Jumbo ćirilica – ljepilo za miševe

Delije u Ateni – protivno velikosrpskim svojatanjima hrvatskoga juga – navijale za Grke

Ergo, dakle, kao što sam u prošlom broju pisao: SDSS (SNV)-ova jumbo ćirilica u tri grada za (samo) tri predsjednička kandidata poslužila je kao mišolovka za „ušato U“. Ono je, najmanje, „U“ na kvadrat – em je „U“ pa još ima dva uha, a ako se bolje s jumbo plakatne strane, promotri i na en-tu. Pripada među najopakije stvari na svijetu, u (O, Bože, tresem se od svakog „u“, ali ovo je malo pa će valjda proći) plakatnom, parolaškom, propagandnom, virtualnom svijetu, a među slovima svakako. Izbacimo stoga veliko „U“ iz abecede kao što su morali oni za Univerzijade u Zagrebu još 1987. pa se ovdje održala – Ypsilonijada. Moram se malo što „tehnički“, što semantički ipak korigirati jumbo ćirilica je manje mišolovka, a više ljepilo za miševe, šarače po jambo ćiriličnim plakatima. Možda, primjerice – slovalovka.

I eto ga, piše beogradska Politika 10. prosinca 2019., već se ulovio. Klinči se u njoj naslov: „Umjesto ćirilice, na bilbordima poruka 'Milorade, neka, neka, ustaški te logor čeka'“. Piše još Politika: „Plakati su ispisani starim hrvatskim pismom“ (bit će glagoljicom?) kojim su „nepoznati počinitelji“ prebojali ćirilična slova i napisali: ono iz već citiranog podugačkog, zatim „Povampirene ustaše“ i „Ubi Srbina“. Zaboravih, ovo Politika prenosi Tanjug, koji pak prenosi Jutarnji, pa sve što vam ovdje prenosim iz treće je, Politikine ruke, ali svakako vjernije i od originala. Piše dakle Jutarnji, prenosi Tanjug, pa Politika: „Najzad, ćirilica nije u nastavnim planovima već gotovo 30 godina, tako da većina onih koji šaraju po plakatima ne znaju što na njima piše“ – ocjenjuje JL. Dodaje, prepričava Politika, da bi teoretski na njima (bilbordima, o.a.) moglo pisati i „Živio poglavnik“, a da bi sve išarali i prijetili da će autore strpati u Jasenovac. Dobri naš prastari JuL. Dok je njega Politiku ni ne trebamo pratiti (čitati) – te jedine dnevne novine koje u Srbiji izlaze na ćirilici, barem ne ono „iz regiona“. Već će ju netko iz odavde preduhitriti.

Nego, bogme se onaj koji je šarao o Miloradu naradio, posebno ako je šarao na „starom hrvatskom pismu“ (ćirilici?), skoro u stihu. Znanje i trud tog šarača (velikog miša?) zaslužuje ne samo pohvalu već bogme i honorar, ter naknadu za strah, beneficirani radni staž… i još toga nagradnoga. Mislim, ustvari sam siguran, kako to obični šarač („miš“) ne bi mogao niti smisliti niti napisati. Školuju li BIA-ju i na glagoljici? Kako bilo Milorad Pupovac će moći do 20. prosinca – predizborna šutnja, a valjda i predizborni „mrak“ – prebrajati i promatrati „efekte od  toga“ – ljepila za nećirilične miševe. Ufatio sam ih toliko i toliko, pisat će, ako nigdje u biltenu SNV-a. To je ta semantika.

Pisao sam i kako je u trokoračnoj kampanji (numerologija) SDSS gadno pogriješio i glede zajedničkog gledanja utakmica Delija i Boysa (Zvijezde i Dinama). Ne znam kako BBB-ovci, nu Delije su SDSS poslušale pa su gledale utakmicu i navijale – zajedno. Doduše vaterpolo, pače u Ateni, utakmicu Olympiakosa i dubrovačkog Juga. I navijale za – Olympiakos. Kažu neka novinska izvješća, zapalile dvoranu, podigle navijače Olympiakosa, pa je Jug i zbog toga, tijesno, izgubio. Žao mi je zbog poraza, ali bravo Delije, tako se  navija – za svoje.

Mato Dretvić Filakov