Hrvatski Fokus
Religija

Papin »Novi humanizam« bez Krista

Svi u Antikristovu školu. Samo jedan kardinal odmetnik

 
 
Dok se razmahala polemika o Amazoni koja ustvari ima svoj epicentar u njemačkoj Crkvi prošla je nezapažena najnovija umotvorina pape Franje. Njezin naslov je „Obnoviti globalni ugovor o obrazovanju“ i otvorena je svim „javnim osobama“ koje „djeluju na svjetskom nivou“ u školstvu, bez obzira kojoj vjeroispovijesti pripadaju. Vijest je objavljena 12. rujna a skup je sazvan za 14. svibnja 2020 u Vatikanu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/10/de2c5591ebd04ab481e6e8d9f4af4373.jpg
Ne iznenađuje to što jedan papa kao Jorge Mario Bergoglio, koji pripada Družbi Isusovoj, koja se stoljećima bavi obrazovanjem ljudi klase koja vlada, ima srce tako osjetljivo za oblikovanje novih generacija. Ali ono što iznenađuje je da je  u ovom obrazovnom planu  potpuna odsutna bilo kakva kršćanska usmjerenost.U video poruci kojom papa Franjo objavljuje inicijativu nema ni traga od Boga, od Isusa, ni od Crkve. Udarna formula je „novi humanizam“, opremljen „zajedničkim domom“, „univerzalnom solidarnošću“, „bratstvom“, „težnjom k istom cilju“, i „“prihvaćanjem“… A vjeroispovijesti? I one su sjedinjene i neutralizirane u neodređenom „dijalogu“. Da bi „pripravio teren razlika“ papa objavljuje dokument o „ljudskom bratstvu“ koji je on potpisao 4. veljače 2019. s Velikim Imamom Al – Azhara, dokument u kojem su „pluralizam i različitost religija“ u skladu s „mudrom božanskom voljom kojom je Bog stvorio ljudska stvorenja“.
 
Novost ove Franjine inicijative sastoji se u činjenici da po prvi puta jedan papa postaje onaj koji poziva na ugovor o potpuno sekulariziranom svjetskom obrazovanju. „Novi humanizam“ bez Krista nije novina nego je misao koja je vodeća misao Zapada proteklih vjekova. Od Velikog inkvizitora Fjodora Dostojevskog, od Evanđelja  Lava Tolstoja, od Antikrista Vladimira Solovjeva, do „novog humanizma“ upravo Edgara Monina, francuskog filozofa, kojega je Franjo primio u privatnu audijenciju 27. lipnja, odmah nakon sastanku u Rimu, zbog „bliskosti“ njegove misli s mišlju sadašnjeg pape. Mnogi su oblici kojima je jedinstvena i neponovljiva osobnost Krista zamijenjena neodređenom ljubavlju za čovječanstvo.
„Unutar ovog projekta, tumači Lisella Sicrosati u „La Nuova Bussola Quotidiana“, od 16 rujna, čak je i Bog dobro prihvaćen, jer samo sjedi među uzvanicima ovog novog solidarnog čovječanstva i nema namjeru  biti  Zaručnik koji poziva na svadbu i odlučuje izbaciti one koji nemaju svadbeno ruho“.
 
Godine 2005. bijaše veliki teolog i kardinal imenom Giacomo Biffi (1928. – 2015.) koji snažno skreće pozornost „na veliku krizu koja je napala kršćanstvo zadnjih desetljeća dvadesetog stoljeća“. Radi se o uklanjanju suštine u ime univerzalnog bratstva. Biffi u jednom poglavlju svoje knjige uzima priču o Antikristu koju je 1900 napisao ruski teolog i filozof Solovjev i primjenjuje je na današnju Crkvu.
Slijedi nekoliko sjajnih i vrlo aktualnih dijelova.
 
GIACOMO BIFFI: DOĆI ĆE DANI I VEĆ SU DOŠLI…
 
Antikrist, kaže Solovjev (…) je čak vjerovao u Boga. (…) „Odavao je najveću umjerenost, nesebičnost i aktivnu dobrotvornost“… (…) Knjiga koja mu je pribavila slavu i sveopća priznanja nosila je naslov:“Otvoreni put prema miru i univerzalnom blagostanju.“(…)
Istina je da su se neki ljudi od vjere pitali zašto nikada, ni jednom, nije zazvao ime Krista. A drugi su odgovarali:“Od trenutka kad je sadržaj knjige prožet kršćanskim duhom, aktivnom ljubavlju i univerzalnim dobrotvornošću, što hoćete više?“ (…)
Gdje se Solovljev pokazuje posebno originalan i iznenađujući, i zaslužuje najdublje razmišljanje, je pridavanje Antikristu svojstava poput pacifista, ekologa i ekumenista. (…)
Ovaj opis Antikrista kod Solovljeva (…) usmjeren je prije svega na „novo kršćanstvo“ kojemu  je u tim godinama bio glastnik Lav Tolstoj. (…)
U svom „Evanđelju“ Tolstoj svodi svo kršćanstvo na pet pravila ponašanja koje on izvodi iz Govora na Gori:
1. Ne samo da ne smiješ ubiti nego se ne smiješ ni naljutiti na svog brata.
2. Ne smiješ udovoljavati senzualnosti, čak do tog stupnja da ne smiješ poželjeti ni svoju vlastitu ženu.
3. Nikad se ne smiješ vezati zakletvom.
4. Ne samo da se ne smiješ suprotstaviti zlu, nego moraš primijeniti do kraja i u svakom slučaju princip ne-nasilja.
5. Ljubi, pomaži i služi svom neprijatelju.
Ove upute, po Tolstoju, dolaze od Krista, ali da bi bile valjane ne trebaju stvarno postojanje živog Sina Božjeg.(…)
Zacijelo Solovljev ne poistovjećuje velikog pisca s likom Antikrista ali je intuicijom shvatio s izvanrednom jasnoćom da će upravo tolstojizam postati tokom dvadesetog stoljeća nositelj suštinskog pražnjenja evanđeoske poruke pod vidom uzdizanja etike i ljubavi za čovječanstvo koja  predstavlja kršćanske „vrijednosti“. (…)
Doći će dani, kaže Solovljev, i već su došli, mi kažemo, kad će se u kršćanstvu težiti k rastvaranju spasonosnog čina, koji ne može drukčije biti prihvaćen nego u teškom, hrabrom, konkretnom činu vjere, a koji se sad rastvara u nizu „vrijednosti“koje se lako prodaju na svjetskim tržištima.
Moramo se čuvati ove opasnosti koju su nam objavili najveći ruski filozofi. Čak ako nam se tolstojevsko kršćanstvo čini beskrajno prihvatljivije u salonima, u društvenim i političkim skupinama, u televizijskim prijenosima, ne možemo i ne smijemo odustati od kršćanstva Isusa Krista, kršćanstva koje u svom središtu ima skandal križa i potresnu stvarnost Gospodinovog Uskrsnuća.
Isus Krist, Sin božji, raspet i uskrsnuo, jedini spasitelj čovjeka, neprenosiv je u niz dobrih projekata i dobrih inspiracija, prihvatljivih vladajućem svjetskom mentalitetu. Isus Krist je „stijena“, kako je On sam za sebe rekao. Na toj „stijeni“ se gradi (pouzdajući se) ili se opija (suprotstavljajući mu se): Tko padne na ovu stijenu smrskat će se, a u slučaju da ona padne na nekoga, smrvit će ga.
Ovaj nauk Solovljev bio je proročki, a u vremenu je to nauk koji nisu čuli. Mi ga želimo oživiti u nadi da će se kršćanstvo konačno osjetiti potaknuto da skrene pažnju na nj.
 

Sandro Magister, http://magister.blogautore.espresso.repubblica.it/2019/09/19/tutti-a-scuola-dell%e2%80%99anticristo-ma-un-cardinale-si-ribella/

(s tal. prevela prof. Kornelija Pječinović)

Povezane objave

Isuse dragi, moj Božanski Kralju

HF

Izvješće o vjerskim slobodama i opasnim trendovima na Zapadu

hrvatski-fokus

Dovršena staza Gospi Sinjskoj

HF

Poganska revolucija iz perspektive psihoanalize (5)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više