Čeznem na Podbrdo, ovo sveto mjesto
Sanjam nedostižnu stazu
I kamen goli, kao uspomene
Na ranu mladost.
Ja ne ću više osjetit radost
Ni miris svježi smilja ni bosilja.
Tek snage smognem
Obrisat oči mi suzne i snene.
U mašti uspinjem se
Na Podbrdo k Tebi,
Surovom kamenom stazom.
Pruži mi ruku, Majko,
Usporen mi je hod.
Čeznem za ovim svetim mjestom,
Gdje i usahlo žbunje životom vri
I suri kamen donosi plod.
Daleko, daleko, ostadoh sam.
Sanjam i sanjam taj sivi kam
I Tvoje ruke nježne, pružene k meni.
Provalije su strme,
Drhte umorne noge.
Preda mnom lebde
Slike mnoge
Od zore do sutona,
Kada će zvona
Navijestit POČINAK.
