Paun bijelih hridina
Pjesnikinja i psihijatrica Marica Maja Kurelić Tomulić privukla mi je pažnju pjesmom o Dubrovniku koju sam pronašao tražeći članak iz 1964. godine o renesansnom fratru znanstveniku Vicku Paletinu velikoga povjesničara Vinka Foretića. Pjesma tada gospođice Kurelić o Dubrovniku mi se učinila punom kolora, srca i bujne mašte. Obratite pažnju kako je njedra kao ženski simbol zamijenila jedrima – jer Dubrovnik plovi!!!
PAUN BIJELIH HRIDINA
Dubrovnik je najljepša procvala žena
Što u nabreklim jedrima nosi
Čudne kamene planine
Lovrjenac, Revelin, Minčetu
Od čovječih(!) ruku salite
Dubrovnik je najmilija boginja
Što je na divlje bokove raspela
Beskraj morskoga plavetnila
A vitki pojas iskitila
Dlanovima razgrozdalih parkova
Dubrovnik je moja druga majka
U čijim rukama sam napravila prve korake
Poigrala se prvim čupavim lutkicama
Našarala prve zidove
Radovala se prvim igrama
I prvim djetinjim lutanjima
Dubrovnik je zlatna paunica
Što je kao vodoskok rastočila duginu lepezu
Po bijelom kosturu obale
Dubrovnik je raj mladosti
Kome sam darovala
Sunce nestašnog djetinjstva
I najdraže mostove ljubavi
