Sudstvo pod muslimansko-bošnjačkim nadzorom

Bošnjačko sudstvo oslobađa muslimanske ratne zločince za počinjene zločine nad Hrvatima

Ne prestaje bošnjačko obmanjivanje beha i svjetske javnosti, vezano uz ratne zločine što ih počinila njihova muslimanska armija Bosne i Hercegovine. Bošnjačka igra oko procesuiranja ratnih zločinaca iz redova svoga naroda toliko je dobro u lažima isplanirana da se dva i pol desetljeća odvija, a da još  niti jednog, poznatog zločinca nisu osudili i bilo kako kaznili. Kako one ratne jednako i one poratne  koji, kao nezaštićene zečeve, masakriraju hrvatske povratnike, među njima i cijele obitelji.

Halid Genjac

Zbog dobre zaštićenosti od strane bošnjačkih institucija muslimanski zločini se šire i na druge nemuslimane, pa čak i na strana veleposlanstva, i jedne Amerike, zemlje koja je najveći čuvar bošnjačkog unitarizma, što im daje vjetar u leđa da Bosnu i Hercegovinu neometano islamiziraju po naputku Alijine Islamske deklaracije. Sjedinjene Američke Države kao glavni, no i vrlo interesni sudac u igri muslimanskih zločinaca i hrvatskih žrtava nisu još ni jedan crveni karton dali muslimanskim igračima, zločincima kojima su i noge i ruke krvave, kao u isilovaca u progonu i ubijanju kršćana diljem muslimanskog svijeta. I ne samo više u muslimanskom, već i u kršćanskom svijetu, napose u Europi.

Brutalnosti muslimanskih ratnih i poratnih zločinaca jednaki su onim slikama kakve svijet gleda u masakriranim, silovanim, poniženim kršćanima na Bliskom istoku. Teško je stoga reći, šta je starije, kad su u pitanju brutalnosti zločina prema kršćanima, isil ili muslimanska armija Bosne i Hercegovine. Istima ih čini i činjenica da svi njihovi zločinci, iz obje armije, prolaze nekažnjeno i da nikad ni jedan nije kažnjen pred Međunarodnim sudom za ratne zločine. Novcima nafte, a zbog čega joj cijene idu u nebeske visine, što je također jedan vid rata muslimana protiv kršćana, iz islamskih bogatih zemalja, plaćaju se odvjetnici zločincima i konzumističko potrošački zapadni lobi koji će jednoga dana prodati muslimanima i štrik s kojim će podaviti kršćane. U takvom odnosu snaga, u sudstvu kako onom svjetskom tako i u bošnjačkom unaprijed se znao ishod Suda Bosne i Hercegovine u kojem se 19. 12. 2018. izjašnjavao o krivici generala muslimanske A BiH Atifa  Dudakovića sa još 16 pripadnika i zapovjednika Petog korpusa koje optužnica tereti za zločine protiv kršćana na području Krajine.

Naime, tužiteljstvo Bosne i Hercegovine tereti optužene za ratne zločine protiv nemuslimana, ubojstva više od 300 osoba srpske nacionalnosti, progone i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, kao i uništenja 38 pravoslavnih hramova, crkava i vjerskih objekata na području tzv. krajine 1995. godine. Nigdje ni spomena Dudakovićeva zločina mučkog i svirepog, te po svim međunarodnim konvencijama ratovanja kažnjivog, ubitstva hrvatskog generala Vlade Šantića. No, svejedno optužuje li ga se za ubojstvo hrvatskog generala Šantića ili ne, Dudaković i zločinačka muslimanska grupa oko njega bila bi oslobođena svih optužbi. Za bošnjački sud „nema“ dokaza pored dokaza, kao i za sve do sad. Na takvim temeljima, na temeljima nekažnjenih muslimanskih zločinaca, koji od turske propasti nisu  tako strašni viđeni na toj europskoj periferiji, zločini kakve su samo Turci činili nad porobljenim beha katolicima, veći zločin i od njih samih bila bi gradnja muslimanske unitarizirane i centralizirane Bosne i Hercegovine, čiji obrisi se pomalo ali sigurno naziru.

A kakva bi drugačija i mogla biti kad je arhitektiraju, grade i maljaju nekažnjeni ratni zločinci, Dudaković, Halilović, Mlaćo, Genjac, Dreković, Mahmuljin… Država je onakva kakvo joj je sudstvo. Ili obrnuto. No kako god se gledalo uvijek se vidi neuređena, neodrživa, nemoguća Bosna i Hercegovina pod ovakvim sudstvom, koje je sramota ne samo za ovu muslimansku Džamahiriju, već i za sudstvo u cjelini. Braniti i štititi tako poznate zločince, kojima ništa nije bilo sveto, i koji nisu poštivali nikakve postojeće međunarodne konvencije o ratovanju, znači graditi državu na zločinima, sa zločincima i za zločince. Srušiti samo na tako malom teritoriju toliko crkava i poubijati toliko ljudi, a takvu strašnu ratnu sliku Muslimani su oslikali i u Lašvanskoj dolini, u Bugojnu, Konjicu, Kaknju, Kraljevoj Sutjesci, u Sarajevu…, i ne kazniti poznate počinitelje ponovno je bošnjačko ubijanje srpski i hrvatskih žrtava.

U ratu s pjesmom "od Tirane pa do Trsta ne će bit ni jednog krsta" i u poraću Komšićevom ideologijom građanstva, koja oslobađa svake odgovornosti sve muslimanske zločince, oslobađanje i puštanje na slobodu Dudakovića i svih drugih muslimanskih Dudakovića i njegovih suradnika u zločinu, beha sudstvo pod bošnjačkom kontrolom, time je poslalo poruku i bugojanskom ratnom zločincu Dževadu Mlaći koji je poubijao Hrvate toga grada i grobnicu im skriva i danas. Odgovornosti su time oslobodili i travničkog Mlaću, Halida Genjca koji je išao od vrata do vrata travničkih Hrvata, prokazivao ih, izručivao mudžahedinima i slao u konclogor u Gluhoj Bukovici. I tako redom oslobađaju se muslimanski ratni zločinci za počinjene zločine nad Hrvatima u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, u Vitezu za masakriranih osmero djece na igralištu, Maljinama, Travniku, Bukovici, Miletićima, Putkovićima, Brdu, Dubravici, Gučoj Gori, Ćifluku, Dolcu i diljem hrvatskih prostora kroz koje su prošli isilovci, pripadnici Alijine Armije BiH. Svaki pokušaj gradnje neke zajedničke Bosne i Hercegovine na tolikoj nepravdi, sa tolikim nekažnjenim zločincima, sa takvim muslimanskim sudovima, zločin je čak veći i od onog za kojeg ne odgovaraju poznati muslimanski počinitelji.

Vinko Đotlo