Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Oni, koji ju ne vole i nisu je stvarali, imaju Hrvatsku

Iako je bio očekivan pad broja stanovništva, ono što brojevi dobiveni popisom pokazuju, sve dobronamjerne je šokiralo

 

Prošlo je punih 30 godina od međunarodnog priznanja Hrvatske. Svašta se događalo u tih trideset godina. Entuzijazam, veselje, ponos, sreća, ispunjenje, oduševljenje, ambicije i sve ostalo lijepo, dobro i hvalevrijedno, sve što je nastalo u tom vremenu malo se po malo istopilo i preraslo u nekakvu letargiju, depresiju, tugu, nezainteresiranost, otuđenje, farsu… Ovo danas nije Hrvatska kakvu smo očekivali i kakvu želi prosječni žitelj Lijepe naše. Od hrvatske kakvu smo očekivali ostalo je samo ime. Hrvatsku i sve njezine blagodati, ljepote i bogatstvo imaju oni koji nemaju pojma kako se u Hrvatskoj živi, jer sa svojih visina to ne vide ili ne žele vidjeti. Ti i takvi nam danas poručuju kako su njihova djeca sretna u Hrvatskoj, kako im je lijepo, ni u ničemu ne oskudijevaju, sretni su, radosni i zadovoljni, ne traže kruha preko pogače, te predlažu i  savjetuju ostalima da se isto tako ponašaju i da tako žive, jer život je ovdje prekrasan. O tempora, o mores! To je potpuno podcjenjivanje zdrave pameti prosječnog građanina. To je ruganje stotinama tisuća ljudi koji teško žive, jedva spajaju kraj s krajem, iseljavaju i zauvijek napuštaju Hrvatsku, sa svojim obiteljima, bježeći iz države koja to nije u punom smislu, bježeći od društva u kojem je korupcija ušla u sve pore rada, djelovanja i života, bježeći od mnogih nepravdi, bježeći od onih koji danas imaju Hrvatsku.

Tim bijegom Hrvatska svakim danom ima sve manje stanovnika. Popis stanovništva i brojevi koje je on donio su neumoljivi. Iako je bilo očekivano, ono što brojevi dobiveni popisom pokazuju, šokiralo je većinu. Nakon pomnih analiza i sinteza brojčanih podataka uslijedit će novi šokovi. Bit će jasna struktura stanovništva kao i trendovi rasta. Zna se to već sada. Manje-više sve ono što vrijedi, potentno je, stručno, zdravo, poletno, djelotvorno i progresivno je otišlo, te u drugim državama diljem Europe i svijeta stvara nove vrijednosti i doprinosi napretku, razvoju i bogatstvu društva u kojem se nalazi. U tom društvu rastu, razvijaju se i ostvaruju. Za nikakav novac, a kamoli za 200.000 kuna, ne će se vratiti u Hrvatsku. Nisu niti otišli zbog novca, nego zbog nezdravog i lošeg okruženja, u kojem ne žele odgajati svoju djecu, koja će se moći ostvarivati samo u slučaju da imaju članske iskaznice vladajuće političke stranke, što je evidentno, svakodnevno se pokazuje i potvrđuje.

Upravo stasaju mladi lavovi poznatih prezimena i nasljeđuju djedove, očeve, majke, stričeve, rodbinu i tazbinu, na vodećim pozicijama, u upravljanju i predstavljanju Hrvatske. Provlače se kroz sve pravne labirinte, kao da ih vodi Arijadnina nit. Nikakve Scile i Haribde ih u tomu ne će spriječiti i omesti. Njihova Arijadnina nit, odnosno nit vodilja je poveznica iz prošlog sustava, iz onih “olovnih” vremena u kojima im se neki predak dočepao vlasti, moći i imetka.

U ranim devedesetima taj se “sposobni”, “domoljubni” žitelj Lijepe naše, preko noći ubacio u HDZ, crvenu partijsku knjižicu zamijenio plavom, uletio u prve redove u crkvama, prikazao se velikim vjernikom i Hrvatinom. Negdje se ipak malo se pritajio, potiho ušao u strukture vlasti, negdje odmah na vrhu, negdje od najniže, penjući se strelovito do vrha, te zagospodario Lijepom našom kao da je njihova. Zapravo, jest njihova. Trideset punih godina oni harače ovom državom, uz duž i poprijeko, pod egidom demokracije i motom brige za narod, koji svakim danom sve više osiromašuje, jadan je, tužan, zbunjen, dezorijentiran, bezvoljan, podijeljen s brnjicama na licu i bolom u srcu.

U ovih trideset godina svašta smo doživjeli i preživjeli, Domovinski rat, poraće, privatizaciju, pretvorbu, rasprodaju, djelotvornost lijeve i desne vlade, pojedinačna i masovna uhićenja, suđenja, oslobađanja, prijevare, krađe, optužbe, razne i različite asocijacije, unije, paktove, sporazume, deklaracije, štrajkove, pobune, revolte, bunt, savezništva, koalicije (principijelne, neprincipijelne, prirodne, neprirodne…), propast industrije, propast gospodarstva, propast inicijativa, nedjelotvornost institucija, nerad komisija, privatni profitabilni biznis INA-MOL…, Agrokor, Borg, brodogradilišta, korumpirane ministre, osuđenog bivšeg premijera, osuđenu i kažnjenu državotvornu stranku, svaki dan po neko zvučno ime iz vlasti napravi po neku prijevaru i krimen, utaji porez, prenamjeni zemljište, uhljebi nekog svojeg, i nikom ništa. Za nekoliko dana prašina se slegne. Idemo dalje, kao da ništa nije bilo. Quod licet Iovi, not licet bovi!

Međutim, tako ne može biti stalno i zauvijek. Jednom će se i nama žaruljica u glavi upaliti. Ne moraš biti Einstein da bi shvatio što se događa. Iako baš i ne znaš zašto i za što se nešto događa. Zašto se događa da moramo vraćati sredstva  solidarnosti EU-a, dobivena zato jer smo u potrebi, a na  nečije lijepe oči ili utjecaj u EU. Jesmo li stvarno nesposobni napraviti i realizirati projekte po propisanim uvjetima? Ili, ne daj Bože, ne želimo ništa dobro Hrvatskoj kojoj tepamo Lijepa naša. Nije to Lijepa naša. To je Lijepa njihova. U njoj oni i njihova djeca dobro, lijepo, sretno i bezbrižno žive, prigodno se prisjećajući teške i krvave borbe za državu u kojoj oni uživaju, dok većina onih koji su Hrvatsku oružjem branili i obranili jedva proživljava. Nisu se svi mogli izboriti za privilegije, benefite, sinekure, koje su dopale istaknute pojedince. Neki od njih su bili pripadnici München bojne, potrgali se slijetanjem automobila u grabu u pijanom stanju, lažnim svjedočenjem stekli braniteljski status, zaradili PTSP u kafićima… Nema veze: Sve je to nama naša borba dala.

Doista me zanima što bi naš prvi predsjednik dr Franjo Tuđman danas rekao i odgovorio na pitanje kakvu to Hrvatsku imamo. Je li on takvu državu sanjao? Je li on takvu državu ustrojio? Je li on takvu državu želio? U svom poviku: Imamo Hrvatsku! dodao je: Bit će onakva kakvu je sami napravimo. E, pa napravili su je, uz našu prešutnu podršku i pomoć.

Hrvatska se svakim danom sve više prazni. Hrvatska je svakim danom sve siromašnija. Hrvatska ulazi u Schengen zonu i stajat će na braniku EU-a, od najezde s Balkana, kao i migranata s Istoka. Hrvatska ulazi u eurozonu i gubi još jedan dio svojeg suvereniteta. U Hrvatskoj je došlo do otuđenja vladajuće elite od naroda. Vladajuća elita se naslanja na svoje “samoupravljačke” socijalističke korijene. U Hrvatskoj se stvara jednopartijski sustav, na 30 posto opće podrške i na 18-20 posto izborne podrške. U Hrvatskoj nema prave oporbe. Oporba se bavi sama sobom, posebice SDP, koji se nazire u tragovima.

U Hrvatskoj više nitko nikomu ništa ne vjeruje. Za početak nužno potrebnih promjena je nužno potrebno uspostaviti međusobno povjerenje, ponajprije građana i institucija. Ne možemo se i ne smijemo složiti s postavkom: Država to sam ja! Država to smo mi!

Ankica Benček

Povezane objave

Hrvatskom vladaju djeca komunizma

HF

Političarima još jedino preostaje – kanabis

HF

Mrtvi kapitali hrvatske svakodnevice

HF

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više