Geopolitički utjecaj virusa Corona

Virus je naglasio nedostatke globalizacije, poput ubrzanog prijenosa bolesti

Virus Corona izazvao je i javnozdravstvenu i globalnu financijsku krizu. Ali to je i geostrateški izazov moći i utjecaju Amerike u Indo-Pacifiku. Bez poznavanja punog utjecaja virusa, čini se da će šok pojačati nekoliko postojećih ekonomskih, tehnoloških i sigurnosnih trendova koji se već odvijaju u regiji Indijskoga i Tihoga oceana. Iako pandemije zahtijevaju međunarodnu suradnju, virus koji je zahvatio Wuhan i širio se globalno pogoršat će postojeće tenzije između dvije najveće svjetske ekonomije, kineske i američke. Činjenica je da je virus oštetio kinesko gospodarstvo. Usporio ga je na neodređeno vrijeme. Upravo to je i bio cilj SAD-a. S druge strane, usporavanje rasta kineskoga gospodarstva dovelo je u Kini do zaustavljanja gospodarskih reformi i liberalizacije financijskoga sustava, koja je najavljena na XIX. kongresu kineske Komunističke partije. Virus je poremetio i američko gospodarstvo i tamošnji svakodnevni život. Trendovi upućuju na to da bi SAD mogao doživjeti recesiju. Težnja Rusije da sruši američku naftu iz škriljevaca možda ne će uspjeti, ali to dodaje još jedan stres ključnom stupu američkoga gospodarstva. Kina zauzvrat ne će poštivati sporazum s Washingtonom o kupnji do 200 milijardi dolara dodatne američke robe, uključujući LNG, u sljedeće dvije godine.

Nadalje, američki tehno-nacionalizam i protekcionizam će se pooštriti. Amerika i njezini odabrani saveznici vjerojatno će ubrzati planove rastavljanja kritičnih tehnologija i smanjenja strateških ovisnosti o Kini. Druge će države također pojačati planove za preseljenje proizvodnih i poslovnih čvorišta iz Kine. Za Sjedinjene Države predstoji užurbano vrijeme na mobiliziranju privatnog sektora i koalicijskih partnera koji će vratiti proizvodnju iz Kine. Vjerojatno će virus ubrzati i natjecanje u postavljanju međunarodnih tehnoloških standarda i pravila. Virus će stvoriti nove pukotine u Kinii potencijalnu krizu vodstva u Sjevernoj Koreji. Kineska prvobitna zataškavanja ozbiljnosti izbijanja virusa u Wuhanu stvorilo je tzv. černobil Xi Jinpinga, pogotovo nakon otkrića u vezi s brutalnim ubijanjem Turkmena u Xinjiangu, nemirima u Hong Kongu i stalnim uznemiravanjem Tajvana. Time je zaustavljen Xijev pokušaj u pozivu kineskom narodu da ga slijedi u "Narodnom ratu". Za sada se opseg širenja virusa u zatvorenoj Sjevernoj Koreji taji, ali ne će moći zadugo, što bi moglo ponoviti gladnu 1996. godinu kada je došlo do pobune.

Prijetnje koje proizlaze iz sintetske biologije povećavat će se. Znanstvenici su mišljenja da je virus Corona najvjerojatnije pokrenut na ilegalnom tržištu, a ne u laboratoriju za biologiju. Međutim, demonstrirani utjecaj opasnog novog virusa mogao bi potaknuti kineske vlasti da pokrenu nove planove za naoružanje sintetičke biologije. Niz budućih bio-potresa može se pojaviti iz tajnih laboratorija uporabom CRISPR-a, ispisa DNK i drugih napredaka sintetske biologije.

Vratimo se u Europu. Središnji problem EU-a sastoji se u tomu što je glavna odanost ljudi njihovim matičnim zemljama, a ne Uniji. Kako bi prevladao taj nedostatak, EU u osnovi kupuje podršku svom programu: U zamjenu za slobodno kretanje ljudi, članice EU-a dobivaju nesmetan pristup jedinstvenom europskom tržištu. Virus, međutim, ne prijeti samo europskom pučanstvu, već i samom EU-u.

EU se pokazao privlačnim aranžmanom sve dok se europsko gospodarstvo širilo i globalizacija (čitaj: imigracija) ostala upravljiva. Međutim, dvostruki udari Velike recesije i rata u Siriji teško su pogodili Europu u posljednjem desetljeću. Kako se europska ekonomija usporavala, strukturne neravnoteže između sjeverne i južne Europe postale su sve veće i dublje. Baš kao što je najveće bogatstvo EU-a – njezino gospodarstvo – izgubilo nešto od svoje atraktivne vrijednosti pod naletom arapskih, afganistanskih i afričkih imigranata. To je opravdano dovelo do vala neraspoloženja protiv vladajućih širom kontinenta. Suverenizam danas je postao ideologija. I nakon svega dolazi virus Corona. Uništava već ionako krhko i neravnopravno europsko gospodarstvo, istodobno naglašavajući nedostatke globalizacije, poput ubrzanog prijenosa bolesti. To će dodatno ojačati suverenističke stranke, posebno ako se vođe dohvaćaju za nacionalna, a ne europska rješenja. Do danas je, na primjer, njemačka vlada obećala da će učiniti sve što je potrebno za održavanje stabilnosti, ali je osigurala minimalnu podršku (i zalihe) Italiji u međuvremenu, Kina navodno prodaje ključnu opremu u Rimu. Europska središnja banka poduzima hitne mjere, ali za sredozemne zemlje koje se već suočavaju sa slabim gospodarstvima i velikim incidentima zaraze, intervencija dolazi kasno. Neki vele i prekasno. Rezultat će biti daljnja erozija povjerenja u EU. Virus tako može također ubrzati pomak u globalnoj političkoj ekonomiji. U proteklim desetljećima, SAD su djelovale kao uvoznici u krajnjoj snazi, apsorbirajući ogromne europske viškove. S vremenom je to stvorilo europsku ovisnost o izvozu u Ameriku. Sada je Europa podjednako ovisna o Kini. Ako Corona znatno uspori globalna tržišta ili dovede do kinesko-američkog zastoja, izvozne ekonomije Europe (posebno Njemačke) teško će biti pogođene. Virus može vrlo dobro signalizirati početak kraja europskog ekonomskog modela vođenog izvozom.
 

Zrinko Horvat