Dođoše isilovci, odoše Hrvati

Nisu se slučajno isilovci vratili uoči katoličkog blagdana Božića

Na svim otvorenim bojišnicama proširuje se islamska okupacija Bosne i Hercegovine. Planski i vrlo koordinirano povećava se broj islamskih boraca u vjerskom ratu koji i dalje traje u bosanskohercegovačkoj zajednici. Uz bošnjačke askere koji se obučavaju po bosanskohercegovačkim bespućima, raste i broj radikalnih isilovaca. Sprema se krvavi pohod osvajanja Bosne i Hercegovine od strane onih koji su potomci Osmanlija. A kada se najavljuje vrijeme genocidno-konfesiocidnih Osmanlija onda uopće nije teško zamisliti u kakvoj boji će biti i čime sve ispunjena beha zajednica Bošnjaka, Hrvata i Srba. Ono je vidljivo i u ostatcima koji se nisu mogli asimilirati i europeizirati ni stoljeća poslije propasti te krvožedne, u ljudskoj povijesti najbrutalnije, imperije.

Začuđujuća je činjenica nepopravljivosti, neke političko kulturne, civilizacijsko demokratske, turske ostavštine na tim europskim prostorima. Građansko-vjerski beha rat, kojeg su Muslimani sa mudžahedinima i vehabijama pretvorili u agresiju na hrvatski narod, i stavili mu predznak svjetskog vjerskog rata, ogolio je te potomke Osmanlija, što je bilo dovoljno da sami potvrde sve one brutalnosti turske okupacije Bosne i Hercegovine. U ulasku desetine tisuća islamskih političkih, vjerskih i ratnih migranata, te povratkom stotine i stotine, pa čak i tisuće, isilovskih zlikovaca sa zadatka biološkog istrjebljenja kršćana u bliskoistočnim zemljama kolijevkama kršćanstva, kršćanima u Bosni i Hercegovini se sprema ista sudbina iz vremena turske prisilne islamizacije, i suvremenog isilovskog genocida, konfesiocida i kulturocida u zemljama iz kojih se vraćaju u beha zajednicu.

A uvijek tamo u vremenu i na prostorima na koja su dolazili islamisti i islam za trajno je nestajalo i prisilno odlazilo kršćanstvo i kršćani. Ta sudbina kršćanstva i kršćana ima svoj početak upravo u Bosni i Hercegovini, kada su u dimenzijama najkrvoločnijih kršćanofobista Turci kao okupatori, zlikovci, ubojice, teroristi došli 1463. godine u Bosnu a prisilno otišlo kršćanstvo i kršćani.

Došao islam otišlo kršćanstvo, došli muslimani otišli kršćani. Na žalost, ta povijesna istina koja se potvrđuje uvijek i svugdje gdje su islamisti došli, ubrzano će se potvrđivati, opet, u Bosni i Hercegovini povratničkim dolaskom boraca ISIL-a iz Sirije. Za početak kao najiskusnije ubojice, i zlikovci sa najkrvavijim rukama do iznad lakata, u europski centar ISIL-a, u Bosnu i Hercegovinu je došla, zasigurno ne slučajno pred Božić 2019. grupa od 25 isilovaca. Kao što su planski otišli u svirepo ubijanje, planski su se i vratili u Bosnu i Hercegovinu. U skrovitoj i vrlo diskrecijskoj ispraćenosti iz Bosne i Hercegovine, u zemlju se vraćaju kao heroji. U zračnoj luci u Sarajevu čeka ih cijela politička bošnjačka svita s odvjetnicima. Ništa manji zlikovci među povratničkim ubojicama nalaze se i žene. Po uobičajenoj praksi koju svijet godinama gleda na Bliskom istoku, i dolaskom u Bosnu i Hercegovinu koriste djecu kao obranu. U grupi od sedam bošnjačkih  isilovaca nalazi se i šest žena sa dvanaestero djece.

Bilo je za očekivati dolazak isilovaca pred katolički Božić. Sve je i učinjeno u bošnjačkim pripremama, da dolazak bude za najveći katolički blagdan. Jer gotovo svi muslimanski zločini nad Hrvatima katolicima u muslimanskoj agresiji dogodili su se oko Božića. Jedan u nizu strašnih muslimanskih zločina sa dimenzijama genocida, budući da je bio vrlo dobro isplaniran u muslimanskim vojnim krugovima, onaj u Križančevu Selu upravo je izvršen pred sami  Božić, 22. i 23. prosinca 1993. godine. Povratak bošnjačkih isilovaca u Bosnu i Hercegovinu pred Božić 2019. poruka je Bošnjaka hrvatskom narodu da rat traje, i da muslimanska agresija nije samo na Hrvate kao narod već i na njihove svetinje. Ubojstva fojničkih fratara na pragu crkve u Fojnici, zatvaranja svećenika i časnih sestara u konclogor u Gluhoj Bukovici, pretvaranje devastiranog gučogorskog samostana u zapovjedni centar zločinačke Alijine armije, sve su to znaci krvavog vjerskog rata kojeg su započeli Muslimani, a nastavili Bošnjaci.

Alija dovodio vehabije, Bakir dovodi isilovce

Za razliku od Muslimana koji su u beha rat dovodili mudžahedine i vehabije, Bošnjaci vraćaju i dovode svoje isilovce sa Bliskog istoka. Po dolasku u zračnu luku u Sarajevu čeka ih medicinska pomoć, socijalna služba, sve kako bi se što lakše i brže adaptirali u bošnjačko društvo. Jer, velika je zadaća pred njima, kao budućim džihadistima u beha ratu koji traje. U bošnjačkim političkim i vjerskim krugovima se pod plaštom potrebitog suđenja zlikovcima, krije zapravo razlog njihova povratka. Nije teško zamisliti kakvo će to suđenje biti pred bošnjačkim sudovima. Zasigurno isto kao ono kakvim se sudilo ubojicama fojničkih fratara, silovatelja časnih sestara u Gluhoj Bukovici, teroristima u Križančevu Selu, Maljinama, Miletićima, Bugojnu… Sva ta suđenja su bila, a mnoga još i ne, prava nagrada muslimanskim teroristima, koja ih je uspinjala na vrijednosnoj bošnjačkoj  ljestvici, od direktora, počasnih građana gradova, dobivanja ulica po njihovom imenu do nacionalni heroja.

Zasigurno, nažalost, u vrlo brzoj budućnosti će i svih sedam došlih isilovaca u Bosnu i Hercegovinu dobiti svoje ulice, škole i trgove. Što više ulica i trgova po njihovim imenima tim manje hrvatske i srpske Bosne i Hercegovine. Dođoše Isilovci, pod političkim, dijelom i fizičkim pritiskom, odoše Hrvati.

Vinko Đotlo