Kako je Mesić s Manolićem, Savkom i drugima pokušao u tijeku srpske agresije na Hrvatsku pokušao izvršiti državni udar
Transkript zadnjeg razgovora između prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i ondašnjeg predsjednika Sabora Stjepana Mesića koji je održan u Predsjedničkim dvorima 24. veljače 1994. godine s početkom u 10 sati. Iz transkripta je vidljivo da je Tuđman Mesića svako malo uhvatio u laži, što je ovaj tada žestoko negirao, ali je s današnjeg vremenskog odmaka očito da je Tuđman bio u pravu. Naime, nedugo poslije razgovora Mesić je zajedno s Josipom Manolićem pokušao poznati puč kada je htio smijeniti Tuđmana i aktualnu, demokratski izabranu vlast, i to u jeku Domovinskog rata.
Evo kako se je Mesić lažima, kuknjavom na granici plača i isprikama pokušao opravdati Franji Tuđmanu koji je u to vrijeme već imao sva saznanja o njegovim dvostrukim ‘igricama’.
– Tuđman: Stipe, šta smo se mi dogovorili?
– Mesić: Mi smo se dogovorili, ali se situacija promijenila.
– Tuđman: U čemu, organizirani odlazak u Sarajevo. (Ja.) Da, ti i još tko, pa zato ne ideš.
– Mesić: Ja organiziram.
– Tuđman: Da, pa zato ne ideš, a što smo se dogovorili.
– Mesić: Ja organiziram za Sarajevo?
– Tuđman: Sudjeluješ u razgovorima.
– Mesić: Ma ni u jednom momentu.
– Tuđman: Ni jednom momentu. (Ne.) Dobro, a zašto nisi prema dogovoru otišao?
– Mesić: Dobio sam upalu jedne bradavice, išao na operaciju, na bolovanju sam, izvadio konce – na bolo-vanju sam, jedna nova situacija je nastala. Računao sam da me to izbacuje iz igre. Prema tome, opet nisam u aktivnoj igri. Nakon toga sam pročitao u novinama, da je netko provalio da idem u Belgiju. A, sada, slušaj, …
– Tuđman: Tko je to?
– Mesić: Ne znam. Novine su pisale.
– Tuđman: Ti si dao intervju, poslije razgovora sa mnom. I, to ‘Feralu’.
– Mesić: Da ja idem, ma, prije nego sam ja s tobom razgovarao.
– Tuđman: Nisi prije, nego poslije razgovora.
– Mesić: Ma, prije, prije.
– Tuđman: Poslije razgovora sa mnom si dao intervju ‘Feralu’.
– Mesić: Ne, ne.
– Tuđman: To ja nisam, podijeljen je poslije toga.
– Mesić: Prije, jer si ti meni prigovorio za taj intervju.
– Tuđman: Mesiću, ja sam mislio da smo se mi dogovorili, politički i prijateljski. (Jesmo.) Međutim, ti se ne držiš toga dogovora.
– Mesić: Pa, ne mogu sada ići.
– Tuđman: Zašto ne možeš ići?
– Mesić: Zato što je provaljeno.
– Tuđman: Što je provaljeno, pa tko je provalio, što, što.
Mesić: Ja nemam pojma.
– Tuđman: A, što to ima veze?
– Mesić: Kažu da idem, a, šta da kažem?
– Tuđman: Što da kažeš? Da ideš, rekao si da ideš na odmor, i ja sam rekao da ćeš biti, – ja – da ćeš biti jedno vrijeme u inozemstvu, što smo se dogovorili. A, što ti hoćeš? (Ništa.) Organizirati opoziciju.
– Mesić: Kakvu opoziciju?
– Tuđman: Razbijanje HDZ-a.
– Mesić: Tko, ja?
– Tuđman: Da. A, zašto ne ideš tamo.
– Mesić: Htjeli su da me ubiju, evo, zato ne idem, ja nisam Juka Prazina, i neću da me ubiju, neću, – neka me ubiju tu. Ako smo završili ubijte me ovdje, ne ću ići, – ne ću ići da me ubiju, Juku Prazinu su ubili, i da ja idem sada u Belgiju da me ubiju.
– Tuđman: Tko, tko to?
– Mesić: Ne znam, neka tu organiziraju, šta hoće, šta god hoće.
– Tuđman: Dobro, šta je tebi, Stipe Mesiću?
– Mesić: Dobro je.
– Tuđman: Da ti hrabrosti u pojedinim momentima nisi imao,
– Mesić: Ja sam bio hrabar. Ja sam i u Beogradu, zamjerio se Jugoslaviji, zamjerio se svim četnicima, i da idem na odstrel, sada. I, još me proglase ovdje, da radim anti hrvatsku politiku pa ubiti će me. Pa, nije radi mene, meni je radi obitelji, jer sam joj potreban. Ali, ako me hoće ubiti, onda neka me tu ubiju.
– Tuđman: Tko da te ubije?
– Mesić: Ne znam ja, tko. Ali, to je jedini razlog.
– Tuđman: Vidiš, Stipe Mesiću, da si mi to rekao, da se bojiš toga, ja bih to uzeo u razmatranje, tako, zaista to nisam znao.
– Mesić: I, ja sada van, na odstrel.
– Tuđman: Prije svega, tko je rekao, da i bez osiguranja. Zar nije rečeno, da će biti.
– Mesić: Ne, nikakvo, da će oni tamo nešto dati. Ali, čuvaju se, oni čak imaju i svoje osiguranje, ali, nije to bitno. Bitno je to da je sada provaljeno, kada ja pročitam u novinama, i kaže, da li idem sa…
– Tuđman: Gdje je pisalo?
– Mesić: U ‘Globusu’. U ‘Globusu’ sam pročitao …
– Tuđman: A, u ‘Globusu’. U ‘Globusu’ koga držite, koji vam objavljuje i ‘Globus’ i ‘Feral’ vam objavljuje ovo, na što ste spali, Boga vam vašega.
– Mesić: Ni s jednim novinama nemam apsolutno nikakve veze.
– Tuđman: Nemaš veze.
– Mesić: Ti si dobro rekao, da li netko kalkulira, da li netko želi malo iskoristiti, to je druga stvar. Ali, ja, osobno, ni s kim, niti privatne, niti bilo kakve veze imam.
– Tuđman: Ne govoriš istinu, Stipe.
– Mesić: Hajde, dobro.
– Tuđman: Ne govoriš istinu, jer kažeš, da nisi ni sa kim razgovarao, niti oko Sarajeva.
– Mesić: Ne, ne.
– Tuđman: Bogati. A, ja sam razgovarao sa Stipcem, je li.
– Mesić: Ja sa Stipcem, u vezi Sarajeva.
– Tuđman: Nego, o čemu?
– Mesić: Nikakve veze o Sarajevu, on mi je samo rekao da ide u Sarajevo. On mi je rekao da ide u Sarajevo. Meni je Joza telefonirao, da bi htio sa mnom razgovarati. Ja kažem, u redu. Hajde, da se nađemo, i nađemo se kod Stipca.
– Tuđman: Kod Stipca, zanimljivo. Predsjednik Sabora, predsjednik jednog i drugog doma se nalaze kod Stipca.
– Mesić: Samo da ti kažem, – on mene pozove, i ja odem, – nisam ga uopće pitao šta je, zbog čega, – odem tamo, Jože nema. Ja kažem, hvala lijepo, možemo popiti kavu, o čemu se radi. Ništa posebno, dobili su prostorije, – ja sam intervenirao svojevremeno, da dobiju te prostorije, popili kavu, – onaj Gloković, njihov tajnik, njihov sekretar je sa mnom studirao, još malo popričali, i on mi kaže, da se sprema za Sarajevo, i da je vidio moje ime. Ja kažem, ne znam tko s njim manipulira, ni s kim ja o mom imenu nisam razgovarao, niti sam dao suglasnost. Ja kažem, ja znam da postoji mogućnost da ja idem sa delegacijom, ali, ja sam sada na bolovanju. Prema tome, ja nikakvu delegaciju ne mogu voditi, niti u parlament, a u ovome najmanje, jer ja ne znam uopće tko to organizira. A, šta ideš ti? On kaže, – pa, ja još dvoje, ne znam da li ću ići, i tako. I, na kraju je rekao, – možda idem. Tko -je organizator? Sve organizacije, ne znam koga mi je sve govorio. Ali, ja da sam sudjelovao u tome, – nikakve veze.
– Tuđman: To je, Stipe, što sam ti rekao.
– Mesić: Nikakve veze.
– Tuđman: Računaju s tobom, i manipuliraju s tobom.
– Mesić: Pa zato sam, vidiš, bio izvan svih tih igara.
– Tuđman: I, uključio si se u to.
– Mesić: Nisam, nisam, nisam, ni s kim.
– Tuđman: A, onda šta je, – Joža Manolić te pozvao, a on?
– Mesić: I, tamo ga nije bilo, kaže, bio je ovdje, i otišao je. Ali, o čemu su oni razgovarali, – niti sam pitao, niti me to interesira.
– Tuđman: Dobro, kao stari politički lisac i konspirator, – šta zaključuješ iz toga?
– Mesić: Pretpostavljam da je bilo o tome, – ja samo pretpostavljam, ali ne mogu reći, kada ne znam. Niti sam ja pitao, o čemu ste vi razgovarali, nisam. Ali, znam da me je odavde nazvao, i daj, kaže dođi na kavu kod Stipca. Ovaj mi kaže, – znaš, šta, on te nije htio čekati, sjedi, i evo. To je sve o čemu sam ja razgovarao. I, pitam, tko je taj, i šta, kakav spisak. Kaže, – ja vidio spisak, na kome je Joža Manolić, Stipe Mesić, ne znam, Savka, i ne znam koga su sve nabrojili. Niti me je tko pitao, …
– Tuđman: Tko je dao onu izjavu, je li to pisao Ćulicć, ili tko je pisao. Kako češ ti 30 zastupnika povući, itd.
– Mesić: To su kalkulacije, to, sjećaš se, ja toga Ćulića, uopće nikada nisam u životu vidio. Evo, sada pročitaj danas novine, – Šeks ti je dolje, kaže, – moramo naseliti Prevlaku. Pa nije meni to poruka, nego tebi, ako ti razgovaraš, i spomeneš Prevlaku, u kom kontekstu, to nije bitno. Ali, ako sada netko ode, – ali ni jedna izjava, ni jedna ludost nije opasna, – jedino, da li je Stipe Mesić negdje nešto rekao.
– Tuđman: Nije pitanje, da li je netko nešto rekao, nego je pitanje, Stipe, kako ne vidiš.
– Mesić: Ne sudjelujem…
– Tuđman: Da je deklaracija, – bio je plan, da se u Saboru osudi politika, državna politika HDZ-a, i Tuđmana.
– Mesić: Pa, to je nemoguće.
– Tuđman: (Na telefonu sa Vesnom Škare.) Tko je objavio neki dan, da li je to bio Ćulić, ili netko, o tome, – gdje su tvrdili kako, šta, Mesić, nešto sa 30 zastupnika, i tako nešto. Ili je to ‘Novi list’ bio, kada je to bilo, prekjučer, kada. Prije tri dana. Hajde, provjerite, pa mi javite.
– Mesić: Ja se sjećam da sam to pročitao, ali toga Ćulića ja nikada u životu sreo nisam.
– Tuđman: Stipe, prema tome, … i to, među nama,…
– Mesić: Da, a šta ja imam s vama.
– Tuđman: Čekaj, Stipe, ja sam ti rekao, – onda sam ti rekao, – da ti nisi glavni u tome, ali da manipuliraju s tobom.
– Mesić: Pa, ne može manipulirati.
– Tuđman: Pa, kao što vidiš, manipuliraju, do toga da te pošalje na sastanak sa Stipcem. Do toga, i tako.
– Mesić: I, šta ima od toga sastanka? (Ima.) Ništa.
– Tuđman: Znači, da računaju još uvijek s tobom. (Ništa.) Pa, do toga, da nisi meni rekao, molim, ja uzimam ovo što si ti rekao, boji se, da, i tako. I, sada, kada si mi to rekao, molim.
– Mesić: Pa, je, ali znaš, kada sam počeo razmišljati. Tek, kada sam, prvo, ni na kraj pameti nisam imao, – računao sam, slušaj, to je jedan institut, tu je masa ljudi, ne može se ništa desiti, ni u primisli. Nego, tek kada sam ja ležao, kada sam se operirao, – onda sam si počeo misliti, – ali, slušaj, i čitam, pročitam toga nesretnoga Prazinu, našli ga negdje na parkingu. Gdje piše da mene ne može, isto tako, zgrabiti i odvesti i gotovo. I, na kraju ne bi prigovorili, ne znam kome tamo, ubojstvo, – prigovorili bi Hrvatskoj. Samo bi veći problem imao sa mnom mrtvim, nego sa živim, to je sto posto.
– Tuđman: Prema tome, trebalo je osuditi u Saboru, tu politiku, trebalo je organizirati ovaj hrvatski sabor, u Sarajevu, gdje je trebalo pozvati, i ti si trebao ići tamo, i svi oporbeni vođe su trebali ići tamo.
– Mesić: Stipac mi je rekao, u nekakvom spisku.
– Tuđman: No, pa rekao ti je, znači, to je ono sto ti ja kažem.
– Mesić: Ja kažem, ja nemam s tim nikakve veze, nemam pojma, prvi puta čujem.
– Tuđman: Dobro, Stipe, ali si dao materijala o tome. Osim toga, molim te, Stipe, ja sam ti to, ne samo zbog HDZ-a, zbog Hrvatske, nego iz prijateljskih odnosa prema tebi rekao, – Stipe, učini to. Da, jer si postao, postao si objekt, s kojim manipuliraju. A, ti mjesto da tako…
– Mesić: Ja sam se povukao.
– Tuđman: Nisi se povukao, jer si u isto vrijeme, u Saboru gledao televizor, i šetao se tamo. Prema tome, na svoj način diskreditirao taj naš dogovor.
– Mesić: Znaš, zašto sam u Sabor došao, dok sam na bolovanju? Jer su počeli pričati da imam SIDU, da se liječim od SIDE. Počeli su pričati da sam pobjegao iz zemlje, da sam zgrabio novce. Pa, meni dolaze ljudi, – da sam zgrabio nekakvu veliku lovu, da me se štiti, da sam pobjegao u inozemstvo. I, onda sam rekao, – idem na pet minuta, nisam više od pet minuta bio. Otišao sam da me se vidi, i ništa više.
– Tuđman: Koji cirkus. Slušaj, onda su, znači, – očekujući to u Saboru, razumiješ, – organizirali su, i čak su pronašli u Americi koje sa američkim avionima prebacuju preko Münchena u Sarajevo, par tih ljudi, koji su anti hrvatski bili, i nemaju veze sa HDZ-om, niti sa sadašnjom suverenom Hrvatskom. I, da smo donijeli onakvu rezoluciju, kakvu smo donijeli, – ne bi Silajdžic slao zahtjev za to, – nego je to trebalo, – nego je to trebalo potaknuti.
– Mesić: To se radilo o danima.
– Tuđman: Da, o danima se rodilo, da, a mjesto da donesemo, prvi ili drugi dan rezoluciju, mi smo je nategnuli osam dana, pa oni i tako, od 13 brigada, i od 28 do 30 tisuća, itd. Prema tome, stvara nam malo poteškoće, računajući, evo, i na tebi i na Joži, na vaših 12 sigurnih, 30 može biti.
– Mesić: Sigurno da mene jedan dio ljudi podržava, to je apsolutno.
– Tuđman: To, Stipe, koliko te podržava, vidio si, – jesi li bio na sastanku. (Jesam.) E, pa? Molim te, lijepo, i toga momenta si mogao zaključiti.
– Mesić: Da, bio sam, ali tko me podržava, – nisam završio rečenicu do kraja. Podržava me dotle, dok sam ja na pozicijama programa Hrvatske demokratske zajednice. (Jasno.) Onda se razumijemo. (E, pa dobro). A, 90 %, tamo sjedi, za koje nitko živ nije znao, nego su došli, kao, tako, na HDZ-u su.
– Tuđman: Jasno. Ali si i zadnji puta, nakon moje riječi, uzeo si riječ, gdje si pokušao malo politikantski, tako da sam ti morao odgovoriti, nepotrebno. Prema tome, igraš malo, Stipe, svoju igru, a to nije dopušteno. Radi se o Hrvatskoj. I, ili ćeš, provoditi. I, sada je pitanje, – šta Stipe.
– Mesić: Hajde, šta god hoćeš.
– Tuđman: Ne, ja ću, i sada moram razmisliti, i u odnosu na ovu situaciju, i u odnosu na ovo što Granić imao razgovore i u Rimu, i Vatikanu, i u svijetu, sada, – sada moram razmisliti. Ali, vam ne ću dopustiti da se igrate, sa Hrvatskom.
– Mesić: Sada, meni je, meni je ovo samo teret. Ja lako izađem iz politike. Odem u privredu, i ja sam sve riješio. Šta smeta Franji Greguriću.
– Tuđman: Franji Greguriću, ne smeta, i, s njim su igrali, a i on im je dao malo materijala. Tako da su igrali, razumiješ, igrali su s tobom. Ali, kao što si sam, toliko si bio mudar, Stipe, ono si već davno bio, kako su te, pa je onda pustili, i tako.
– Mesić: Ja sam to vidio šta se događa.
– Tuđman: Jasno, jasno, Stipe. Pa, zato mi je stalo do tebe, Boga ti tvoga, kao čovjeka mi je stalo do tebe, razumiješ.
– Mesić: Jer sam vidio igre, meni je sve jasno bilo što je. Jesi li vidio kako je prestala odmah igra, čim su vidjeli da nikoga ne mogu uhvatiti u zamku, i gotovo, igra s drugim, jasno. Ja jedino mogu reći, u nikakvoj operativnoj politici ne moram biti, raditi svoj posao, – meni ističe danas bolovanje, uz nekakvu amortizaciju, – možda je i bolje da se smiri, a, kada se odlučimo da odem, – ja mogu otići u neku privrednu organizaciju, tamo, kada se dogovorimo, i gotovo. Ali, ne sada kada je kampanja, nego kada se situacija smiri. Ali, na moje traženje, i sve u redu. Tako da se nitko ne mora, baviti sa mnom.
– Tuđman: Slušaj, Stipe, problem je u tome, – da se na leđima Hrvatske, ako si me slušao, – na leđima Hrvatske, se sada prelamaju ti svjetski problemi, interesi, svjetski, i tako.
– Mesić: Da, interesi, i interes svijeta, da ne ratuje s islamom, meni je to sve jasno. A, da mi budemo taj, koji će to…
– Tuđman: I, da nas čak i vrate, u Jugoslaviju, razumiješ, u neki oblik, itd. (Jasno.) Tako da tako.
– Mesić: Ja mislim, da… Ti odluči, ja mislim da je sada najbolje, jer onda prestanu sve priče, – ja sam bio u inozemstvu 10 dana, znači, i to smo, ne može nitko nas uhvatiti za riječ, – čuj, rekli ste, biti će u inozemstvu, – bio je. Ja sam bio 10 dana vani, bio sam na bolovanju, bio sam djelomično, na odmoru. Prema tome, isteklo je sada, i ja ti mogu ovako, gentlmenski sporazum, – da ne sudjelujem u ovim dnevnopolitičkim stvarima, – predsjedavam dok se dogovorimo, – negdje na jesen, dok nađem nešto ozbiljnijega, gdje mogu – baš, gdje se mogu pozivati, da sam bio na bolovanju, da me to i opterećuje, i da tražim jedan mirniji posao, i da tako nekakav jedan blagi prijelaz napravimo. Jer, mislim sve drugo da bi bilo tako.
– Tuđman: Stipe, imam tvoju riječ.
– Mesić:
– Tuđman: Da te neće u ove svoje političke…
– Mesić: Neće, ne će. Možemo se, ja sam čak za to da tu i tamo sjednemo, po starom običaju, da malo poćakulamo, jer mnoge stvari i do mene dođu, što možda do tebe ne dođu. Kao i ovo, ti meni sada kažeš, čuj igraju. Za neke stvari, ja prvi puta čujem. (Je, pa da.) Istina, istina, ali, vjerojatno, tako, – no, do mene ne dođu. Sada, šta tko kalkulira. (H.F.)
