Smisao besmisla

            Glas Božjeg parvorijeka

                Ima li pravi smisao sve što je uman čovjek napisao?

                Ili je Bog već znao i rođenjem mu darovao spoznaju

                Da  je besmisao smisla predznak zao, usta što pred

                Smrt se stisla, budu puna života besmisla?

                Pjesniku što tumači tmine i ljudske sudbine, ponekada

                I grkoću meda, o svjetlosti pisati se ne da, jer on sav se

                Crnoj misli preda.

                Zdravko Luburić

                Hej, trgni se, brate! Pusti nek ti riječi zov svjetlosti

                Budu i Nek nisu pisane zaludu. Nek se one u govoru

                Zlate. Na osmijehe zvone! Nek za me i za te sve što

                Živi i zemljom se kreće bude plodom smisla i života

                Sreće!

                I još nešto k tome: Nek hrvatske riječi u vremenu i

                Padežu svome, ni sakate, niti hrome, već žive i jasne,

                baš kroz život cio što je sretan, smislen i dar Božji bio,

                Tek na kraju svoga ljudskog vijeka

                Budu glasom Božjeg pravorijeka!

Malkica Dugeč, 27. 10. 2017. (posvećeno hrvatsko-njemačkom pjesniku Zdravku Luburiću)