Alternativna goriva i čudna hrvatska praksa prema prirodnom plinu u prometu
Fond za zaštitu okoliša ne uspijeva razdijeliti novac za autobuse i brodove na struju i vodik. Iako smo zadnji u EU po primjeni alternativnih goriva u prometu, prirodni plin je neželjen, a LNG nije alternativno gorivo po mjeri države koja je izgradila LNG terminal.
Kako bi bilo voziti se svojim automobilom nekoliko stotina kilometara s jednim punjenjem i platiti to manje od stotinu kuna? Ili voziti taxi po zagrebačkim ulicama, točeći jeftino gorivo, s autonomijom većom nego što je daje baterija, ispuštajući pritom nula onečišćujućih sitnih čestica koje nam se u ovim zimskim danima nezgodno lijepe za pluća? To je nešto što omogućavaju vozila na stlačeni prirodni plin (CNG), kojih je 318 u Hrvatskoj, a u EU dva milijuna. Slično je i s primjenom ukapljenog prirodnog plina (LNG) u prometu, čijih vozila je u Hrvatskoj točno 54. Za usporedbu, u svijetu je oko 22,5 milijuna vozila na CNG i LNG, a očekuje se da će se do 2025. njihov broj više nego udvostručiti. Bogatije države sve su sklonije svoju cestovnu logistiku prebaciti na plin jer je kvaliteta zraka u gradovima veliki zdravstveni problem, a kamioni na prirodni plin imaju znatno bolje ekološke performanse od dizelaša.
Isplativo ili ne?
Uz to, plin je ipak nešto jeftiniji od dizela. Da bi se vožnja na prirodni plin isplatila, razlika u cijeni fosilnih goriva i prirodnog plina mora biti barem 20% dok je trenutna cijena plina samo za 5% niža u odnosu na proporcionalnu količinu nafte i iznosi 1,34 eura po kilogramu. Kako će gospodarska kriza uslijed pandemije koronavirusa jenjavati, taj ‘spread’ će biti veći, u korist plina, kao što je bilo prije krize. Hrvatska je i danas među zadnjima (ako ne i posljednja) u Europskoj uniji kad je riječ o prirodnom plinu u prometu. Istodobno, Zagreb je nerijetko među europskim prvacima po lošoj kvaliteti zraka zimi, a to osim meteorološki razloga imamo zahvaliti starom voznom parku i velikom uvozu rabljenih dizelaša.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji godišnje prikuplja oko 200 milijuna kuna na ime naknade za motorna goriva, nema poticaje za kupnju osobnih ili komercijalnih vozila na prirodni plin, niti za prenamjenu postojećih pa ni za gradnju infrastrukture za punjenje. Tržište radi svoje. Odnosno, nema ga.
Uzaludni poziv
Jesenas je raspisan natječaj za nabavu energetski učinkovitih vozila na alternativna goriva ali samo za homologirane autobuse na električnu energiju i na vodik za komunalce i gospodarstvo, u vrijednosti od čak 100 mil. kn te istovjetan poziv za sufinanciranje putničkih i teretnih brodova na ta ista goriva, pri čemu je bilo nemoguće financirati prilagodbu broda već samo kupnju novoga, na struju ili vodik. Tu se dijelilo 30 milijuna kuna. Koliko je autorici poznato, u Hrvatskoj ne postoji nijedan homologizirani autobus na vodik i tehnologija tek se treba razviti u narednim godinama, u sinergiji INA-e i zagrebačkog ZET-a. Interesa za poziv za brodove i autobuse nije bilo, sredstva nisu iskorištena (sasvim ili djelomično, Fond ne navodi) i poziv je zatvoren s danom 1. siječnja 2021.. Treba li što reći na to? Podsjećamo – alternativna goriva u prometu su biodizel, etanol i metanol, vodik, električna energija, sunčeva energija i – prirodni plin.
Plin – stoj…
Argument da plin nije ekološki prihvatljivo gorivo jednostavno ne drži vodu. Ako ćemo čekati da vodik i struja u teškom transportu postanu alfa i omega, načekat ćemo se. Do tada treba igrati s onim što nam se nameće samo po sebi. Imamo četiri punionice na CNG i dvije za LNG, što je i previše u odnosu na broj vozila na našim cestama. Infrastruktura za dobavu plina postoji, na Krku je LNG terminal, čiji operator bi uskoro trebao izgraditi infrastrukturu za punjenje cisterni. One bi plin vozile put zapada i istoka, prema Srbiji, gdje jedan veliki špediter nabavlja tegljače na LNG i gradi punionicu. Ima li logike da se domaće punionice snabdijevaju plinom koji stiže iz udaljenosti od 1.340 km, koliko ima do Rotterdama ili 1.140 km, koliko ima do Marseillea? Zašto LNG na Krku ne bi postao opskrbno mjesto za širu regiju? To je brzo zarađen novac koji bi isplatio investiciju vrlo brzo, pogotovo ako politika konačno shvati da je besmisleno imati LNG terminal na svom teritoriju i čekati transport prema Mađarskoj ili Italiji kao jedini izvor zarade.
Zato Hrvatska mora čim prije napraviti cijeli LNG lanac, naprosto mora početi svim raspoloživim politikama i sredstvima poticati upotrebu prirodnog plina u prometu, pomažući tako razvoj gospodarstva i čišći transport, ne izmišljajući toplu vodu, „papskija od Pape“. Tako se ne krši vlastite programske dokumente i pomaže državi da ispuni EU zahtjeve o 14% pogona na alternativna goriva, jer će u protivnom početi plaćati penale. A danas smo sa samo 5,2%, zadnji u Uniji. Čudan smo mi narod, zar ne?
