Hrvatski Fokus

Samo mora ukinuti mirovine srpskim agresorima koji žive u Srbiji

 
 
Može li Hrvatska postati druga Švicarska, odnosno, može li prosječna plaća u Hrvatskoj biti veća od 7000 kuna, kako obećava predsjednica KGK, ako ona bude ponovo izabrana za predsjednicu Hrvatske? Pa može i ne može. S jedne strane je to sasvim realno i moguće. S druge strane je to nemoguće zbog „spleta okolnosti“ koje to ne dozvoljavaju. Toga smo svi svjesni.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/10/240_F_80021173_mKnm3rcr1HA73oEyf7A3ZNeuz3TLHHPt.jpg
Od nepismenog umirovljenika do akademika. I svi znamo kako do toga doći. Ali to nitko ne će. Svatko želi biti sudionik „spleta okolnosti“ koje ne dozvoljavaju viši standard i uređenu državu. Ne računajući Katoličku crkvu u Hrvatskoj.
 
Pusićka, Taritaš i Milanović kao Planinc i Dubajić na Bleiburgu
 
Nasuprot obećanjima KGK, imamo „civilizacijski blok“ Zorana Milanovića. Kao nastavak srpske agresije na Hrvate. Još i gore. Kad slušam (gledam)… Vesnu Pusić, Anku Mrak-Taritaš i Zorana Milanovića, kao da gledam Milku Planinc i Simu Dubajića na Bleiburgu. Ili Veselina Šljivančanina na Ovčari. Ili nekog Engleza na Tasmaniji prije 300 godina. U toj produženoj agresiji na Hrvate, slušam svega i svačega. Najviše u TV kontakt emisiji STAV koju vode Trpimir Vicković i Dalibor Bosančić. U TV kontakt emisiji u kojoj, navodno, svaki gledatelj ima pravo reći što on (ona) misli o politici u Hrvatskoj. Ali je tu zabranjen „govor mržnje“ i „brojenje krvnih zrnaca“. Pa voditelj odmah prekine govor gledatelja. Iako je i ta emisija pod cenzurom, ipak možemo čuti Božu i Božidara iz Zagreba, Marija iz Rijeke i jednu gospođu iz Zadra kao glas naroda.
 
Nasuprot njima, imamo bezumlje i teror Milanovićevih navijača. Koji kažu da Zoran Milanović ima karakter, i da je on pravi političar. Valjda, političar po profesiji. Tako oni igraju otvorenih karata. Oni priznaju da je Zoran Milanović čovjek UDBA-e, TITA i Partije. Koji, kažu, ima karakter. Pa  i Čaruga je imao karakter. I Vlado Janić-Capo iz Brezovačke šume. Tako je to u „Proizvodnji pristanka“. U „Proizvodnji pristanka“ moraš prihvatiti i novog Čarugu ili novog Capu za svog predsjednika. U toj „Proizvodnji pristanka“ mlate praznu slamu. Svi obećavaju obračun sa korupcijom, demografski oporavak Hrvatske, veće mirovine i zaustavljanje iseljavanja mladih iz Hrvatske. Ali nitko ne spominje uzrok toga. Iako svi znamo što je uzrok korupcije i iseljavanja mladih iz Hrvatske, nitko od predsjedničkih kandidata nije konkretan. Nitko od njih u svojoj predsjedničkoj kampanji ne spominje lustraciju, arhive i Jasenovac. Nitko od njih ne spominje ono, o čemu Božo iz TV kontakt emisije STAV stalno govori – ratna odšteta od Srbije i hrvatske mirovine vojnicima „Krajine“ u Srbiji. I tu imamo onu „pa može i ne može“ glede usporedbe sa Švicarskom.
 
Zar ne bi prosječna plaća u Hrvatskoj mogla biti veća od 7000 kuna da je zaustaviti isplatu mirovina iz hrvatskog proračuna vojnicima „Krajine“ u Srbiji, i da je zaustaviti odljev novca iz Hrvatske na „Djevičanske Otoke“? Na jednom portalu čitam listu Hrvata (njih oko 250) koji imaju tajne račune veće od milijun eura na „Djevičanskim Otocima“. Na toj listi ima i onih koji se sada kandidiraju za predsjednika Hrvatske. Hoće li taj, ako bude predsjednik Hrvatske spriječiti da novac koji u Hrvatsku šalje Hrvat izvan Hrvatske završi na tajnom računu u Panami i vojniku „Krajine“ u Srbiji? Jasno da ne će. To sigurno ne će nitko od predsjedničkih kandidata koje se gura naprijed. Jer je u pitanju „Proizvodnja pristanka“. To bi mogao, samo netko tko nije nikad na televiziji (malom ekranu), a on je tu prisutan. Kao Antun Babić.
 
Čini mi se i da se je Antun Babić kandidirao za predsjednika Hrvatske, ali je on eliminiran. Njega nema na listi svih kandidata za predsjednika Hrvatske. Dakle, naši pravi kandidati su oni koji se ne vide ine čuju na Prisavlju… Antun Babić, Igor Vukić, Karolina Vidović Krišto, Božo i Božidar iz TV emisije STAV i Ivan Penava. A za lustraciju u Hrvatskoj, dosta bi bila revizija pravosudnog procesa protiv Andrije Artukovića i Dinka Šakića. To bi morao tražiti hrvatski Generalski zbor. Kao i Proljećari Čičak i Budiša.
 
Nadalje, iako je pravosudni proces proti Praljka i ostalih na međunarodnom sudu ICTY u Den Haagu završen, iako je prošla i žalba na prvostupanjsku presudu, Hrvatska još može tražiti reviziju tog procesa. Jer se ta presuda i danas koristi protiv Hrvata u BiH i protiv Hrvatske. Kažu: Na međunarodnom sudu je dokazano postojanje UZP-a (Udruženi Zločinački Pothvat). Pa bi Hrvatska, u slučaju da bude izabran ozbiljan i odgovoran čovjek za predsjednika Hrvatske morala izvršiti internu reviziju tog procesa. Hrvatska bi morala dovesti na sud nekog hrvatskog državljanina koji tvrdi da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Pa neka on (ona) to na sudu dokaže. Jer vojna agresija jedne države na drugu nije bacanje uroka, nego nešto egzaktno. U pravosudnoj proceduri, u kojoj se polazi od nultog (početnog) stanja navodne agresije. U kojem je bijeg pilota Hrvata Rudolfa Perišina iz JNA važan (ključan) moment navodne agresije ili UZP-a. A taj nam slučaj (moment) govori da nulto (početno ) stanje treba pravno tretirati kao intervenciju SSSR-a na Mađarsku 1956. i na Čehoslovačku 1968. Gdje Rusi koriste, i čehoslovačke tenkove na Mađare, i obratno. Dok Srbi 1991. koriste hrvatske tenkove (MIG-ove) za genocid nad Hrvatima. Zato hrvatski pilot sa svojim MIG-om bježi iz JNA, u Austriju. On bježi iz Slovenije. Što znači da za njega, kao pilota JNA tada nisu postojale nikakve granice na prostoru bivše države. Pa smo imali rušenje hrvatskog sela Ravno u BiH, kojega je srušila JNA u prolazu za Konavle. Kao i izlazak golorukih Hrvata na Kupresu, pred tenkove JNA kada je Alija Izetbegović rekao „To nije naš rat“. Znamo da bi on (ona) u svoju obranu koristio datum međunarodnog priznanja Hrvatske i BiH. Ali je JNA bila srpska voska od 1945. do 1995. A i Alija je rekao ono „To nije naš rat“ prije međunarodnog priznanja BiH.
I na kraju, hoće li Miroslav Škoro ako bude predsjednik Hrvatske sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnost zbog udruge Naš Hajduk. Jer ta udruga nije ni Hajdukova, ni splitska ni hrvatska.
 

Jure Vukić, Tribanj

Povezane objave

Alijin sin igra šah na Terazijama

HF

Helikoptersko osvajački desant SPC-a na Cetinje

hrvatski-fokus

Povijesne činjenice o pozdravu ZDS

HF

Nužnost sučeljavanja s toalitarnom komunističkom prošlošću

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više