Definicija Johanna Beckmanna iz 1777. (1)

Tehnologija kao sveobuhvatna znanost o isprepletenosti gospodarstva, društva i tehnike

 

 

Svaka ljudska djelatnost (uzrok) u funkciji je društveno-humanističkih ciljeva (posljedice). Koje beziznimno određuje politika. Misao je proizašla iz izvorne definicije tehnologije (1777.). Pritom je moćni alat vrjednovanje uzroka. Sve je u službi objašnjenja koncepta održivosti. Pri čemu se javnosti kao izlaz nameće „pranje pahuljica“ (e. hogwash) umjesto „pranja rublja“. Koje ne odgovara, stvarnom vladaru svijeta, kapitalu.

Johann Beckmann

 

Agronom i financijski savjetnik (kameralista) tadašnjeg pruskog cara, Johann Beckmann definirao je 1777. tehnologiju kao sveobuhvatna znanost o isprepletenosti gospodarstva, društva i tehnike. U definiciji je jasno naglašeno da je tehnologija znanost, a tehnika ljudska djelatnost. Danas je nažalost sve postalo tehnologijom, od skupnog naziva za proizvođače opreme za digitalnu transformaciju (softver, hardver, umjetna inteligencija, mobilne veze, igrice), itd. U drugoj polovici 20. stoljeća i u prva dva desetljeća 21. stoljeća svijet se stubokom promijenio. Više nego u razdoblju od naših predaka, kada su se uspravili i počeli služiti rukom. Koja je do danas ostala nenadmašivi alat. Materijalna kultura je započela je pred 3,3 milijuna godina do te prijelomnice, sredinom 20. stoljeća.

 

Greenwashing i Hogwash

 

Početkom devedesetih godina svjesno je stvoren niz organizacija koje su dobile zadatak da „svojom brigom“ za zdravlje čovjeka i zaštitu okoliša zapravo promiču ideje kapitala. To se temelji na ključnoj engleskoj riječi „greenwashing“. Koja je od sredine šezdesetih godina postala moćni alat u marketingu.

 

Zajedničko je pritom navedenih riječima da „greenwashing“ definira stvarne ciljeve akcije. Pritom razne kvazi zaštitničke organizacije („izvana zelene, iznutra crvene“, 1995.) pritom ukazuju na „pahuljice“ kao problem. Kako bi se skrenula pozornost sa stvarnih antropogenih utjecaja na klimatske promjene. Najbolji primjer su plastične vrećice. Koje te organizacije smatraju „najgorim proizvodom svih vremena“. Svi ih nastoje zabraniti, pa tako i u našoj sredini. Posljednjih dana sve učestalije pristižu vijesti povezane s koronavirusom, da je zabrana plastičnih vrećica ekološki štetna. Najnoviji primjer. »Zakonodavci u saveznoj državi Maine izglasali su 17. ožujka 2020. odgodu primjenu državne zabrane plastičnih vrećica, kao dio većeg paketa hitnih mjera čiji je cilj usporavanje širenja pandemije koronavirusa. Nekoliko dužnosnika u drugim državama, uključujući vrhovnog republikanca u državnom Senatu New Yorka, zagovaraju sličnu akciju« (<plasticsnews@e.crainalerts.com>, od 18. 3. 2020.). Preporuča se svima u Hrvatskoj koji se zalažu za zabranu vrećica i to samo onih od 15 do 50 mikrometara, da prihvate ovo mišljenje i da pitaju za savjet kvalificirane stručnjake za područje proizvodnje plastičnih dijelova. Koji su još 1997. kao prvi, proučavali sastav deponija na Jakuševcu i odredili po dijelovima grada udio plastičnog otpada.

 

Osnovni uzroci antropogenog utjecaja na klimatske promjene

 

U ovom prvom tekstu u seriji, navest će se po mišljenju autora, vjerojatne uzroke povezanosti ljudskog djelovanja na klimatske promjene. Pritom treba naglasiti. Klimatske promjene su rezultat prirodnog i ljudskog utjecaja. Ovdje su od interesa oni na koje utječe ljudsko biće. No, najprije o stvaranju psihoze u najrazličitijim trenutcima. Veliki igrači, odabrali su dvije mlade osobe koje su angažirali u naglašavanju antropoloških klimatskih promjena. Prva je šveđanka Greta Thunberg (16 godina). Koja je protiv zrakoplova i putuje tjednima do odredišta. Tko to plaća? Mama i Tata sigurno ne. A već dvije godine ne ide u školu. Druga je Naomi Seibt iz SR Njemačke koju su primijetili Trumpovi ljudi i angažirali da govori obrnuto od Grete. Kako ju je opisao The Guardian, 28. veljače 2020. »Aktivistica "Anti-Greta" je bijela nacionalistica koja je govorila na američkoj desničarskoj konferenciji CPAC«. Narod bi zaključio, pristup klimatskim promjenama ne može biti ni bijeli ni crni. Stvarni utjecaj je između prirodnih utjecaja i onih čovjeka.

 

Porast broja stanovnika

 

Sigurno je antropogenom utjecaju pridonio broj stanovnika. U trenutku kada je on 1804. dosegao prvu milijardu, glasoviti Thomas Robert Malthus U svojoj knjizi "Esej o načelu pučanstva" (1798.) povezao je proizvodnju hrane i broj stanovnika. Dok proizvodnja hrane raste linearno, broj stanovnika raste geometrijski. Bio je na dobrom tragu. To govore brojevi o porastu broja stanovnika. Treba naglasiti da tada zaštita okoliša i otpad nisu bila tema.

 

Neke važnije godine u porastu broja stanovnika (zaokružene vrijednosti u milijardama). Godine 1900. bila je 1,60, 1951. 2,58, 1987. 5,05 a 2019. 7,71 milijardi. Slika prikazuje „zauzetost Zemlje“ humanim bićima.

Broj stanovnika za „stolom“ (Zemlja) – 1 = 1 milijarda

(Savjetovanje Hrvatskog filozofskog društva, 12. prosinca 2019.)

 

Dakle od 1951. broj stanovnika se gotovo utrostručio. A njima treba dati hranu i piće, odjenuti ih i obuti, te zadovoljiti ostale potrebe.

Slijedi pitanje „sustanara“ humanom biću i ostala neizbježna opterećenja okoliša.

 

(Nastavak slijedi)

 

Igor Čatić