Hrvatski Fokus
Kultura

Hod po mladosti cesti

      Nikada kraja nema

 
 
        Jutro je svježe. Nebo se plavi a laste s krovova bježe.
        Budi se sneni jaglac u travi i svi su putovi prokrčeni.
        Sad tren je pravi iz sna se prenuti, u šetnju krenuti još
        mirnim gradom. I ići tako razigran,sa tihom nadom
        da ću i nekoga sresti na toj mladosti cesti, dobar mu zaželjeti
        dan  i zatim ići, sve dalje i dalje – kamo srce me šalje.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/03/nature-walk-CWD_364c34dc-612c-4f5a-98cf-49866ed7ae4b.jpg
        Kraj parka proći, kraj stare klupe, gdje dane i noći mladi se vole.
        Vrijeme ne gube i snagu skupe pod jorgovanom ljube se, ljube.
        Tako do svoje zavičajne škole stići u kojoj ni đaci, ni profesori
        nikada nikom ne odaju tajnu ljubavi ni vezu trajnu.
        Tamo, gdje Matoš sjedi na klupi, srce će reći: "Njemu pristupi,
        dobru večer zazovi, s ramena zbaci mu lišće i trenu se podaj, ali
        o susretu tom tajnu ne odaj ni najdražem svom!"
        I kada lanterne u Gornjem gradu već budu upaljene a s Katedrale
        zazvone zvona, znaj da i ona, u noć tihu i sjajnu, tvoju skriti će
        tajnu. Tada se preni i korakom lakim domu svom kreni.
        Ljepotu usnulog dana veličaj pa kada opet sjećanja stupe u tvoje
        mladosti snove, poslušaj kako Matoš te zove. S njim pričaj, pričaj,
        pričaj i ne daj se smesti hodom po mladosti cesti, jer
        svanuće se sprema, govora dosta pa priči o mladosti – nikada
        kraja nema!
 

Malkica Dugeč, Stuttgart, 17. 2. 2019.

Povezani članci

Likovni sadržaj prije je bio bolji

HF

Manifest zlatnog križa nosi izložbu

HF

Noć poslije svega

HF

Najskuplji pravopis – besplatni pravopis

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...