Sindikalni čelnici ponašaju se neodgovorno i neozbiljno
• Štrajk u školstvu se nastavlja. Branimir Mihalinec i njegova svita iskušavaju Andreja Plenkovića dokle će dozvoliti ovu lakrdiju. Da me se krivo ne shvati, imaju pravo nastavnici i učitelji tražiti veće plaće, ali nitko nema pravo zabraniti djeci da idu u školu. Lako je imati obustavu rada (hrv. riječ za stranu riječ “štrajk”, kao dokaz da su Hrvati u jugokomunizmu više brinuli o hrvatskom jeziku nego danas) u tvornici čavala ili u bolnicama, ali u školstvu dugotrajan štrajk dodatno ugrožava dobrano uništeno to isto školstvo. Štrajkati se može ali se mora i na nastavu ići. I izvedivo je. Druga je stvar što su se sindikalni čelnici u obrazovanju zaigrali i sada se ne žele povući. Budući imaju visoke plaće, neki i preko 25.000,00 kuna neto, ovaj štrajk im je pomogao da se mogu braniti od onih koji im spočitavaju da ništa ne rade a dobro zarađuju. A sada već više od mjesec dana “rade” na uništavanju hrvatskoga školstva.
Da su sindikalni čelnici neodgovorni i neozbiljni potvrđuje i njihovo ponašanje ispred zgrade Vlade u četvrtak kada im se obratio Plenković, a oni su ga nekulturno ignorirali šutnjom i transparentom na kojem je pisalo: “96 posto je reklo NE”. Otkuda 96 posto onih koji su za štrajk u školama. Daleko je to manji broj, ako uzmemo u obzir činjenicu da su učitelji i nastavnici, koji ne štrajkaju, izloženim velikim pritiscima i uvrjedama. Točno je da ne stoji Plenkovićeva samohvala da je njegova Vlada “u tri godine mandata napravila više na dizanju politike plaća i mirovina nego mnoge prije nje”. Točno je i da nam je svima neugodno kada Plenković iz dana u dan ponavlja “obrazovanje je važno, učenje je važno, učitelji su važni, profesori su važni”, ali je točno i to da su sindikalni čelnici otišli predaleko i da su zlorabili demokraciju. Nigdje sindikati ne određuju pravila igre, a Mihalinec i društvo upravo to žele, što se vidi i na primjeru kada kažu da će oni ići “na onaj sastanak na koji nas trebaju pozvati premijer i ministar financija”. Da ne bi! Što oni imaju pregovarati s ministrom financija? Ništa! Oni, prije svega, moraju pregovarati s predsjednikom Vlade i ministricom obrazovanja i znanosti, a tek kasnije na red dolazi drugi resori. Tek nakon dogovora. A svaki dogovor je kompromis. Upravo im je to dobro poručio Plenković da prekinu štrajk i pronađu kompromis radi dobrobiti djece. “Meni je u interesu da djeca idu u školu, da ne gubimo kalendar rokova ne samo za nadoknadu, nego i za praznike i maturu. Moramo se ponašati odgovorno. Apeliram prije svega na učitelje i profesore, ravnatelje, roditelje i djecu – nije dobro ne ići u školu. Ako se želi ići naprijed, mora se učiti, da bi se učilo, moraju i profesori i učitelji raditi svoj posao”, ispravno je rekao Plenković novinarima ispred Banskih dvora. A što se tiče smjene HNS-ove ministrice Blaženke Divjak, koju opravdano svi očekuju, mogu samo reći da je ona najmanje kriva za to što je uništila hrvatsko školstvo i predvodila sindikalne čelnike u ovaj besmisleni štrajk. I zato Plenković nema nikakvo pravo smijeniti ju, jer – zato što ju je izabrao i držao na ministarskoj fotelji –, ako ju smijeni, i sâm mora podnijeti ostavku zbog učinjene štete za koju je najodgovorniji.
• Iako ne vjerujem anketama, uvažavam ih. Za bolje spoznavanje onoga što ankete nude javnosti, najvažnije je poznavati onoga tko provodi ankete, odnosno one koji stoje iza određene anketarske agencije. Kako se približavaju izbori za hrvatskoga predsjednika, odnosno predsjednicu, anketari i njihove agencije postaju sve nervozniji i sve otvorenije guraju svoga favorita. Zato i imamo rezultate najnovijih anketa u kojima raste popularnost Zoranu Milanoviću, a istodobno pada popularnost Kolindi Grabar-Kitarović i Miroslavu Škori. I dok anketari i agencije drastično smanjuju postotak popularnosti Škori, preko noći se “oporavio” Mislav Kolakušić i, budite sigurni, do izbora će dostići, ako ne i prestići Škoru u tim i takvim anketama. Takvi anketarski primjeri nagloga “porasta popularnosti” imali smo u nekim drugim slučajevima kod lijevih zvijezda poput Mirele Holy i Nikice Gabrića, a kojih se danas više malo tko i prisjeća. Ali ne dolazi najveća opasnost aktualnoj predsjednici od ovih namještenih anketa, veća joj je opasnost, prvi čovjek HDZ-a i Vlade, koji nikako da riješi problem štrajka u školama, a od kojega upravo ona ima najviše štete. Što dulje bude trajala ova odiseja štrajka u školama, to će, bez obzira na objektivne i neobjektivne ankete, Grabar-Kitarović popularnost padati. I to je možda ono što Andrej Plenković i želi.
• Milorad Pupovac je i ove godine bacao vijence po Dunavu za rano preminulog Vukašina Šoškoćanina. Ne samo što je bacao vijence, on je i palio svijeće i pritom govorio na svoj velikosrpski način. Ove godine je u svoj vukovarski repertoar Pupovac dodao još nešto opasnije, a to je tzv. polaganje vijenaca “za Srbe koji su stradali i ubijeni pred početak izbijanja sukoba”, čime je izravno negirao srpsku agresiju na Vukovar i Hrvatsku, kao i sustavno izrabljivanje, proganjanje, ubijanje i protjerivanje Hrvata iz obiju Jugoslavija, kao i izravno otimanje hrvatskih rubnih zemalja i njihovo pripajanje Srbiji (istočni Srijem…), Sloveniji (Raskrižje, Mokrice, Maindol, Osilnica…), BiH (Zavalje, Željava…) i Crnoj Gori (Boka Kotorska…).
• Zastupnik Hrvoje Zekanović ustvrdio je u Saboru kako se 22. travnja 1990., na prvim demokratskim izborima na kojima je pobijedio HDZ, slavilo u njegovoj, ne i u obitelji Plenković, što je ponukalo Gordana Jandrokovića da brani šefa, pa je upitao saborskoga zastupnika Hrasta otkud zna kako je tko glasovao. “Poruka onima koji su 22. travnja 1990., na prvim demokratskim izborima zaokružili HDZ, toga dana slavilo se i u obitelji Zekanović, moj pokojni otac bio je jedan od utemeljitelja HDZ-a, za razliku od obitelji Plenković, jer se toga dana u njoj nije slavilo. A nije se slavilo ni u obitelji Bernardić, Milanović i mnogim drugima”, rekao je Zekanović. Plenkovića je prozvao da u to vrijeme nije glasovao za HDZ, da nije ni bio član te stranke te da je “vjerojatno onda glasovao za stranku SKJ – Pokret za Jugoslaviju Veljka Kadijevića“.
• Haris Siladžić je musliman rodom iz Breze. U političku orbitu ulazi ratnih devedesetih godina kada na međunarodnoj političkoj pozornici postaje ljepša, uglađenija i kulturnija strana među ondašnjim hercegbosanskim Muslimanima. S vremenom nije više u aktivnoj politici, a ima već i godina – 74. Svejedno povremeno ga čujemo i pročitamo gdje ponešto govori. Prije nekoliko dana skoknuo je u Bahrein i na međunarodnoj konferenciji, pod pokroviteljstvom kralja Hamada ibn Ise Alija Khalifaha, a u organizaciji Glavnog središta za mirnu koegzistenciju i Fondacije “Ovo je Bahrein” govorio je o “globalnom razvoju tehnologije komunikacija” i “novim tehnologijama”. Ustvari Silajdžić je na jedan vrlo uvijen način govorio o islamskim migrantima i njihovoj najezdi na bijeli kršćanski Zapad, a da nijednom nije spomenuo riječi “migranti” i njihovu “najezdu na Zapad”. U uvodnom izlaganju koje je Silajdžić održao – što je dakako velika čast, ali i simplifikantno – u početku je ezopovskim rječnikom veličao globalizaciju, a ustvari govorio o tomu kako su globalizacija, miješanje rasa, melting pot, suvremeni ekumenizam pape Franje, Amazonska sinoda i slične novotarije usmjerene protiv kršćanstva, Zapada, bijeloga čovjeka i razuma, dobra stvar. Za Silajdžića “velika svjetska središta su konglomeracije različitih kultura gdje se odvijaju procesi akulturacije brzinom i intenzitetom bez presedana u povijesti čovječanstva”. On se tomu raduje i zahvaljuje već spomenutom “globalnom razvoju tehnologije komunikacija” kao onomu čimbeniku koji je tomu pridonio. U nastavku je Silajdžić govorio o tomu kako su zapadnjaci u krivome kada se suprotstavljaju organiziranoj i do detalja planiranoj najezdi islamskih migranata, ali ima i opravdanje za njih. “Čovjeku je potrebno vrijeme da se navikne na nešto novo i da to usvoji”, podučava Silajdžić. Najezda migranata na kršćansku Europu za njega je najobičniji prirodni proces – “ubrzavanje zbog ubrzavanja”. A za one koji se protive tom njegovom “ubrzavanju zbog ubrzavanja” on također ima opravdanje, a to je da svaki čovjek ima “biološka ograničenja”. “Nove tehnologije i ubrzane promjene negdje izazivaju reakcije koje vode izolacionizmu i odbacivanju drugog i drukčijeg u namjeri očuvanja svog načina života, a negdje je to pitanje očuvanja života, same egzistencije. Zatvaranje u sebe i svoju kulturu može izgledati kao rješenje, ali obično vodi k isključivanju drugog, što je protivno duhu vremena u kojem živimo”, odjednom postaje sve otvoreniji Silajdžić u svomu predavanju, pa i upozorava, ali i prijeti: “Suprotstavljanje tijeku povijesti je izgubljena bitka, odabiranje pogrješne strane povijesti. U novom globalnom ratu ne će biti pobjednika. Prema tomu, biti na pravoj strani povijesti znači djelovati tako da u miru bude što manje gubitnika”. Vrlo opasne Harisove fraze.
Haris Silajdžić i Hamad ibn Isa Ali Khalifah
Nadalje, Silajdžić svoje teze o potrebi Zapada da prihvati desetine i stotine milijuna muslimana umotao je u teze o nužnosti tolerantnosti, suživota, solidarnosti i brige o ljudskim pravima, terminima kojih su puna usta domaći, zapadni rušitelji judeokršćanske tradicije, pa i civilizacije. “Tolerantnost znači da nekoga ili nešto, uglavnom, trpimo”, kaže Silajdžić, što bi trebalo značiti da ih bespogovorno prihvatimo. I nakon svega Silajdžić postaje sve hrabriji pa kaže, odnosno naređuje: “Potrebno je naći rješenje za stotine milijuna nezaposlenih kao rezultat tehnoloških inovacija koji će s pravom tražiti svoje mjesto pod suncem”, što znači da je kršćanski Zapad dužan primiti sve te stotine milijuna “nezaposlenih” muslimana i zbrinuti ih. Pustiti ih u svoju kuću, za svoj stol i u svoj krevet. Tada je pohvalio Njemačku zato što “pitanje migranata rješava na način dostojan čovjeka”, ali i okomio se na one “koji koriste migrantsku krizu za promociju političkih planova pod plaštom ugroženosti vlastite kulture”. Kao da nisu u pravu! Pri kraju se Silajdžić ipak dotakao islama, islamske najezde kroz pokušaj objašnjenja “fenomena islamofobije”. “Fenomen islamofobije je poučan primjer. Tolerantnost prema muslimanima ili suživot s njima nije moguć ako je strah od islama određujuća emocija u tom odnosu. Kako se čovjek po svojoj prirodi boji nepoznatog, stanje se ne će promijeniti bez ulaganja određenog napora sa ciljem boljeg upoznavanja. Zbog toga u Europi postoji pokreti i političke stranke koje čak i u svom nazivu nose protuislamske odrednice. Čini se da su islam i muslimani izvor svih opasnosti i da će nestati njihovim nestankom. Iracionalnost takvog stava je očigledna kao i namjera učvršćivanja političke pozicije na osnovi pretpostavljene fobije od islama”, zaključuje Silajdžić.
• U Vrapčićima sjeverno od Mostara do rata bilo je daleko najviše Srba, pa Muslimana i Hrvata. Danas u Vrapčićima najviše živi Muslimana-Bošnjaka, te puno manje Hrvata i Srba. Muslimani-Bošnjaci postali su militantni. I ovih dana, 18. XI. 2019., to su potvrdili. Kamenovali su više vozila koja su se vraćala iz Vukovara (https://www.dnevnik.ba/vijesti/u-vrapcicima-kamenovano-vise-vozila-koja-su-se-vracala-iz-vukovara). Kamenovali su vozila koja su se s komemoracije vraćala iz Vukovara! Strašno i sramotno.
• Milorad Pupovac negira Domovinski rat, a time i agresiju Srbije na Hrvatsku. To je konstanta koalicijskoga partnera u Vladi Andreja Plenkovića.
• Erih Lesjak je izjednačio Andreja Plenkovića s Acom Rankovićem zbog neutemeljene čistke članova HDZ-a samo zato što ga ne vole i ne žele na čelu svoje stranke (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/26618-zaustavite-reuters-od-leke-do-andreja). A s kime da usporedimo Plenkovića kada izravno utječe na presude hrvatskih sudova? Najnoviji primjer izravnoga miješanja u sudstvo je brzopotezna reakcija zagrebačkoga Županijskog državnog tužiteljstva da preko noći odbaci čak 13 prijava protiv njegova koalicijskog partnera i predsjednika SDSS-a, stranke koju je osnovao osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić. Dakako, radi se o Miloradu Pupovcu, čovjeku koji nas već dva i pol desetljeća olajava, ocrnjuje i lažno optužuje, a da mu se dosad ništa nije dogodilo. I ne će dok ga brani sin Marija Plenkovića.
• U prošlom 493. broju Hrvatskoga fokusa u članku Zlatka Pintera (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/unutarnja-politika/26612-vucicu-teze-o-istrjebljenju-su-srbijanske) ponovili smo i podsjetili na to da je prvi 1914. napisao pjesmu pod naslovom SRBE NA VRBE slovenski političar Marko Natlačen, a sada podsjećamo na još jednu laž da su ustaše ubili komuniste u Kerestincu. Evo kako je tu laž davno pobio Josip Kopinič, slovenski i jugoslavenski komunist i špijun: »Da se razumijemo, ne snosim odgovornost za sporazum o zajedničkoj borbi za rušenje ‘versajske Jugoslavije’ sklopljen na robiji u Srijemskoj Mitrovici između frankovaca i hrvatskih komunista. Jedan od njegovih glavnih inicijatora jest Andrija Hebrang. Kad je stvorena NDH, zbog pregovora između Hebranga i ustaša, svim zatvorenicima u Kerestincu bilo je pod prijetnjom isključenja iz Partije zabranjeno da bježe. O Kerestincu se danas govori kao o dobro utvrđenom koncentracijskim logorom. Čuvao ga je najčešće po jedan stražar. Kad bi se napio u obližnjoj kavani, zatvorenici su ga stavljali na kola, vozili okolo i vraćali. U Zagreb su sami bez pratnje odlazili na popravljanje zuba i svojoj rodbini su govorili da im Partija ne dozvoljava da bježe. Živi ljudi se toga sjećaju i nisu valjda svi dokumenti uništeni. Vladimir Dedijer spominje sastanak CK KPH na komu je Hebrang rekao da je NDH ostvarenje tisućegodišnjeg sna Hrvata o vlastitoj državi? Bio sam prisutan. Ustaše su predlagale stvaranje Komunističke partije NDH, a zalog da će komunisti zaista biti vjerni Endehaziji bili su sužnji u Kerestincu«. (Milomir Marić, Deca komunizma, Školska knjiga, Zagreb, 2014.)
• Za posjeta Kini predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković skoknuo je u Huaweija. »U tom smislu naglašena je važnost dva memoranduma koji su Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva Republike Hrvatske i Huawei Tehnologies Hrvatska potpisali u travnju ove godine u sklopu sastanka na vrhu Kina +17 u Dubrovniku. Riječ je o memorandumima kojima se jača suradnja Hrvatske i te kineske kompanije na području razvoja rješenja za “smart city”, odnosno pametne gradove, ali i širi razmjena stručnih znanja suradnjom Huaweija s hrvatskim sveučilištima«, Kina dana (http://www.kina-danas.com/jandrokovic-posjetio-huawei/). Jača se suradnja s Kinom, a Hrvatska je saveznik SAD-a. Nije li se pašanac Zorana Milanovića i ortak Ivana Račana malo zaletio?
• Bošnjačko-muslimanske vlasti u Bihaću najprije su islamske migranti iz Bihaća i Velike Kladuše prebacili u hrvatski Vučjak, i kada im taj manevar nije najbolje uspio – zbog prevelikog broja migranata i pritiska međunarodne javnosti – sada planiraju „rasteretiti“ hrvatski Vučjak i prebaciti migrante u selo Lipu također južno od Bihaća. Za one koji ne znaju, Lipa je do rata 1992. bilo selo u kojem su živjeli Srbi. Srba više nema, kao ni Hrvata u Vučjaku, pa se Muslimani dosjetiše da na njihova srpska “vekovna ognjišta” prebace migrante iz Afganistana, Pakistana, Iraka, Sirije…
• Zapadna Europa ne samo da se islamizira, ona se i arabizira. Prije neki dan iz Berlina je stigla vijest kako će glavni njemački grad dio programa već postojećeg Radio Arabice biti na arapskom jeziku. Dozvolu za emitiranje ove berlinske radio postaje na arapskom jeziku dalo je Medijsko vijeće za regije Berlin i Brandenburg (MABB), na čijem je čelu Hansjürgen Rosenbauer, a postaja će emitirati i arapsku narodnu, popularnu i modernu glazbu. Nakon francuske, ruske, turske, britanske i američke postaje, ova radio postaja na arapskom jeziku je šesta postaja koja ne emitira na njemačkom jeziku.
• Ruski predsjednik Vladimir Putin i njemačka kancelarka Angela Merkel razgovarali su telefonom. Tema razgovora bila je Ukrajina i područja na istoku koja je zauzela ruska vojska. Nitko ništa ne pita Ukrajince. Ponovno, kao i 1939. i 1941. Nijemci i Rusi odlučuju o ovom kroz povijest napaćenom narodu.
• U brazilskom glavnom gradu Brasiliji održan je 14. studenoga 2019. godine 11. skup BRICS-a koji suačinjavaju Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika. Skupu je predsjedao brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, a još su nazočili kineski predsjednik Xi Jinping, ruski predsjednik Vladimir Putin, indijski premijer Narendra Modi i južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa. Kineski predsjednik Xi Jinping pozvao je države BRICS-a da „preuzmu svoje dužne obveze u zagovaranju i prakticiranju multilateralizma“. Xi je također istaknuo da članice BRICS-a daju „snažan poticaj reformi globalnog sustava ekonomskog upravljanja“.
