Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Odlazi crkva iz Konjević Polja, ali ne i džamija iz Travnika

Nema razlike između velikosrpstva i velikomuslimanstva

 

Teško je, zapravo nemoguće je u bosanskohercegovačkom političkom, do pucanja zamršenom federalno republičkom uređenju, kojeg okviruje daytonsko-ashdownovo-petritscheva Bosna i Hercegovina, naći i slovo P od pravde i prava, i J od jednakosti i jednakopravnosti. Za sve beha narode, Bošnjake, Hrvate, Srbe, Ostale, Građane, Komšiće, Visoke predstavnike, i sve druge narode kojih već ima, i onih koji u migrantskoj navali ju naseljavaju i planski joj mijenjaju nacionalnu, poglavito vjersku sliku, pravda i jednakost, pravo i jednakopravnost, imaju različite vrijednosti, različito ih se dimenzionira, i za svaki narod važe drugačija njihova tumačenja.

Univerzalne i vertikalne vrijednosti suvremenog svijeta, kao ni jedne druge tako skupo plaćene ljudskim životima, u beha zajednici razlika i različitosti, doživljavaju se od strane najbrojnijeg beha naroda i visokih predstavnika najvećim sramom, poniženjem i nepriznavanjem. A to je put Bosne i Hercegovine u daleku i crnu, ropsko tursku prošlost, koja i jest razlog današnje isto tako crne bošnjačko muslimanske sadašnjosti, kao čvrste omče oko vrata nemuslimanima i nebošnjacima.

Upravo taj bošnjački radikalizam koji drži te narode već desetljećima pa i stoljećima taocima, ubojica je i prava, i pravde, i jednakosti i jednakopravnosti u toj “krčmi pogašenih svjetla”, svjetla kojeg su, kako sami Bošnjaci za sebe kažu, njihovi predci, u toj građevini ugasili odmah kada su je okupirali 1463. godine i trajno je zaprljali svim prljavštinama, kakve ti prostori do tada nisu poznavali. Zbog toga, zbog te prljavštine međuljudskih, napose vjerskih odnosa, što su Osmanlije posijale i ostavile iza sebe, Bosna i Hercegovina je, pored svih drugih siromaštava, koja su također turska ostavština, spomenik genocidno-konfesiocidne okupacije, najsiromašnija u pravdi, pravednosti, jednakosti, jednakopravnosti i slobodi najmalobrojnijeg, nekad jedinog i najbrojnijeg danas najmalobrojnijeg hrvatskog naroda. I slijepima je to beha siromaštvo vidljivo, a hrvatske žrtve nepravde, nejednakosti i nepravednosti, sve od buđenja islamskog radikalizma kroz Islamsku deklaraciju ratnog zločinca Alije Izetbegovića, kreatora udruženog planskog zločina, osjećaju i nose na svojim leđima i gledaju u slikama razrušenih crkava, ubijenih hrvatskih povratnika, i u položaju vojnika muslimanske armije Željku Komšiću.

Vrhunac nepravde, obespravljenosti, poniženosti i nejednakosti hrvatskog naroda je baš u prvom bošnjačkom predstavniku Željku Komšiću u beha Predsjedništvu, gdje su ga Bošnjaci postavili protiv volje Hrvata. I da radi protiv Hrvata. A baš u takvoj zajednici pravedniji i jednakiji, slobodniji i jednakopravniji, dvadesetak se godina čuju bošnjačke jadikovke i sve vrste osude srpske politike izgrađene džamije u dvorištu Fate Orlović u Konjević Polju. I svakako da je taj čin nečovječan, da je nevjernički, te da je u svakom pogledu za osudu. Teško je shvatiti da se vjernik može sabrano i moliti u toj crkvi. Ona je zasigurno više prkos negoli vjerski objekt, više inat negoli vjernička potreba. Kao takva i na tom mjestu, zasigurno je više smetala i smeta, u istinskom vjerničkom pogledu pravoslavcima negoli Fati Orlović na čijem je teritoriju sagrađena.

Dvadeset i više godina bošnjački mediji svih predznaka, svih vlasnika, i oni oteti nebošnjacima, kao tjednik simbolična imena “Oslobođenje” koje je bilo osobna iskaznica nekadašnje Bosne i Hercegovine, bili su u službi, navodno, istjerivanja pravde i ispravljanja nepravde. Cijelo to vrijeme dominirala je nepravda prema muslimanima, što bi tako i bilo da na teritoriju Bosne i Hercegovine, dijelu kojeg su Muslimani okupirali i oteli od Hrvata nema izgrađene džamije na hrvatskoj zemlji. O tom svom, muslimanskom zločinu okupacije i uzurpacije hrvatskog zemljišta ni jedne bošnjačke novine, od nekadašnjeg “Oslobođenja”, danas u muslimanskom vlasništvu kao i hrvatska zemlja u Travniku se i ne očekuje, nikada ni jedna riječ nije napisana.

A o osudi tog zločina nema ni govora, kao ni o osudi travničkog zločinca Halida Genjca, sukreatora konclogora za Hrvate u Gluhoj Bukovici, i jednako tako sudionika u otimanju hrvatske zemlje za izgrađenu džamiju.

Nisu, znači, samo Srbi otimači tuđe zemlje i gradnje svojih vjerskih objekata na njima, to su, vjerojatno prvi začetnici takvih zločina Muslimani. Hrvatsku zemlju u Travniku okupirali su Muslimani, a džamija izgrađena u Ashdown-Petritschevom periodu tenkovskih udara na hrvatski narod i njegove lidere i institucije. Taj primjer, uz onaj nepravedni rad Haaškog tribunala, pokazuje umiješanost visokih predstavnika u najprljavijim, zločinačkim, nedjelima tijekom i poslije vjerskog beha sukoba. Međunarodna zajednica u osobama visokih svojih šerifa javno se pokazuje, u svim slučajevima raširene nepravde, apsolutno na muslimanskoj i bošnjačkoj strani.

Džamija na hrvatskoj zemlji muslimanski je zločin u svemu ravan onom srpskom izgradnje crkve n muslimanskom dvorištu. Kada je u pitanju stradanje hrvatskog naroda u srpskoj a zatim i muslimanskoj agresiji, te poslije u vjerskom beha ratu, a zatim i u daytonskom nemiru, za njih i nema razlike između velikosrpstva i velikomuslimanstva. Tu se bez ikakve dvojbe može staviti znak jednakosti, a kada je u pitanju postdaytonski položaj Hrvata u federalnom beha dijelu Bošnjaci su se pokazali i dokazali daleko brutalnijim. U Republici srpskoj pravda za Fatu Orlović je, kako pišu mediji, zadovoljena, za Hrvate u Travniku ni spomena. Gdje je koji entitet, na čijoj je strani svjetska zajednica u osobama visokih predstavnika, na putu izgradnje pomirenja, pravde, i istine, kao temelja mira pokazuju ova dva primjera.

Obespravljenost i nejednakost hrvatskog naroda vidljiva je i u broju ubijenih hrvatskih povratnika i broju porušenih katoličkih grobalja i grobnica hrvatskih branitelja i u broju skrivanih masovnih grobnica hrvatskih žrtava i porušenim ili oskvrnutim crkvama, u Alijinom govoru da crkvena zvona zvone za hajvan, u pokušaju nekažnjenih ratnih zločinaca Mlaće i Cikotića da zabrane zvonjenja crkvenih zvona… Potvrđuju to i ustoličenjem svog ratnika Željka Komšića na mjesto hrvatskog člana u beha Predsjedništvu. Zasigurno da u takvoj političkoj prljavštini koju Bošnjaci iz dana u dan povećavaju i ne može niknuti, a time ni rasti ni pravda, ni jednakost, ni ravnopravnost, ni jednakopravnost, i dakako ni sloboda hrvatskog naroda. I kako bi mogle kad su Bošnjaci u svemu pravedniji, jednakiji, ravnopravniji, a time i slobodniji, što potvrđuje i nekažnjena gradnja džamije na otetoj hrvatskoj zemlji, kao i rušenje crkve u Konjević Polju ali ne i rušenje džamije u Travniku, u gradu u kojem najveći dio građana toga, danas gotovo vjerski čistog muslimanskog, gotovo i ne zna koliko ima džamija u njemu. A u tom nepoznatom broju trebala je još jedna  džamija na hrvatskoj zemlji, tamo gdje je aga rekao da se gradi izgrađena je. Teško je vjerovati da je izgrađena zbog vjerničkih potreba, kao i pravoslavna crkva u Konjević Polju, već samo i jedino u inat i kao dokaz muslimanskog pobjednika i hrvatskog gubitnika.

Bošnjački put izgradnje održive multikonfesionalne beha zajednice.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Divovi središnje Bosne

hrvatski-fokus

Alijin sin plače za trećinom BiH

hrvatski-fokus

Pregršt informacija o franjevcima

HF

Ponašaju se kao da su gluhi…

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više