Hrvatska, EU i svijet u kaosu

Søren Kierkegaard: Bog stvara iz ničega, on čini nešto još veličanstvenije: on pravi svece od grješnika

 

 

• Točno je da ovo zlo koje je pogodilo cijeli svijet oko zaraze virusom pod imenom Corona, pa tako i Hrvatsku, nitko nije mogao predvidjeti. Točno je i da nitko ne zna dokle će trajati uvedene mjere zaštite ljudi od novih zaraza. Postoje države u svijetu iz kojih je zaraza krenula po svijetu, prije svih Kina, ali postoje i države na obalama Sredozemnoga mora, prije svih Italija, Španjolska i Francuska, u kojima se zarazio najveći broj ljudi. Govori se da je zaraza uhvatila maha i u Iranu i Sjevernoj Koreji, ali iz tih država točne vijesti poslovično je teško dobiti. Ne ulazeći u to je li zaraza ovim virusom svjesno učinjena ili ne, činjenica je da je cijeli svijet ugrožen. Negdje više, a negdje manje. Kako se Hrvatska nalazi na križištima svjetskih prometnih pravaca ugroženija je od država koje se nalaze u rubnim dijelovima svijeta. Mjere zaštite oboljelih i zdravih ljudi od zaraze u pojedinim državama različito se provode. U Europskoj uniji nema zajedničke zaštitne zdravstvene politike. Zadnja dva tjedna Unija kao zajednica članica ustvari i ne djeluje. Svatko se je zatvorio u svoj tor i pokušava zaštititi samo sebe. Napustila se politika povezivanja i pristupilo se čvrstom zatvaranju granica. Od jedne Europske unije od 27 ili 28 članica "bez granica" dobili smo članice Unije u kojima su se vratile čvrste granice otprije tri desetljeća.

U Hrvatskoj ništa nije učinjeno drukčije nego što se čini u Europi. Nakon što su zatvorene granice, ljudima je pod prijetnjom naređeno da ne idu na posao i da ostanu kod kuće. Koliko je to pametno, zasad je teško reći. A i ne smije se reći, jer se Hrvatima prijeti da ne smiju izazivati nemir, a onaj tko "iskače" iz granica zabrana bit će novčano kažnjen. Sličan je restriktivan odnos i prema građanima u većini drugih europskih država. Izuzetak su Rusija, Turska i Bjelorusija, gdje se i dalje odigravaju športska natjecanja. Posebno je opasno što se već sada govori da će cijela Hrvatska ostati u karanteni najmanje sljedeća tri mjeseca. To znači kraj i krah normalnoga života. Ako tvornice ne rade vraćamo se u kameno doba. Loše je i za učenike koji su već izgubili petinu školske godine nepotrebnim i nikomu jasnom štrajku prosvjetara. Ova priča liberalne HNS-ove ministrice da je sve u redu i da se nastava idealno odvija preko društvenih mreža je najobičnija podvala. Školstvo nam je, uvozom loših primjera iz liberalnoga Zapada, već toliko uništeno da se od ovakve nastave "na daljinu" ništa dobroga ne može očekivati. A to je upravo ono što su Blaženka Divjak i brojne protuhrvatske liberalne udruge i željele, jer znaju da kada unište hrvatsko školstvo tada će lakše manipulirati budućim i sve malobrojnijim Hrvatima.

 

U četvrtak, 19. ožujka 2020., hrvatske vlasti donijele su i ozakonile nove restriktivne mjere i mjere pomaganja. Hrvatski sabor prihvatio je Vladin paket zakona za pomoć gospodarstvu pogođenom epidemijom Corona vrijedan gotovo 30 milijardi kuna, u njemu su 63 mjere, a glavni im je cilj očuvanje radnih mjesta i isplate plaća. Najavljuje se da će se tim mjerama poduzetnicima i građanima pogođenima epidemijom omogućiti odgoda plaćanja javnih davanja, kao što su porezi na dohodak i na dobit te doprinosi. Plaćanja će se odgoditi na tri mjeseca, s mogućnošću produljenja na još tri. Nakon toga omogućit će se obročna otplata duga bez kamata na rok od 24 mjeseca, kažu u Saboru.

 

Ministar financija Zdravko Marić je čovjek kojemu se može vjerovati pa treba reći i što on najavljuje i obećava, a to je da se "radi na mjeri koja bi omogućila građanima odgodu plaćanja kreditnih rata", što znači da je ta mjera još uvijek na dugačkom štapu. A zašto je ta mjera na dugačkom štapu? Zato što nitko u Vladi i državi ne može garantirati odgodu plaćanja određenih kreditnih obveza i za poduzetnike i za građane koji su pogođeni. A i sama formulacija "koji su pogođeni" ne drži vodu. To je najobičnija floskula. Glavni kamen spoticanja pomaganja onima "koji su pogođeni" je Hrvatska narodna banka koja je hrvatska isto onoliko koliko su i sve banke koje su višestruko ispod realne vrijednosti prodane strancima. Zato treba podsjetiti da je Hrvatska udruga banaka također u četvrtak 19. III. 2020. izvijestila da banke iduća tri mjeseca ne će poduzimati mjere prisilne naplate duga te da će "razmatrati i odobravati zahtjeve za odgodom plaćanja kredita za građane i poduzetnike čiji je bonitet ozbiljno narušen uslijed posljedica epidemije koronavirusa". Ova formulacija HUB-a ne ulijeva ni najmanje povjerenja da će tako i biti. Stranim bankama u Hrvatskoj hrvatske vlasti ne mogu ništa narediti.  Sve u svemu na djelu je sveopći kaos i nije nikomu lako, niti onima koji su pogođenim restrikcijama, a niti vlast koja nešto mora činiti.

 

• Pobjedom udbaško-kosovske struje u HDZ-u izgubili smo političku stranku koja je stvorila hrvatsku državu i obranila ju od srbocrnogorske agresije. HDZ-a praktično više nema, Hrvatska sada ima dvije partije – SDP na lijevom i HDZ na lijevosredišnjem dijelu hrvatske političke scene. Sve ostalo, i ljevije od SDP-a, i desnije od ovakvoga razbijenog HDZ-a na desnici zasad ne postoji. A ne postoji iz nekoliko razloga. Most nije ni lijevi, a ni desni sve dotle dok ga njegovi tvorci iz doline Neretve vode na sektaški način. Bili su i ostali najobičnija sljedba bez mirisa i okusa. Miroslav Škoro je uspio na predsjedničkim izborima samo zato što su domoljubni i svjesni hadezeovci iz revolta i protiv Andreja Plenkovića svoj glas dali njemu. Kao što sam i prije pisao, velika je razlika između predsjedničkih izbora i izbora za Sabor. Na prethodnim izborima Škoro je dobio prosvjedne glasove, dok na izborima za Sabor toga više nema. Ostali pokreti, stranke i strančice na desnom spektru hrvatske političke scene zasad ne obećavaju. I zato i zbog svih ovih navedenih i nenavedenih razloga na izborima za Sabor pobijedit će ljevica, SDP-ova i Plenkovićeva, dok ćemo svi ostali biti gubitnici. Bit će to pobjeda SDP-HDZ-ove koalicije i kraj i krah domoljubne Hrvatske.

 

• »Ne će biti odmazde protiv poraženih na unutarstranačkim izborima. Ovo su čisto operativne promjene«, rekao je Andrej Plenković nakon smjene Milijana Brkića i Mire Kovača. Dakle, lagao je. I to tako da ni trepnuo nije. Tako rade sinovi i kćeri bivših crvenih jugokomunista.

 

• »Od virusa po Hrvate opasniji su Andrej Plenković i Zoran Milanović!«, kaže jedan od suradnika Hrvatskoga fokusa. Je li baš tako? Razmislite! U vicu je lako naći odgovor: virus će proći, a ova dvojica sinova bivših udbaša i kosovaca ostat će na vlasti još godinama. I zato nije naodmet iz ovoga izvući još jedno pitanje, što je opasnije, virus ili Milanović i Plenković? Ovdje, u ovome slučaju, odgovor nije nimalo težak. Prejednostavan je.

 

• Srpski patrijarh Irinej primio je 18. ožujka 2020. "stručni tim srpskih liječnika" i nakon razgovora poslao u javnost priopćenje u kojem traži od vjernika da pokaže "kako se treba žrtvovati i pridržavati neophodnih restriktivnih mjera koje propisuju struka i državna tijela". Ništa od molitve. Kako i dolikuje ratničkom patrijarhu.

 

• U vrijeme dok cijeli svijet pokušava što bezbolnije preživjeti virus pod imenom Corona u riječkom Novom listu posljednja dva tjedna razgovaraju s onim Hrvatima od kojih očekuju da potvrde njihove teze. Nakon što su na razgovor pozvali Ivana Anušića iz Osijeka, i pronašli njegovu sliku iz vremena dok je kao dječarac u uniformiranoj komandoskoj odori branio istok Hrvatske od najezde Srba s druge strane Dunava, a sada su, nakon pobjede Andreja Plenkovića na unutarstranačkim izborima, na razgovor pozvali Tvrtka Jakovinu, crvenoga povjesničara s Filozofskoga fakulteta. Jakovina je pozvan na razgovor da malo pohvali papu Franju i dodatno baci blato i kamenje na blaženoga Alojzija Stepinca. Nije nikakva novost što i kako već godinama Jakovina misli, govori i piše o Stepincu. Ovdje je puno važnije izanalizirati kako on to čini i na koji način nastoji preko Stepinca bacati drvlje i kamenje na cjelokupan hrvatski puk. Evo kako to Tvrtko radi. On ne negira da je zagrebački nadbiskup pomagao prije Drugoga svjetskog rata, u ratu i nakon njega Židove, Srbe i druge kojima je pomoć bila potrebna, ali na krajnje bezobrazan način to iznosi. "Nisu bitni pojedinačni slučajevi spašavanja Židova, kakvih je bilo i kod Stepinca, nego je li crkvena institucija, poput civilnih vlasti nekih država, grmjela protiv svega što se zbivalo ili je čekala. Ta je šutnja bila prevelika", kaže Jakovina novinarki Novoga lista Tihani Tomičić. Dakle, prema Jakovini nije važno što je Stepinac pomagao ugroženim Židovima, za njega je neoprostivo to što je tadašnji prvi čovjek Crkve u Hrvata blagonaklono gledao na obnovu hrvatske državnosti pa kaže: "Ne vjerujem u Stepinčeva čuda koja je on navodno činio i ne fokusiram se na njegovu kanonizaciju". Tom izjavom lopticu je prebacio na teren pape Franje koji za Stepinčevu kanonizaciju ustrajava na mišljenju ratničke, agresivne i protuhrvatske i protukatoličke Srpske crkve na čelu s još agresivnijim patrijarhom Irinejem Miroslavom Gavrilovićem. Dobro mu je poslužio i najnoviji obnovljeni pokušaj omalovažavanja i ratnoga pape Pija XII. nakon što su otvoreni svi vatikanski arhivi iz toga razdoblja novije crkvene povijesti. Prije nego krene u napad na svekoliku Katoličku Crkvu, Svetu Stolicu i papu Pija XII. Jakovina, i bez da trepne, izrekne ovu rečenicu: "Arhiv Katoličke crkve u Zagrebu sigurno spada među najzatvorenije", čime ne samo da se je svrstao na stranu velikosrba; SANU-a i(li) SPC-a, nego ih je i nadmašio u mržnji i lažima. Ova njegova izjava da je Katolička Crkva u Hrvatskoj "najzatvorenija" je odvratna i odraz njegove mržnje prema svemu hrvatskome i crkvenome. Ona je potvrda dobro nam znane činjenice kakvi se protuhrvatski kadrovi na zagrebačkome Filozofskom fakultetu stvaraju i odgajaju. I nakon što je optužio sve Hrvate, Crkvu u Hrvata i blaženoga Alojzija Stepinca Jakovina se vraća na vatikanski arhiv i dodatno pokušava omalovažiti blaženoga Stepinca izjavom kako "nešto dramatično novo o ulozi Stepinca u NDH ne ćemo doznati", jer "mi o tome praktično sve znamo. Znamo u kakvim je odnosima on bio sa šefom te države i kako se ponašao ukupan katolički kler u NDH". To je otvoreni pokušaj izjednačavanja Stepinca i poglavnika Ante Pavelića na kojem mu mogu biti jako i vječno zahvalni njegovi istomišljenici iz Beograda.

Tvrtko Jakovina

 

I na kraju – bez obzira koliko se Jakovina trudio – izrekao je ono što svi znamo, a to je kako se u vatikanskim arhivima ne će naći ništa kompromitirajuće i negativno protiv zagrebačkoga kardinala, jer toga nije niti bilo: "Vrlo je malo moguće da će ovi dokumenti otkriti da je rijeka tekla jednim sasvim drugim koritom nego što se to godinama vjerovalo, među (arhivima) njima ne će pronaći ništa prekretničkog karaktera, ali svejedno važnom smatram odluku pape Franje". Priznaje da je Stepinac nevin, priznaje da je pomagao Židovima, Srbima i drugima kojima je pomoć u ratnom vihoru bila nužna, priznaje da u arhivima nema ništa što bi mu moglo naštetiti na putu svetosti, ali pozdravlja izdajnički potez pape Franje kada je, pozivajući ratoborne Srbe, zaustavio cijeli proces na putu svetosti našega blaženika. Netko bi ovo Jakovinino lamentiranje mogao nazvati izdajničkim, netko bi ga mogao okarakterizirati neumjesnim, a netko suvišnim i vrlo opasnim. Jakovina i brojni njegovi istomišljenici ipak zaboravljaju kako na putu svetosti svakoga čovjeka nema onih koji su pozvani da mu budu suci. Ili kako je svojedobno rekao danski filozof, teolog i književnik Søren Kierkegaard: "Bog stvara iz ničega. Predivno, kažete vi. Da, nema sumnje, ali on čini nešto još veličanstvenije: on pravi svece od grješnika". I to je ono što Jakovina i njemu slični ne znaju. I bolje je tako.

 

• U subotu, 14. ožujka 2020., športska natjecanja i dalje su se u Europi održavala u Mađarskoj, Ukrajini, Rusiji, Srbiji, Turskoj, Gibraltaru, Kosovu, Gruziji, Kazahstanu, Bjelorusiji… Izvan Europe sve je i dalje bilo normalno u Indiji, Indoneziji, Brazilu, Boliviji, Australiji, Kirgistanu, Meksiku, Maroku, Argentini, Novom Zelandu, Uzbekistanu, Vijetnamu, Ekvadoru, Kostarici, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Singapuru, Palestini, Maleziji, Kambodži, Južnoafričkoj Republici, Hondurasu… U Norveškoj i Švedskoj, zbog zimskih uvjeta upravo su trebala početi nacionalna prvenstva i prva kola se odgađaju, ali ne i prijateljske utakmice koje se odigravaju i Švedskoj i Norveškoj. Dan kasnije, u nedjelju 15. ožujka 2020., i dalje nema zabrana u Argentini, Australiji, Nigeriji, Meksiku, Beninu, Bangladešu, Arubi, Angoli, Alžiru, Bahreinu, Bocvani, DR. Kongu, Džibutiju, Etiopiji, Turkmenistanu, Bermudima, Bjelorusiji, Boliviji, Brazilu, Burkini Faso, Burundiju, Čileu, Gambiji, Gani, Gvatemali, Gvineji, Hondurasu, Kazahstanu, Kostarici, Maleziji, Nikaragvi, Novom Zelandu, Rusiji, Singapuru, Srbiji, Turskoj, Ukrajini, Uzbekistanu, Vijetnamu, Tunisu, Tanzaniji, Sudanu, Sijera Leoneu, Ruandi, Mauritaniji, Maleziji, Kongu, Kirgistanu, Kambodži, JAR-u, Haitiju… U Hong Kongu ne igra se nogometno prvenstvo, ali se igra kup utakmica! U Švedskoj i Norveškoj također ne igra se nogometno prvenstvo, ali se igraju prijateljske utakmice! U Škotskoj se samo igra ženski nogometni kup! U srijedu, 18. ožujka 2020. nogomet se i dalje igra u Rusiji, Bjelorusiji i Turskoj. U SAD-u biciklisti voze na WEC1000 Miles of Sebringu, utrke konja održavaju se u Greyvilleu u JAR-u, Gulfstreamu, Mahoning Valeyu, Houstonu, Sunland Parku, Tampi i Haydocku u SAD-u, Ludlowu i Plumptonu u Velikoj Britaniji, vaterpolo se igra u Mađarskoj, a skijaju spustaši u Cortini D'Ampezzo u Italiji. Nogometna prvenstva i dalje nisu prekinuta u Alžiru, Angoli, Bangladešu, Beninu, Boliviji… Sve ih manje igra.

 

• Prije godinu dana na zahtjev beogradske Politike, koju su 1904. osnovali Slovenci, braća, Vladislav i Darko Ribnikar, uklonjeni su članci iz digitalnog arhiva Narodne biblioteke u razdoblju od osnivanja do 1941. U Hrvatskoj je ta vijest ostala nepoznata javnosti. Nije nitko reagirao niti od vladajućih iako je Hrvatima prevažno što je Politika i kako pisala u razdoblju od 1918. do 1941. godine.

 

• Slovenija je zaustavila uvedbu preopasne 5G tehnologije. Slovenska vlada je s dnevnog reda skinula strategiju regulatorne agencije AKOS o raspodjeli frekvencijskog spektra za 5G na prijedlog ministra za upravu Rudija Medveda s obrazloženjem kako su "pitanja o štetnosti 5G tehnologije legitimna". Ovom odgodom rasprave o odobrenju frekvencijskog spektra za 5G dok se ne istraže efekti te tehnologije na ljude i okolinu, učinjen je daljnji korak u zaštiti zdravlja i očuvanja prirode. A što rade i misle u Hrvatskoj vladi o 5G tehnologiji?

 

• Ovu i ovakvu Hrvatsku vladu – koja pristaje na sve ono što dolazi iz Bruxellesa i izvan hrvatskih granica – još uvijek pritišću brojne neojugoslavenske udruge i asocijacije. Ovaj puta zbog migranata i azilanata s Istoka. Optužuju pred svijetom naše policajce da "nehumano postupaju prema migrantima i krše ljudskih prava izbjeglica i migranata". A tko to kaže? Neke članice Foruma 2020., a čine ih: ADRA – Hrvatska, Adventistička agencija za pomoć i razvoj, B.a.B.e – Budi aktivna. Budi emancipirana, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Centar za mirovne studije, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Forum za slobodu odgoja, Gong, IPE- Institut za političku ekologiju; Kuća ljudskih prava Zagreb, MIRamiDA Centar – regionalne razmjene mirovnih iskustava, Mreža mladih Hrvatske, ODRAZ – Održivi razvoj zajednice, Terra Hub, Udruga "Mi"-Split, Udruga "Zemljani – Are You Syrious?", VUK – Udruga mladih Varaždinski underground klub, Udruga za samozastupanje, Zelena akcija, Ženska soba – Centar za seksualna prava i CROSOL – Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske. Za plakati.

 

• Na HRT-u 2 prikazan je engleski film iz 2014. pod nazivom "Što smo radili tijekom praznika?". Film je izrazito štetan za mladež, ne toliko zbog očitog ateizma i poganstva (imamo samo jedan život, smisao smrti je da nas počisti kao smeće) već zbog još opasnijih poruka. Mala djeca u tom filmu preminulog djeda spremaju na splav koju bez pomoći i znanja odraslih džipom odvuku do mora i zatim porinu na pučinu i zapale (djeda i splav) benzinom. Reakcija odraslih nije pametan razgovor i(ili) kazna već urnebesna komedija i zajedničko veselje, kao da se napravilo nešto najljepše i najpametnije na svijetu. Ne radi se ovdje o svjetonazoru, već o dubokoj i svjesnoj zlonamjernosti; sve je O.K., sve je dopušteno.

 

Marijan Majstorović