Mužjaci komaraca genetski su modificirani tako da njihovo potomstvo ne će moći preživjeti u prirodi
Časopis „Nature“ objavio je u rujnu 2019. znanstvenu publikaciju o genetski modificiranim komarcima koji su sada izvan svake kontrole a stručnjaci ne znaju koje će biti posljedice. Naime, britansko-američka biotehnološka kompanija „Oxitec – Intrexon“ stvorila je nove genetski modificirane komarce OX513A s namjerom kontrole određenih infektivnih bolesti koje prenose komarci Aedes aegypti: žuta groznica, denga groznica, 'chikungunya', Zika virus, malarija i dr. Mužjaci komaraca Aedes aegypti (dalje u tekstu: A. aegypti) iz Kube korišteni su u svrhu genetske modifikacije i to primjenom novih tehnologija genetskog inženjeringa – editiranje/uređivanje gena i tzv. „gene drive.“ Ovi kubanski komarci A. aegypti poznati su kao prijenosnici uzročnika tj. virusa žute groznice pa su mužjaci komaraca genetski modificirani tako da njihovo potomstvo ne će moći preživjeti u prirodi. No, ova teorija biotehnologa bila je savršena ali samo na papiru. Ono što se dogodilo nitko nije očekivao…
Mužjaci komaraca A. aegypti podrijetlom iz Kube prvo je genetski modificirana a potom križana s meksičkom populacijom komaraca A. aegypti: biotehnolozi kompanije 'Oxitec' koristili su biotehnološku metodu editiranja gena. Nakon toga kompanija Oxitec Ltd. započela je sustavno puštati ove genetski modificirane mužjake komaraca u okoliš: komarci su pušteni u blizini grada Jacobina, u brazilskoj regiji Bahia. Tako je 450 tisuća genetski modificiranih mužjaka komaraca svaki tjedan puštano u okoliš tijekom 27 mjeseci (nešto više od 2 godine). Znači da je u okoliš grada Jacobina u tom razdoblju pušteno nekoliko desetaka milijuna genetski modificiranih komaraca. Nakon puštanja u okoliš pretpostavljalo se da će se mužjaci pariti sa „divljim“ ženkama u prirodi koje su zapravo glavni prijenosnici uzročnika naprijed navedenih bolesti. Cilj je bio smanjiti prirodnu populaciju komaraca A. aegypti te na taj način smanjiti pojavu i širenje navedenih bolesti koje prenosi ova vrsta komaraca. Međutim, to se nije ostvarilo. Znanstveni tim Sveučilišta Yale (Yale University) i nekoliko znanstvenih instituta iz Brazila pratili su cijeli ovaj pokusni projekt u brazilskom gradu Jacobina. Ono što su znanstvenici otkrili zaista je vrlo zabrinjavajuće i alarmantno jer nitko sada ne zna što će se dogoditi.
Naime, u samom početku pokusa opaženo je smanjenje prirodne populacije komaraca (znanstvenici projekta tvrde da je smanjenje bilo do 85 posto). Međutim, nakon otprilike 18 mjeseci populacija komaraca u prirodi počinje se oporavljati i doseže razinu brojnosti prije početka znanstvenog pokusa, odn. prije puštanja genetski modificiranih mužjaka komaraca OX513A u okoliš. Štoviše, prirodna populacija komaraca A. aegypti iz Jacobine sada zapravo 'nosi' mješavinu tri genetski različite populacije – iz Kube, Meksika i Brazila. Sada više nitko ne može predvidjeti ishod ovog znanstvenog pokusa. Posve je nejasno kako će se to odraziti na populaciju komaraca kao prijenosnika određenih infektivnih bolesti niti kako će to utjecati na ostala nastojanja i mjere u svrhu kontrole ovih opasnih vektora (komaraca). Naime, rezultati znanstvenog praćenja ukazuju da su u susjednim regijama otkrili isto što i u Jacobini s razlikom što u susjednim regijama nije bilo takvog pokusa. Novonastala brazilska populacija komaraca A. aegypti može vrlo lako postati izdržljivija, žilavija populacija koja bi mogla opstati dugo vremensko razdoblje u okolišu, tj. u prirodi. Može se čak dogoditi da sadašnja prirodna populacija brazilskih komaraca A. aegypti bude „zamijenjena“ ovom novom genetski modificiranom populacijom stvorenom u laboratoriju biotehnološke industrije te da uzrokuje i ubrza pogoršanje problema vezanih uz komarce. Naime, postoji opravdana mogućnost nastanka tzv. „super-komaraca“ koji bi mogli postati vrlo otporni na insekticide.
Znanstvenici zaključuju: „Tri populacije 'oformile' su tri-hibridnu populaciju u Jacobini (Kuba/Meksiko/Brazil) a koje su inače genetski vrlo različite, stoga je vrlo izgledno nastajanje još žilavije i otpornije populacije nego što je to bio slučaj prije puštanja genetski modificiranih mužjaka komaraca u okolinu, a sve zbog pojave heterozisa.“ Christoph Then iz „Testbiotecha“ prokomentirao je otkriće: „Pokusi 'Oxiteca' doveli su do situacije koja je uveliko izvan kontrole. Kompanija je pustila svoje patentirane komarce iako je znala da neki komarci mogu preživjeti u okolišu. Očekivanja investitora/ulagača važnija su od zaštite zdravlja i okoliša…“ Naime, već tijekom pokusa u laboratorijskim uvjetima pokazalo se da 3 do 4 posto potomaka nastalih parenjem genetski modificiranih mužjaka OX513A s ženskim divljim tipom komaraca A. aegypti može preživjeti do odrasle dobi.
Cijeli ovaj brazilski projekt biotehnološke kompanije 'Oxitec' (Intrexon) financirala je Zaklada Billa i Melinde Gates (Bill & Melinda Gates Foundation). Dakako, komarci su patentirani (zaštićeni patentom kao vlasništvo kompanije 'Oxitec'). Rezultati ovog brazilskog pokusa dokazali su kako su upozorenja pojedinih znanstvenika bila opravdana. Tako je i Kevin Esvelt, biolog s Harvarda, javno upozoravao na opasnosti nove genetske tehnologije poznate kao editiranje gena i tzv. „gene drive“ jer postoji vrlo velika mogućnost da sve krene naopako i da se planovi izjalove. Esveltova kompjuterska simulacija pokazala je da se editirani gen može proširiti na 99 posto populacije u slijedećih 10 generacija i perzistirati/trajati duže od 200 generacija. Upravo to se dogodilo u Brazilu… Sve podsjeća na horor iz 1969. prema znanstveno-fantastičnom romanu „Andromeda Strain“ (autor je Michael Crichton) ali s jednom razlikom – ovo nije SF roman. Biotehnološka kompanija 'Oxitec' (u sastavu američke kompanije 'Intrexon') koja poriče neuspjeh pokusa u Brazilu sada traži dozvolu od regulatorne institucije u SAD-u i zahtijeva od američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA) odobrenje za provedbu sličnog pokusa u Teksasu i na Floridi a najviše u svrhu suzbijanja populacije komaraca koji prenose malariju.
William Engdahl u svojem tekstu „o katastrofi u Brazilu“ ističe kako se nada da će o ishodu ovog zahtijeva odlučiti isključivo oprez i regulatorna promišljenost a ne politika. Naime, teksašanin Roy Bailey je lobist u Washingtonu i vrlo je blizak prijatelj Randala Kirka, miljardera i generalnog direktora kompanije „Intrexon“ u čijem je sastavu/vlasništvu biotehnološka kompanija 'Oxitec.' A Bailey je veliki financijski podupiratelj američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Na kraju je potrebno istaknuti kako nekoliko znanstvenih institucija planira stvoriti pomoću tehnologija genetskog inženjeriga i editiranja gena 'novo' drveće, pčele, koralje, neke vrste kukaca i drugih organizama koji će se moći proširiti prirodnom populacijom. Tehnikom editiranja gena stvorene su već i neke životinje, uključujući i ribu losos. Nažalost, principi predostrožnosti bačeni su u vjetar…
Izvor:
