U Padovi je završio studij medicine i teologije, usput studirao je fiziku i matematiku, te se živo zanima za nautiku
Povjesničar Šime Peričić u “Našem moru”, br. 5.-6., god. 1987. objavljuje članak “Šimun Stratico i pomorstvo”. Peričić se iščuđava što njegova imenjaka Stratica nema u enciklopedijama niti leksikonima (valjda hrvatskim i tadašnje države SFRJ, op. T.T.).
Peričić nam obilato daje informacije o tom svestranom zadarskom Grku, zaista homo universalisu koji bi danas sigurno bio član MENSA-e. Važna je ostavština Straticova koja se čuva u biblioteci Marciana u Veneciji.
Otac mu je rodom sa Krete, venecijanski činovnik u Zadru, tada metropoli Dalmacije. Braća su mu biskup Ivan Dominik, pravnik Grgur i glazbenik Mihovil. Zgodno je što je prije polaska na studij u Padovi Šimun Stratico stekao solidno znanje u Zadru, što svjedoči o visokoj kulturnoj razini toga dalmatinskoga gradića. U Padovi je završio studij medicine i teologije, usput studirao je fiziku i matematiku, te se živo zanima za nautiku. Ostao je u Italiji; samo rijetko navraćao je u Zadar. Sa samo 24 godine postao je profesor medicine u Padovi! Živio je dugo (1733. – 1829.), posebice za prilike 18 stoljeća (skoro 97 ljeta!). Vršio je dužnost prorektora padovanskog sveučilišta, predsjednika Akademije lijepih umjetnosti u Milanu, predsjednika Lombardijsko mletačkoga instituta, bio član Kraljevskoga društva u Londonu, te je 1802.-1803. zamjenjivao na katedri za fiziku slavnoga Alessandra Voltu.
Njegovo znanje o pomorstvu, brodovima i navigaciji primijetio je mletački Senat, te ga šalje sa dvojicom političara u Englesku, gdje agilni Stratico obilazi sve škverove, razgovara sa stručnjacima i pomorcima te izrađuje opširni referat koji 1763. venecijanski Senat prima s dužnom pažnjom i odmah praktično primjenjuje u Arsenalu!
Već 1764. preuzima katedru matematike i nautike; 1772. godine objavljuje brošuru na latinskom koju je tvorilo 227 izreka mehanike i statike, s posebnom primjenom na opću i brodsku arhitekturu. Godine 1765. tiska brošuru u kojoj raspravlja o primjeni hidrostatike i hidronautike na kretanje jedrenjaka. Na Straticovo dugotrajno inzistiranje otvara se 1775. brodograditeljska škola u venecijanskom Arsenalu. Upravo on je predsjedao ispitnom komisijom! Tako je stvoren izvrstan domaći kadar, te nije bilo potrebe za nepouzdanim strancima.
S francuskoga na talijanski prevodi švicarskoga matematičara Leonharda Eulera “Savršena teorija o gradnji brodova i njihovom rukovanju”, djelo je udvostručeno Straticovim komentarima. Stratico inzistira na zbirci modela i presjeka brodova, čime je utemeljen kasniji Venecijanski pomorski muzej. Punih 10 godina (1777.-1787.) predaje i eksperimentalnu fiziku u Padovi. Brodogradnju i nautiku predavao je do 1798. godine. Na zahtjev Arsenala načinio je studiju o slobodnoj cirkulaciji u brodovima, a kasnije i o najboljem obliku brodskih sidara. Godine 1791. izdaje udžbenik hidrostatike i hidraulike. Padom Republike Venecije 1797. pod Francuze ne završava se Straticova karijera; kao liberal imenovan je predavačem na sveučilištu u Paviji, te se bavi plovnim kanalima u Lombardiji. Član je Hidraulične komisije u Milanu.
Bavio se i povijesnim studijima o brodovima starih Grka i Rimljana, koje je uspoređivao sa tada suvremenim. Godine 1813. erudit je sastavio veliki Tehnološki pomorski rječnik na tri jezika, talijanskom, francuskom i engleskom. Godine 1814. objavio je rad o hidraulici i hidrostatici gdje piše o potpornjima i pristanima plovnih kanala.
1819. godine prevodi Traktat o mehanici primijenjenoj na gradnju i manevar brodova, autora Maltežanina Ivana Giorgija. Kruna mu je rad “Biografija brodarstva” iz 1823. koja obuhvaća sve njegove radove o toj problematici (koje je pronašao) tiskane između 1484. i 1822. godine. U očuvanim Straticovim rukopisima u Marciani su stručne teme koje se tiču cirkulacije zraka u ratnim brodovima (1784.), o gradnji broda, o trupu broda, o jedrima, o djelovanju gibanja broda, nosivost i brzina broda, sigurnost sidra itd.
Šime Peričić se dotaknuo u ovom radu “samo” pomorstva, postoje i brojne druge teme kojima se Stratico bavio. Naoružanje broda, trgovina, ekonomska administracija, razlika pomorskog nazivlja Venecijanaca, Pizanaca i Đenovljana – sve mu je to zaokupljalo mozak, te mu se činilo da je mogao još više napraviti.
Dalmaciji se Stratico vraćao, o Dalmaciji je pisao i kaže Sukošanac doktor povijesti Šime Peričić i mi ga moramo smatrati svojim!
Šime (Tome) Peričić (Sukošan, 30. prosinca 1936. – Zadar, 10. studenoga 2019.) – hrvatski povjesničar, arhivist, znanstveni savjetnik, erudit. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je 1961. godine povijest (I. A grupu). Neko je vrijeme radio kao službenik i prosvjetni radnik, a od 1964. kao arhivist u Povijesnom arhivu u Zadru. Godine 1975. na Filozofskom fakultetu u Zadru obranio doktorsku disertaciju pod naslovom Dalmacija uoči pada Mletačke Republike. Godine 1981. prelazi u zadarski Zavod za povijesne znanosti HAZU-a, gdje je odmah započeo raditi u zvanju višega znanstvenog suradnika da bi 1984. bio izabran u zvanje znanstvenog savjetnika. Od 1985. do 1990. bio je upraviteljem toga zavoda.
Radeći u Povijesnom arhivu bavio se znanstvenim radom istražujući izvore vezane uz kulturnu, političku, a napose gospodarsku prošlost Zadra i čitave Dalmacije od 17. do 20. stoljeća. Rezultat toga rada ogleda se u oko 150 stručnih i znanstvenih naslova. Osim toga napisao je tekst za četvrtu knjigu Prošlosti Zadra – o njegovoj povijesti u razdoblju od 1797. do 1918. Godine 1964. postao je članom Društva arhivskih radnika Hrvatske i Povijesnog društva Hrvatske, a 1964. izabran je za člana suradnika Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva (druge) Jugoslavije. Nakon osnutka Instituta za hrvatsku povijest (1971.) u Zagrebu njegov je stalni vanjski suradnik. Bio je u redakcijskom odboru Pomorskog zbornika u Rijeci, urednik Radova Zavoda HAZU-a u Zadru, i član uredničkog odbora Prošlosti Zadra.
