RIJEČI – Najstarije dubrovačke “tuđinke” (3)

Simplik – nevin, naivan – više nego jednostavan, prost

 

 

Godine 1895. u Beogradu Luko Zore tiskao je knjižicu o tuđicama u dubrovačkome govoru. Luko Zore (Cavtat 1846. – Cetinje 1906.), filolog, književnik, značajan kulturni djelatnik i političar. Među pokretačima je časopisa Slovinac (Antun Kaznačić je ipak spiritus movens), te glavni pokretač časopisa Srđ. Omiljeni profesor u dubrovačkoj gimnaziji, poslije radi u Muškoj preparandiji u Arbanasima (Zadar), da bi zadnje godine života proveo u službi crnogorskoga kralja Nikole.

Dubrovačka mantala

 

Mantala – varenik, “vino izvreno i umiješeno mukom (brašnom, T.T.) s vonjicom (vonjic je obično kolonjska voda, Zore misli na mirisne začine, T.T.) evo jednog konavoskoga recepta (2 l varenika, tj. ukuhanoga mošta od crnoga grožđa – kadarun, plavac ili dalmatinka, 500 grama krupno mljevenog pšeničnog brašna, 4 – 5 klinčića, kora od limuna, 1/4 muškatnog oraščića, 2 – 3 klinčića, malo cimeta, T.T.)

Manđarica – neki kolač izvorno grčki (od mangiarbianco tal.?)

Matafolico – veli se o čeljadetu kada bunca u groznici, znači i govorit neprikladno i bez jasnoće. (od grč. metaforikos)

Metlica – iskrivljeno od metvica

Miškin – ribica (tal. meschino)

Mjendeo (danas mjenduo) badem  

Mlakajica – malko vrijeme, zatišje Mušlja (???) mušula, dagnja

Nutipijerka (na Korčuli nutipirka) vrsta praske (breskve) lat. nutipersica

Oblanta – beskvasni kruh. Olum je kocelj (a što znači kocelj? T.T.)

Ofijerta – žena bijesna i silovita, goropadnica

Postoji knez Kocelj, prezime Kocelj u Konavlima, ali korijen riječi?

Palančana – danas balančana, patlidžan.

Pavijun (paviljon) potrijemak

Parestata (grč) pomagač, „zaštitnik, geda okrenuta uz brod ob lijevu katapulta, danas (1895.!!!) u Dubrovniku znači držalo i naslon niza stube“           Potkuplje – potkrovlje

Peline – dio grada gdje su se kože i krzna štavili i sušili (pelle, nekada sam mislio da se zovu po pelinu, T.T.)

Potprig – popržen na ulju, priganica.

Prtalonjka – vrsta jabuke, tal. bruttabuona

Puncjela – djevojka, lat. šp. utvrda na zemljištu koje je pripadalo franjevkama (klarisama) i gdje ej bila najstarija crkva sv. Vlaha, zato sv. Vlaho na toj zapadnoj utvrdi uklesan sjedi!

Puhvica, pufica – ćirić (u doba moje mladosti česta riječ, T.T.)

Reverendača – franjevka.

Rekesa (lat. recessus) oseka

Rusalje (kat. Duhovi, pedesetnica nakon Uskrsa)

Subota rusona – subota uoči Duhova (valjda su ruže, dubrovačke rusice bile dio svetkovine?) 

Salamun – losos (isto se kaže i za Salomona)

Simplik – nevin, naivan – više nego jednostavan, prost

Skurjenča (danas skurin) riba ukljeva Skadarskoga jezera

Split ili Spljet, vidi moju (L. Zore) raspravicu „Paljetkovanje“ pod riječi Split,1899./1890.

Šapantara – kratki vihor na moru. Vojmir Vinja dovodi to u vezu sa senjskom šempeterijom, Vodopić (P. Skok) navodi šarpantarija – te Vinja nateže mogućnost serpentarija – šijuna kao zmije? Ne zvuči uvjerljivo (T.T.)

Tabakerija – dio Pila gdje su se strojile kože, ime od tabaka lista, tabacos – nema veze sa duhanom kako mnogi misle, T.T.

Tinto, tintilin – u našim „babuštinama“ dolazi od tal. tentellino. Sjetimo se Tintilinića od Brlić Mažuranić, T.T.)

Tenturija (tal. la tintoria) dio Rijeke Dubrobvačke gdje se bojalo sukno. Ima i izvor Tinturija u Herceg Novome

Toplak (ognjište) tur. toprak 

Trogijer, vidi Spljet

Tumbati – prevrnuti

Utija – pegla. U mome djetinjstvu česta riječ.

Dolazi valjda od fr. Outil de ferre?, T.T.)

Zahandija – grdan zadah, od tur. Han (gostionica), u Dubrovniku je značilo gnjusnu krčmu. Nijemci imaju lijepu složenicu Die Kaffehausatmospherae (T.T.)

Zavalsat – zaigrat valcer(!)

Zenzo – Vicenzo, od venc. Zenso

Zgraganjat – zdrobiti zubima

 

(Svršetak)

 

Teo Trostmann