Andrej Plenković o cijepljenju a Hrvatska izumire…
- Ljetošnji provedeni dani u primorskom dijelu Hrvatske obogaćuju spoznaju o ljudima koji tamo žive. To je korisno znati posebice sada u vrijeme jednoipolgodišnjega stanja ludila koje nam je nametnuo Veliki Brat, a zdušno prihvatili naši politički talibani. Za razliku od prošloga ljeta sve je manje ljudi koji nose nepotrebne i opasne maske. Ako ih i nose, nose ih sve nonšalantnije i zdravije. I u more više domaći i inozemni gosti ne ulaze s maskama na licu. Nisam nikoga vidio u Poreču, što je osjetan napredak. Kako strani turisti o nama Hrvatima nemaju pojma, uvijek je zanimljivije i korisnije razmijeniti razmišljanja s Hrvatima koji tamo žive. Posebice je to korisno jer je u posljednjih 31 godinu u Istri autonomaški IDS napokon doživio težak poraz. Ako je IDS doživio politički poraz ne znači da tamošnji Hrvati to shvaćaju. Oni i dalje bezrazložno napadaju HDZ da je opljačkao i uništio Hrvatsku i da je za vrijeme Jugoslavije bilo daleko bolje. O nacionalnom ponosu ili slobodi niti ne razmišljaju. Od jedne umirovljene prosvjetne djelatnice saznao sam da ne vjeruje u Boga, da u crkvu nikada ne zalazi. Još se hvali kako je prije raspada Jugosalvije napustila Partiju, što bi trebalo značiti nešto i o njezinu političkom revizionizmu. I kad joj spomenem kako ustvari HDZ nikada nije vladao Istrom, već da je to od 1990. do sada činio IDS, njezin jugo svjetonazor bez Boga ne omogućuje joj da to pojmi. Pod potpunim je utjecajem većinskih ljevičarskih medija koji vjeruju svakoj šuši iz liberalnoga svijeta. Dakako, i za to postoji razlog, oni im osiguravaju plaće u tim istim protuhrvatskim medijima. Činjenica je da ovi ljudi ispranoga mozga, poput ove prosvjetne djelatnice, napadaju HDZ i iz dna duše mrze Franju Tuđmana. Možda je to nekima domoljublje, meni nije.
- Za boravka u Poreču, bio sam u tamošnjem trgovačkom centru Konzum. Na blagajni blagajnica Nada upita me imam li Konzumovu karticu. Odgovorim da sam ju imao dok nisu Ivici Todoriću oteli Konzum i da je od onda nemam sve dotle dok on ne povrati svoj koncern Agrokor. Na to mi blagajnica odgovori: »I ja svim srcem to želim. Ovo stanje otkad su ovi preuzeli Konzum je neizdrživo…« Na kraju mi je rekla neka pozdravim Todorića! Toliko o Andreju Plenkoviću i njegovu Borgu i nečasnom i protuzakonitom otimanju privatne imovine. Na potezu je sud u Washingtonu da donese svoj sudski pravorijek.
- Iznenadno povlačenje Miroslava Škore s dužnosti predsjednika Domovinskog pokreta, stranke koju je sam stvorio, postala je vijest dana jer kod nas nije uobičajeno da se političari povlače. Jedini koji je to učinio 1. srpnja 2009. bio Ivo Sanader i, pokazalo se, nije to bio dobro osmišljeni potez. Što je navelo Škoru da se povuče iz stranke koju je osnovao najbolje on sam zna. Ako je u pitanju ono što on govori – da je izložen medijskom linču neviđenih razmjera – u to je teško povjerovati jer političare se uvijek napada od strane političkih i medijskih konkurenata. Ne znači da Škoro ne govori istinu jer je zaista izložen organiziranom medijskom linču, ali u politici napadi na političare često su korisni tim istim političarima. Ne samo što ih ojačaju i što s vremenom oguglaju na kritike, ti napadi ujedno pomažu političarima da se o njima neprestano govori čime im raste popularnost. A ako je Škoro popustio iz taktičkih razloga da se opet slavodobitno vrati, tada bih ga trebalo pohvaliti jer u političkoj povijesti bilo je političara koju su se povlačili i vraćali još jači. Prije svega to je slučaj kod francuskoga generala i političara Charlesa de Gaullea (Lille, 22. XI. 1890. – Colombey-les-deux-Eglises, 9. XI. 1970.), koji se je iz taktičkih razloga iz politike povlačio u travnju 1947. i svibnju 1953., da bi se u jeku alžirske krize u svibnju 1958. slavodobitno vratio u politiku kao spasitelj Francuske. Malo drukčiji primjer napuštanja vlasti i ponovnog preuzimanja vlasti vidjeli smo kod argentinskoga karizmatičnog političara Juana Peróna (Lobos, 8. X. 1895. – Olivos, 1. VII. 1974). Perón je 1943. u vojnom udaru došao na vlast. Krajem 1945. razilazi se s pučistima i biva uhićen i smijenjen, da bi 1946. pobijedio na predsjedničkim izborima. Drugi puta je pobijedio na predsjedničkim izborima 1951. i u novom vojnom udaru zbačen s vlasti 1955. te protjeran u Španjolsku. Nu, ni tu nije bio Perónov politički kraj. Osamnaest godina kasnije u Argentini je uspostavljena demokracija i Perón je pozvan u državu i, godinu dana prije smrti, glatko je pobijedio na izborima. Istina, Škoro nije niti De Gaulle, a niti Perón, što ne znači da će mu ovo taktičko povlačenje u budućnosti više koristiti ili štetiti. A samo ovo medijsko licitiranje tko će ga naslijediti nije vrijedno spomena. Ono će jedino Škori koristiti da vidi tko mu je bio istinski prijatelj, a tko mu je bio blizak iz interesa. O Škorinom povratku u glazbene vode nema niti spomena. Tko jednom okusi politiku, napušta i glazbu i medicinu, poput Očenašeka Mate Granića.
- »Cijepimo se sad, ne čekajmo jesen da budemo spremni za eventualni proboj četvrtog vala«, poručio je Andrej Plenković u četvrtak 22. srpnja 2021. na sjednici svoje Vlade. To je jedna u nizu obmana i prijetnji aktualnoga predsjednika Hrvatske vlade koji ne radi u hrvatskomu interesu. Ovakve lažne i nadasve opasne izjave prvoga čovjeka izvršne vlasti izravna su prijetnja ne samo demokraciji, nego i opstanku hrvatske države i hrvatskoga naroda. A da smo zbog Plenkovića u velikim problemima potvrđuje i Marko Repecki u Telegramu u članku pod naslovom »Hrvatska je prošle godine izgubila preko 20 tisuća stanovnika, s takvim trendovima mirovine su neodržive« i podnaslovom »Ovogodišnji popis stanovništva podsjetit će nas na demografsku katastrofu u kojoj se nalazimo«, što je ponukalo Ivicu Todorića da kaže: »To je namjerno. Oni izvršavaju neku globalnu agendu jer je upravo nemoguće da sve rade loše. Pa i totalnom idiotu bi se ponekad omaklo da napravi nešto dobro. Ovo je na tragu moje teze otprije kako planiraju od građana napraviti sirotinju kojom će lakše upravljati. Tada će im trebati manje novaca da zadovolje prestrašeni narod«. Vlasnik koncerna Agrokora ovom izjavom je potvrdio kako još uvijek ima ljudi koji nisu nasjeli na obmane i varke aktualne vlasti i kako ćemo na dugi rok ipak pobijediti ove globalizacijske fašiste koji pokorno slušaju naredbodavce iz svijeta. A i nije naodmet podsjetiti se i velikoga hrvatskoga znanstvenika Nikole Tesle i njegove proročke izjave o tomu kakav bi zapravo trebao biti pošteni svijet, a ne ovaj koji nam Plenković nameće. Tesla je rekao: “Taj novi svijet mora biti svijet u kojem ne će biti iskorištavanja slabih od jakih, dobrih od zlih, gdje ne će biti ponižavanja siromašnih od silovitosti bogatih. Gdje će djela uma, znanosti i vještine služiti zajednici za olakšanje i uljepšavanje života, a ne pojedincima za stjecanje bogatstva”. Na žalost, za sada su jači oni drugi protiv kojih se i slavni Tesla borio.
- U Zagrebu je u 93. godini života umro Anđelko Mihaljević (Zloselo kod Kupresa, 30. III. 1929. – Zagreb, 13. VII. 2021.), hrvatski politički emigrant. U poznim godinama svoga života vratio se iz San Josea u Kaliforniji u desetljećima očekivanu i dočekanu slobodnu Hrvatsku. Posljednjih godina često smo se sastajali na Kaptolu, Kavani Dubrovnik i u njegovoj kući na Mirogojskoj cesti i govorio mi je o svome ocu Marku Mihaljeviću (Zloselo kod Kupresa, 27. V. 1906. – ?, V. 1945.), visokom časnika HOS-a i jednim od najbližih suradnika poglavnika Ante Pavelića na Liparima u emigraciji i tijekom postojanja NDH. S ocem je koncem rata 1945. kao šesnaestogodišnjak završio na Bleiburškom polju. Nakon predaje hrvatske vojske, partizani su mu oca odveli i pogubili ga na nepoznatom mjestu, a Anđelko je krenuo na Križni put. Anđelko se spasio zahvaljujući jednom svećeniku iz Zagreba, da bi nekoliko godina kasnije, neposredno prije poziva na odsluženje vojnog roka u JNA, pobjegao iz Jugoslavije. U Austriji mu je pomogao drugi svećenik, vlč. Vilim Cecelja, da se iz Austrije odseli u Sjedinjene Američke Države. Anđelko je imao teško djetinjstvo, posebice nakon što je ostao bez oca. U Americi je živio i radio na više mjesta, da bi se na kraju skrasio u San Joseu, gdje je proveo najveći dio svoga plodnog života. Iza Anđelka ostao je sin Marko i sestra Sofija. Kao dugogodišnji rizničar predstavništva Počasnoga bleiburškog voda za Sjevernu Ameriku pokopan je 15. srpnja 2021. na zagrebačkom groblju Miroševec. Neka mu je laka hrvatska zemlja!
- U rodnim Bijakovićima kod Međugorja u srijedu 21. srpnja 2021. pokopan je Vinko Vice Ostojić (Bijakovići, 30. VII. 1924. – Karlsruhe, 6. VII. 2021.), robijaš jugoslavenskih kazamata i hrvatski politički emigrant. Vice je bio najstariji hrvatski politički emigrant i čovjek koji je kao sedamnaestogodišnjak 1941., po uspostavi hrvatske države, otišao na školovanje i do kraja rata 1945. radio kao državni službenik. Nakon rata uhitile su ga jugopartizanske vlasti i preko prihvatnih zagrebačkih logora u Prečkom i Kanalu odvele na Križni put na kojem je srećom preživio. Tada je uslijedio zatvor u Požegi i JNA. Nakon vojske Vice je uglavnom sve vrijeme do bijega 1965. u Italiju proveo na robiji diljem ondašnje Jugoslavije – u Zagrebu u Savskoj i na Zrinjevcu, te u Požegi, Požarevcu, Kragujevcu, Visokim Dečanima, Nišu, Mostaru, Sarajevu, Foči i Zenici. Samo 24 dana prije 97. rođendana Vice se vratio kući, u rodne Bijakoviće, gdje ga je ispratila kći Jana Jadranka i brojni prijatelji i poštovatelji. Iza Vice ostala je i njegova 92-godišnja žena Ljubica. Vice, neka ti je laka tvoja rodna hrvatska zemlja!
- U mjestu Beram, 5 kilometara zapadno od Pazina, nalazi se župna crkva sv. Martina iz 1431. godine. Na mjesnome groblju, kilometar niže, nalazi se crkva sv. Marije na Škrilinama, gotička građevina kojoj svetište ima istu širinu kao i lađa. U crkvici se nalaze kasnogotičke zidne slike s prizorima iz Marijina i Isusova života koje prekrivaju 46 oslikanih polja. Slikao ih je 1474. hrvatski umjetnik majstor Vincent iz Kastva. Najveća je kompozicija (duga 8 m) Poklonstvo kraljeva na sjevernome zidu, s mnoštvom likova u svečanoj povorci u slikovitu krajoliku. Među mnogim prizorima ističu se Adam i Eva, Kolo sreće i osobito Mrtvački ples. Beramske su freske svojim opsegom i vrsnoćom vrhunski domet domaćega zidnog slikarstva u Istri. U crkvicu nas je uvela sakristanka Sonja Šestan iz Berma i podsjetila kako je zadnja restauracija bila 1912. i 1913. za vladavine Austrougarske, što jako loše govori o nama Hrvatima samima. Razumljivo je da se nije ništa učinilo na očuvanju freski u ckvici u prvoj Karađorđevićevoj Jugoslaviji te u drugoj ateističko-komunističkoj Jugoslaviji, ali da se ništa na očuvanju ovoga nemjerljivoga kulturnog blaga nije ništa učinilo od 1990. puno je krivaca. Naime, crkvica ima dva ulaza, glavni i sa strane. Glavni ulaz ima drvena dvodijelna vrata koja su kraća najmanje dva centimetra od poda. Na pitanje sakristanki Šestan ulaze li u crkvicu reptili i glodavci, rekla je da ih nikada nije zatekla. To je dobro, ali u crkvicu na Škrilinama treba pod hitno uvesti struju, popraviti vrata i ugraditi prozračivanje. Ne uradi li se ove potrebne radnje, crkvici i freskama u njoj prijeti daljnje uništavanje.
- Na Okruglom stolu pod nazivom “Koronavirus – vrijeme za istinu”, koji je organizirala stranka Promijenimo Hrvatsku, prof. dr. sc. Krešimir Pavelić je ponovio svoje stavove o globalizacijskom fašizmu kojega zdušno i sustavno od ožujka prošle godine provodi protuhrvatska Vlada Andreja Plenkovića. Krešimir Pavelić je između ostaloga rekao kako znanstvena istraživanja pokazuju da je u četiri mjeseca ove godine bilo više umrlih od COVID cjepiva nego ukupno umrlih od svih cjepiva od 1990. godine. Za to je posebno optužio svjetske medije koji, također zdušno, »pokrivaju komplikacije nakon cijepljenja«. Još je iznio podatke, koje režimski mediji u Hrvatskoj prešućuju, da je u Europskoj uniji od cijepljenja umrlo 10 tisuća ljudi i 4000 u SAD-u. »To bi samo po sebi trebao biti dovoljan razlog da se cjepiva hitno maknu, a protagonisti propagande privedu pravdi. Izrael se u medijima vezuje uz visoku cijepljenost, ali njihovo državno vijeće za COVID krizu šalje otvoreno pismo ministarstvu zdravstva u kojem traži hitnu zabranu cijepljenja osoba mlađih od trideset godina. Službeni podaci za mlade od 20. do 24. godine pokazuju dramatičan rast smrtnosti«, pojasnio je dr. Pavelić. Pavelić je upozorio kako cijepljeni ne bi smjeli davati krv jer se tako širi patogeni protein spike u primatelje. »Cijepljeni, kako sada stvari stoje, nose i šire nove mutacije koronavirusa. Mjere i cjepiva doprinijeli su mutacijama«, rekao je znanstvenik Pavelić.
