Hrvatski Fokus

Laž je razlog nestajanja svake Bosne i Hercegovine, pa tako i daytonske

 
 
Ima jedna zemlja tamo, od europske civlizacije daleko, na politički brdovitom i ratom razarajućem Balkanu u koju se svi njeni akteri, unutarnji i vanjski, zaklinju, a sve čine da je nestane, jer ovakva  kakva je napravljena desetke tisuća kilometara daleko nitko je ne voli, i nićija je domovina. Svjetski je to povijesni raritet da se čuje tolika zauzetost za njenu opstojnost, i tolika prijetnja jedni drugima za njenu budućnost, a budućnost joj je sve dalja, napose ona zajednička, i gotovo nepostojeća. A nema zajedničke Bosne i Hercegovine sve dok njena tri naroda ne priznaju i prihvate istinu njene prošlosti prije okupacije Osmanlija, tijekom njihove vladavine danka u krvi i zločina genocida i konfesiocida kojeg su počinili nad okupiranim krsšćnima, napose nad katolicima kao 95-postotnim tadašnjim narodom, te istine građansko-vjerskog sukoba, koji je posljedica otomanske okupacije zemlje. Za priznavanje i prihvatanje te stravične istine koja je uzrok svih kasnijih zala što se u kontinuitetu događaju, danas već trima, beha narodima, ne treba hrabrost.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/02/Selmajoga321.jpg
Potrebno je veliko i pravo istinsko domoljublje prema Bosni i Hercegovini, u što spada i prihvaćanje onog drugog i drugačijeg u njegovu današnjem nacionalnom i vjerskom identitetu, koji nikako ne smije biti prijetnja drugom. Potrebno je domoljublje koje u sebi nema ni mrvice mržnje prema drugom, i u kojem se moraju uvažavati prava drugi, budući da Bosna i Hercegovina nije eksplicitno zemlja ni jednog njenog naroda, već svih njih. Nažalost, do te točke pozitivnog domoljublja Bošnjaci ne će i ne žele nikada stići. Ono kao vertikalna vrijednost za njih i ne postoji, što potvrđuje njihov odnos isključivosti prema drugim beha narodima. A i kako bi im bilo do tog pozitivnog domoljublja kada im je „Turska mati tako je bilo i tako će ostati".
 
Okupatorske, i veleizdajničke u obliku darivanja u amanet, ambicije Bošnjaka prema Bosni i Hercegovini ne mogu ih nikako učiniti i izgraditi domoljubima. Okupator i veleizdajnik nikada nije volio okupiranu i izdanu zemlju, već jedino njeno bogatstvo. Ne čudi stoga, napose još od velike poplave islamista s velikim terorističkim iskustvom s Bliskog istoka, što već konačno i dio zemalja članica Europske unije muslimane u Bosni i Hercegovini doživljavaju kao prijetnju europskoj budućnosti, i beha opstojnosti. Europsko ukazivanje, kao oblik straha i opominjanje na muslimansku terorističku opasnost, Bošnjaci, a to je praksa svih muslimanskih vođa u svijetu, nazivaju islamofobijom. Bošnjaci se koriste onim starim agresorsko-okupatorskim oružjem „napad je najbolja obrana".
 
U bošnjačkoj obrani islamskog terorizma to se oružje potvrđuje vrlo učinkovitim. No, ono je, također, učinkovito i u razbijanju Bosne i Hercegovine. Svjesni su toga Bošnjaci, i znaju njegovu rušilačku moć  te ga zbog toga i koriste cijeli život daytonske tvorevine Bosne i Hercegovine. Zasigurno znaju da je ova daytonska tvorevina izgrađena s planiranim vremenom života, i da joj je kraj sve bliži, te zbog toga lažima i klevetama nemuslimana, napose Hrvata katolika koji sa njima dijele federalni teritorij, brane genocidno konfesiocidnu osmanlijsku okupatorsku prošlost u Bosni i Hercegovni. To je razlog i zbog čega je ratni zločinac Alija Izetbegović ostavlja u manet turskom sultanu Erdoganu
 
Više je Bošnjacima stalo do te turske krvave prošlosti u Bosni i Hercegovini, i Bosne i Hercegovine u njoj, negoli do beha sadašnjosti. Potvrđuju to stalni govori bošnjačkih vođa o Osmanlijama kao pozitivcima u okupatorskom vremenu koje su obilježili strašni  zločinima genocida i konfesiocida u Bosni i Hercegovini nad katolicima. Ne bi Hrvatima smetala ta bošnjačka privrženost i ljubav prema Osmanlijama i njihovom krvavom vremenu prisilne islamizacije katolika, da oni tu laž drže samo za sebe. Problem je, a to i jest razlog života u Bosni i Hercegovini na rubu rata, što tu laž Bošnjaci nameću kako nemuslimanima tako i svjetskoj zajednici, bez obzira što i jedna i druga strana poznaje, po teretu počinjenih zločina, pravu genocidno konfesiocidnu osmanlijsku istinu i u Europi.
 
Takvo bošnjačko lažno prikazivanje osmanlijske genocidno konfesiocidne prošlosti čini muslimane Bošnjake potencijalnom opasnosti u Europi, napose u Bosni i Hercegovini. Dio je to vrlo opasne kršćanofobije, koju Bošnjaci brane i politikom unitarizma federalnog beha dijela, a što unitarizam čini nastavkom etničkog čiščenja osvojenih hrvatskih teritorija, i neometanim postojanjem, naravno uz bošnjačku pomoć, opasni vehabijskih entiteta, poput onog u Gornjoj Maoči, Gluhoj Bukovici, kod Fojnice… Proces stvaranja etnički čistog muslimanskog teritorija, i vraćanja turske krvave prošlosti, muslimansko bošnjački čelnik Haris Silajdžić, političar koji je redovito sa Alijom Izetbegovićem, Halidom Genjcem, i drugim ratnim zločincima posjećivao muslimanski konclogor za Hrvate u Gluhoj Bukovici, pokušava zanijekati nekim primjerom iz osmanske prošlosti.
 
I komunisti i muslimani progonili su Židove
 
Naime, tako između ostalog za Osmansko carstvo koje Bošnjaci nastoje vratiti u Bosnu i Hercegovinu Silajdžić kaže: „Trebalo je prije svih Ujedinjenih naroda, prije svih rezolucija u XVI. stoljeću ovdje primiti ljude, naprimjer bosanske Jevreje Sefarde, potpuno tuđ narod sa jezikom, sa vjerom, oni su došli tu. Naši ljudi su ih primili kao jednake sebi, zahvaljujući osmanskoj politici. Da nije bilo toga, to ne bi bilo moguće. Volio neko ili ne Osmansku carevinu, to je činjenica, to je bilo tako. I uglavnom svi historičari to priznaju. Dakle, primili ih i štitili, cijelo vrijeme". Ne spominje Silajdžić muslimanske velike prosvjede u daytonskoj Bosni i Hercegovini, po svim gradovima koji su pod njihovom kotrolom, protiv države Izrael i Židova, i njihove obrambene politike, kada su im palili zastave, i pozivali sve muslimane svijeta na rat protiv Židova. Toliko brani Otomansko carstvo da govori da je bilo bolje prema Židovima i od samih današnjih Bošnjaka. Tom obranom turskog genocida i konfesiocida Silajdžić potvrđuje samo osmanski apsolutizam, jer se nitko drugi ništa nije ni pitao u pokorenoj Bosni i Hercegovini. Silajdžić ne kaže da su Muslimani tada prihvatili Židove, već Osmanlije, što znači da su bili protiv kao što su i danas. Trebali napominjati politiku prijetnje  Irana, velikog prijatelja beha Muslimana, Židovima do istrjebljenja i nestanka  njihove države
 
Istinu prijma Židova u XVI. stoljeću Silajdžić ne navodi. A ona je da je taj narod glavno i jedino sigurno utočište tada našao među kršćanskim katoličkim pukom, koji su ih skrivali od Turaka u Bosni i Hercegovini. Nema zabilježenog povijesnog primjera da su muslimani igdje u svijetu, ili bilo kada, prihvatili Židove. Njihov odnos prema tom narodu je trajno neprijateljski kao i prema kršćanima. Nedavno je pisao Ivica Šola kako je jedan povjesničar svjetskog glasa kazao zašto je tako neprijateljstvo muslimana prema Židovima, „muslimani mržnju prema Židovima upijaju s majčinim mlijekom." Puno je primjera u Bosni i Hercegovini koji potvrđuju sigurnost Židova jedino u okruženju s katolicima. Jedan od njih je i u okolini Travnika gdje je na jednom svom velikom imanju desetljećima, a možda i stoljećima živjela židovska obitelj. Dolaskom komunista na vlast oni su postali komunistička meta odstrijela zbog svog kapitala, kao i svi tadašnji kapitalisti.
 
Da sačuva svoj život i živote svoje obitelji pravi dogovor sa susjedom katolikom koji mu je puno u životu pomogao. Daje njemu, i još dvojici susjeda, velika prostranstva zemlje, kuću i pomoćne objekte u dogovoru na riječ, ja bježim sa obitelji i to sve ostavljam vama, ako se kad uspijem slobodno vratiti dat ćete mi to nazad, a za uzvrat dobit ćete jedan dio tog bogatstva što ste ga ćuvali i oćuvali.
 
Nažalost, nikada se nisu vratili, ali to je istina koje spašavao Židove u Bosni i Hercegovini i u kojim sredinama su slobodno živjeli. Nema zabilježenog primjera da su slobodno živjeli u muslimanskim sredinama. To je istina koja se mora znati, a ne ona koju govori Silajdžić i svi drugi muslimanski Slijadžići. Ta bošnjačka laž o prošlosti, a koja je jednako tako snažna i u sadašnjosti o građansko-vjerskom beha sukobu za teritorij glavni je uzrok nestajanja svake povijesne, pa i ove daytonske Bosne i Hercegovine. Istinskim domoljubima povijesne i današnje Daytonske Bosne i Hercegovine, dovoljan razlog za projektiranje i građenje jedne nove Bosne i Hercegovine, u čijim temeljima ne smije biti nikakva materijala bilo kojih njenih okupatora i diktatora.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Korak koji još uvijek nedostaje

HF

Gdje prestaje logika, tu počinje Bosna

HF

Što drugi ne smiju, Bošnjaci smiju

HF

Sretan ti 23. rođendan Herceg-Bosno!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...