Sinovi pobjede

"Ovo je dan što ga učini Gospodin!"

Nes(p)retna promjena datuma državnih blagdana, koju je 2001. donijela Račanova vlada rezultirala je općom zbrkom od koje se još uvijek nismo oporavili. Čini se da niti jedan datum u kojemu se po "novom" kalendaru obilježavaju ti veliki i slavni događaji uspostave neovisne hrvatske države nije zaživio. Izuzetak je 5. kolovoza, Dan pobjede. Toga dana slavimo veličanstvenu, najveću pobjedu hrvatskoga naroda u hrvatskoj povijesti. Kada znamo u kakvim smo se okolnostima morali braniti od "konačnog rješenja", u kojemu su ideolozi velikosrpske politike Hrvatsku već vidjeli poraženu, raskomadanu i slomljenu, ne možemo u toj pobjedi ne prepoznati veličanstveni Božji zahvat. Jednak onome u kojemu su Izraelci izašli iz egipatskog ropstva ili onaj u kojemu je mladi pastir David pobijedio profesionalnog vojnika, strašnog gorostasa Golijata, pred kojim se i najodvažnijim ratnicima ledila krv u žilama.

Ima u tom hrvatskom plebiscitarnom opredjeljenju za Dan pobjede velike simbolike. Hrvati su napokon odlučili slaviti pobjedu. Ovo je posebno važno, jer se u našem narodu, zbog njegove mučeničke povijesti, ukorijenilo prekomjerno obilježavanje pa čak i "slavljenje" naših tragedija, među kojima svakako dominira ona najtragičnija, Bleiburg i Križni put u kojemu je nakon Drugog svjetskog rata izvršen genocid nad hrvatskim narodom.

Poruka svih događaja i patnji kroz koje je prolazio Izabrani narod, a o čemu Biblija iscrpno svjedoči, uvijek je pobjeda. Izraelci ne slave sužanjstvo, nego Izlazak iz sužanjstva, događaj koji je u  Novome Zavjetu poprimio eshatološku dimenziju. Pashalna večera u Isusovoj Posljednjoj večeri predokus je vječnoga slavlja u Kraljevstvu Božjem. Kristova muka i smrt na križu ne bi imala nikakva smisla da Krist nije pobijedio smrt, da ga Otac nije "uskrisio od mrtvih i posjeo zdesna Sebi (…) i sve podložio pod noge Njegove…" (Usp. Ef 1,20-22)Stoga niti naša povijesna patnja, od tragedije na Krbavskom polju, do Križnoga puta i stradanja stotina tisuća Hrvata, a o čemu svjedoči više od dvije tisuće masovnih grobnica ispunjenih kostima hrvatskih vojnika i civila, te naposljetku svih žrtava srpske agresije u Domovinskom obrambenom ratu, ne bi imala nikakva smisla da nisu ovjenčana veličanstvenom pobjedom u vojno redarstvenoj operaciji Oluja.

Treba jasno istaknuti da ta velika, povijesna pobjeda nije nikakvo diviniziranje naravnih događaja, nego nešto posve sukladno kršćanskom poimanju povijesnih zbivanja. Za razliku od različitih gnostičkih sljedbi, koje sav tvarni svijet smatraju zlim i bježe u neki duhovni svijet u kojemu se ne žele "zaprljati" ovim materijalnim, mi katolici vjerujemo da je tvarni svijet veliki Božji dar, zapravo naš jedini put k Vječnoj domovini. Štoviše, Riječ Božja se utjelovila i posvetila ovu našu materijalnu stvarnost i našu povijesnost. Biblija nam kroz povijest Izabranog naroda svjedoči da je Bog naš pratitelj koji ljudski rod, svaki narod, pa i svakoga čovjeka prati ljubavlju dobroga Oca, koji brine o svakom svom stvorenju, a posebno o čovjeku, stvorenom na sliku Božje besmrtnosti. Zato je Božja nazočnost i ljubav dobila svoj konačni pečat u utjelovljenoj Božjoj Riječi, Isusu Kristu, koji je s nama jednak u svemu osim u grijehu (usp. Heb 4,15)!

Svi sakramenti po kojemu nas prati Božja milost, popraćeni su fizičkim znakovima i materijalnim česticama: vodom kod kršenja, kruhom i vinom kod euharistije, uljem kod bolesničkog pomazanja. Ovo treba uvijek iznova posvješćivati kako ne bismo upali u zamke onih koji s prezirom gledaju na Božje stvarateljsko djelo. Naposljetku, mi vjerujemo da je čovjek jedinstvo duha i tijela i da duhom i tijelom uskrišava na život vječni.

Stoga se niti mi ne trebamo ustručavati slaviti Dan pobjede, koji uza sve naše žrtve ne bi bio moguć da nam ga Bog nije darovao. Riječima psalmista: "Ovo je dan što ga učini Gospodin" (usp Ps 118, 24).

Podsjetimo, puni naziv tog veličanstvenog događaja, kojega smo i ove godine na dostojanstven način proslavili, glasi: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, dan hrvatskih branitelja! U njemu je sve rečeno: Slavimo pobjedu i zahvaljujemo hrvatskim braniteljima i svima onima koji su svoje živote ugradili u slobodu hrvatskoga naroda i uspostavu hrvatske države.
Ništa u tome nije slučajno i bez veličanstvenog Božjeg nauma. Hrvatska kao međunarodno-pravni subjekt, zasigurno je po Božjem planu pozvana biti sudionikom iznimno važnih događaja koji se, nama naočigled, otvaraju kako na svjetskoj tako i na europskoj, pa i nacionalnoj razini. To je ujedno i poziv nama da ne sustanemo umorni od puta, nego poput Ilije okrjepljeni krenemo na naš Horeb i prepoznamo što je volja Božja i za nas i za naš narod!

Marijan Križić, Veritas