naravno da im se ucijepi bogobojaznost. Njezine veze sa dominikancima iz mladosti (o. Lebrun) i kapucinima kojima se pridružila kao djevojka bile su prekinute zbog njene tjelesne slaboće (možda očevom željom). Poslije smrti muža postaje dominikanka pod duhovnim vodstvom Vincentea de Paula. U službi je Marie de  Montpensier, žene vojvode od Orleana; radi kao guvernanta djeci. Bila je prijateljica Louise de Marillac koja je sa rečenim V. de Paulom osnovala  Kćeri milosrđa. Vikar St. Martin des Champs M. Collin objavio je 1744. njenu biografiju u kojoj se od djece spominje samo istoimena kćer Marie.

Henri Congardel pišući o J. B. Colbertu 1957. (čuvenom ekonomistu francuskom, merkantilizam!) na str. 17. i 18. daje zanimljive informacije. Odart Colbert pisao je P. J. Grosleyu o udruživanju sa  Paulom Mascranijem i J. A. Lumagnom vrlo povezanim sa Stampom iz Milana, Vertemom iz Genesa u današnjoj Belgiji, te Francoiseom Polaillom iz Marseillesa koji je zet J. A. Lumagne. Autor knjige Congardel sudeći Lumagnu po pismima smatra da mladi Colbert nije mogao naći boljeg učitelja za svoje formiranje kao ekonomist.

Po smrti ujaka Odarta (koji je već 1612. kraljev tajnik i veleposjednik) J. B. Colbert napustio je trgovinu (commerce) da bi ušao u službu  Michellea Le Telliera u ministarstvu financija. Lumagna je pripomogao ženidbu J. B. Colberta i Claude, Le Tellierove sestre. J. B. Colbert 6. 12. 1648. u 29. godini postaje kraljevski savjetnik u Vijeću!

Zgodno je napomenuti i Marie Bachelier udovicu Jeana Colberta i kumu Jeana Baptista Colberta koja kupuje skupe tkanine za Lumagnu. Obitelj Lumagna se u Italiji spominje kao Lumaga, a nije jasno tko je Giovanni Andrea Lumaga koji u trenutku smrti u Veneciji 1672. posjeduje oko 370 slika. Zanimljivo je da se ova zbirka ne spominje kod njenih suvremenika. Spominju se uz tradicionalne veličine Veronesea, Jacopa Palme, Francesca Bassana u popisu trgovčeve udovice iz 1677. i manje poznati kao Luca Giordano, Matia Preti, Carlo Saraceni, Gerrit von Honthorst, Cracciolo i neki "karavađisti" na stranici http://www.veneziacinquecento.it/Segnalibro/borean.htm. U crkvi Svete Marije Nazaretske podignute u XVII. stoljeću (kada su Lumagne ekonomski vrlo moćni i borave u Veneciji i Milanu) koja je povezana sa bosonogim karmelićankama nalazi se kapela obitelji Lumaca(!). Ukoliko se radi o istoj obitelji zanimljiva je povezanost sa karmelićankama kao u Lyonu.

Teo Trostmann