Od čuvara Jugoslavije do islamista

Atif Dudaković, nečasnik srpske jugoslavensko-terorističke Armije

Ako Europa i ostatak slobodnog i demokratskog svijeta, interesno i međusobno podijeljenog, nazočan u Bosni i Hercegovini ubrzo ne uvidi opasnost Erdoğan-Bakirove politike osmanizma i isilizma pred svojim vratima i suprotstavi im se, zaustavi na tom predziđu kršćanstva, zasigurno će doći u pitanje i budućnost Europske unije i njezinih stečevina. Naime, svakim danom europske šutnje na tu opasnost oživljavanja osmanizma u Bosni i Hercegovini, Erdoğan i Bakir su tri dana dublje i u beha entitetu i u Europi. Čini  se stoga kako Europa gubi javno nenajavljeni rat s islamom. Sve su uspavaniji Europljani pod njemačkom dominacijom koja poprima dimenzije nekog Merkelinog apsolutizma i moći nedodirljivosti, prepušteni vremenu koje nije u korist europske obrane od migrantske invazije, glavnog oružja u krvavim i prljavim rukama tursko bošnjačkog dvojca.

Izgleda stoga, barem tako obični mali europski čovjek vidi, da je obrana europskog identiteta doživjela strašan poraz, ne zbog vlastite nemoći, već zbog politike koju ostatku Europe nameće Mutti Merkel. Takvim nametnutim europskim odnosom šutnje i zabrane otpora prema okupatorsko radikaliziranoj politici muslimanskog dvojca, Erdoğan-Bakir, budućnost Europske unije i njenih naroda postaje sve upitnija, a demokratske vrijednosti sve ruševnije. Politička igra, s elementima rata, koju je zaigrala njemačka kancelarka sa islamskim migrantima, Erdoğanovim ekspanzionizmom i Bakirovim unitarizmom igra se na rubu strpljenja europskih naroda, koji bi mogli na jedan nedemokratski način reći ne, kao što su to kazali početkom devedesetih godina prošlog stoljeća diktaturi komunizma.

Na diktaturu komunizma, iz kojeg je došla „migrant“ kancelarka navezao se razarajući merkelizam, suvremena ideologija iza koje ne će ostati ni kostur od stare europske kršćanske kulture i vjere. Već sada se vide mnogi ogoljeni zidovi europske tisućljetne baštine, među kojima ostatke europejstva, ostatke europskog kršćanskog identiteta ruše i sramote erdoganisti i bakiristi, ideološki suradnici  kancelarke Merkel. Na žestokom udaru merkelista, Erdoğana i Bakira, napose se našla europska kršćanska periferija Bosna i Hercegovina, sa svim svojim tisućljetnim kršćanskim, napose katoličkim, i europskim prepoznatljivostima i vrijednostima. Za razliku iz prošlosti kada su beha kršćani katolici bili napadani samo od otomanista, danas su se našli u sendviču merkelista i erdoğanista na jednoj i bakirista i migrantskih islamista na drugoj strani. U sendviču u kojem nestaju u zalogaju Erdoğanovih Osmanlija, Bakirovih islamista i Merkelinih "građana", čiji je zajednički cilj brisanje i uništenje hrvatskog nacionalnog i vjerskog katoličkog identiteta, kojeg do sad nisu uspjeli uništiti ni Erdoğanovi genocidni otomanisti, ni Bakirovi fundamentalizirani zločinački islamisti, ni Merkelini  građanisti koje je, izbornim inženjeringom izabrala, i namjestila, u Bosni i Hercegovini da surađuju sa erdoganistima i bakiristima na tom zločinačkom putu.

Merkelina politika građaniziranja Hrvata katolika, tako što hrvatskom narodu Bošnjaci biraju „građanina“ za njihova  predstavnika u beha Predsjedništvu, dovela je do toga da danas u tom tronacionalnom Predsjedništvu Srbi imaju svoga, Bošnjaci svoga i „građani“ janjičari svoga predstavnika. Predsjedništvo bez Bakira s Bakirom, s „građaninom“ vojnikom muslimanske armije koji je pucao po hrvatskom narodu,  progonio ga i progoni iz BiH i danas. Stoga su ga Bošnjaci i izabrali za svog drugog predstavnika.

Etničko čišćenje Hrvata u beha Predsjedništvu je muslimanski, a zatim i bošnjački proces koji je trajao u ratu, i traje u novoj, daytonskoj, poratnoj Bosni i Hercegovini. Nekažnjeni muslimanski ratni zločinci nastavili su rat poslije rata. General zločinačko-isilovske muslimanske Armije Bosne i Hercegovine, Atif Dudaković, nečasnik srpske jugoslavensko-terorističke Armije koji je granatirao Zadar dok ga taj hrvatski grad hranio kao ubojicu, haaški osumnjičenik za ratne zločine, krajem svibnja 2017. godine pozvao je muslimane Bošnjake da se naoružaju i spreme za rat. Na način da biraju Komšića u Predsjedništvo. Ratni zločinac koji je mučki likvidirao hrvatskog generala Vladu Šantića, poput svih muslimanskih ratnih zločinaca iz vremena muslimanske agresije na Hrvate u Bosni i Hercegovini, slobodno šeta zemljom i priprema muslimanski narod ponovo u jedan krvav, i zasigurno za neki beha narod istrijebljujući rat. A taj rat protiv hrvatskog naroda najavio je u predizbornoj kampanji i taj drugi bošnjački član beha Predsjedništva. I ne samo hrvatskom narodu u BiH već i Hrvatskoj i Srbiji.

Dudaković kao suradnik Mladića, uz čiju potporu brzo napreduje u takozvanoj JNA, i kojeg bošnjačko vodstvo brani, puštajući ga na slobodu poslije uhičenja, poziva mlade Bošnjake sve od 17 godine pa nadalje, da se pripremaju i naoružavaju za rat, jer samo je pucanje utihnulo ali borba traje, što jasno kazuje ko je beha rat započeo i s kojim ciljevima. Krvavi muslimansko-hrvatski sukob, muslimanska agresija na Hrvate, bošnjački izbor Komšića za drugog svog člana Predsjedništva, i površnim poznavateljima tih ratnih sukoba je jasno da su Muslimani započeli taj rat, a da ga Bošnjaci i „građani“ nastavljaju i dalje. Onoga momenta kada im je kao ogromnom broju prognanih od strane Srba Lašvanska dolina postala pretijesna, a izgledi za povratak nikakvi, počele su muslimanske pripreme za agresiju na Hrvate. Doveden je velik broj mudžahedina, oformljen konclogor u Gluhoj Bukovici, predata u ruke ratnika  sveta knjiga Alijina „Islamska deklaracija“ i agresija je počela. Počela tada i traje i danas. Iste te ratnike i zločince naoružava i priprema za daljnju agresiju osumnjičenik za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH general Dudaković. Dakako uz svekoliku potporu  Erdogana i Bakira, te izbornim manipulacijama, koje su sramota suvremene demokracije.

Dudakoviću i onima koji ga potiču na daljnji rat, i na način da ga puštaju na slobodu, nije dovoljan broj ratnika spremni i opremljenih u Bosni i Hercegovini, već neki idu, aktualni poglavar IZ BiH hoda po Švicarskoj, i po svijetu gdje žive muslimani Bošnjaci te i tamo nastoje unovačiti mlade za nedovršeni džihad. Još se ne zna koliko se islamskih invazionista iz Njemačke seli i u koje zemlje. Neki od islamskih zločinaca koji su došli u invazijskoj bujici migranata ovakvom će njemačkom politikom slanja u druge zemlje onih koje je sama kancelarka pozvala da dođu, na odmor u neke europske zemlje, gdje će se daljnje usavršavati za zločine, kakve su počinili bilo u zemljama iz kojih su došli ili u nekim zapadnim državama gdje siju strah i trepet brutalnostima ubijanja i rušenja, ili u zemljama kroz koje su prošli. Neki će zasigurno u Bosnu i Hercegovinu, na Dudakovićev poziv, u Gornju Maoču gdje se, kako javljaju iz susjednih sela, naveliko proslavlja svaki njihov počinjeni zločin. Tko im može slavlja zabraniti u Bosni i Hercegovini. Zasigurno nitko, jer sve Gornje Maoče u zemlji su pod kontrolom Isila ili bošnjačkih vjerskih lidera kao što je Mustafa Cerić, i u te njihove države ne smije nitko zalaziti. Osim bošnjačkog političkog i vjerskog vodstva, koji su i graditelji tog trećeg beha entiteta.

Političkom i vjerskom čelništvu Bošnjaka muslimana Gornja Maoča je simbol ratnog uspjeha. To je politička i vjerska vertikala bošnjačko-muslimanskog društva, jezgra i izgled buduće Bosne i Hercegovine. Po njenoj političko vjerskoj arhitekturi danas se grade, a neki su već i izgrađeni Sarajevo, mnogi beha gradovi. U tu svrhu islamistima se i prodaje  beha zemlja, kako bi im se entiteti proširili. Ono što nije u ratu osvojeno danas se, u postdaytonskoj bošnjačko muslimanskoj agresiji na Hrvate kao federalnog partnera u bescijenje prodaje isilovcima.

Niču arapska mjesta diljem beha Federacije, kao gljive poslije kiše. I kako ne bi kad se, u procesu muslimansko bošnjačke radikalizacije, nategla stoljećima čekana i planirana brojka veća od 50 posto muslimana Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Za što je uveliko zaslužna osovina  Erdoğan-Bakir-Merkel, predstavnici otomanista, Muslimana i „građana“. Njihove zasluge su i za ubrzano deeuropeiziranje i dekristijaniziranje Europe i laganog ali sigurnog rušenja Europske unije, zajedničke kuće 27 europskih obitelji.

Vinko Đotlo