Progon kršćana katolika na europskoj periferiji
Najveći i najglasniji, odnosno najzloglasniji zagovornici održivosti neodrživog i podijeljenog zbirnog beha entiteta su zapravo najbrutalniji razbijači i onih najmanjih ostataka ostataka nekadašnje multi kulti Bosne i Hercegovine. Uvijek kada se iz bošnjačkih centara radikalnog islama čuje vika o cjelovitoj i nedijeljivoj beha zajednici, u Daytonskoj Bosni i Hercegovini izraste novi zid diobe, poslije čega je sve manje Bosne i Hercegovine, a više čistog muslimansko-bošnjačkog teritorija.
Zbog te činjenice takva beha zajednica postaje sve neodrživija, nefunkcionalnija, u tajnim srpsko muslimanskim beogradskim pregovorima podijeljena, u ratu ispregrađivana i u Daytonu ozakonjena, danas dvodijelna a sutra trodijelna Bosna i Hercegovina.
Puno je dana u godini u kojima Bošnjaci izgrade debeli neki svoj bošnjački zid sa kojim zaokružuju zamišljeni i planirani islamsko deklaracijski “Alijanistan”. Svakim kamenom i kamenčićem ugrađenim u taj diobeni zid “Alijanistan” je etnički i vjerski čišći bošnjačko muslimanski entitet, cilj koji opravdava sredstva, i žrtve vjerskog beha sukoba za teritorij.
Najveće kamenje u diobene zidove Bosne i Hercegovine Bošnjaci, potomci Osmanlija kako se sve češće i ponosnije nacionalno izjašnjavaju, ugrađuju na svoje proglašene dane beha zajednice. A to i jest razlog da su Bošnjaci gotovo svaki dan u godini proglasili nekim povijesnim danom podijeljene i raskomadane, pod bošnjačkom kontrolom unitarizirane, centralizirane, deeurooeizirane te iznad svega islamizirane bosansko hercegovačke zajednice. Na taj način stvorili su uvjete svakodnevne političke aktivnosti u smijeru proširenja okupiranih teritorija. Koriste se oružjem kojim su se služili i u vjerskom beha sukobu, koje im je u ruke dao njihov vjersko politički lider, tvorac fašističkog pamfleta nazvanog Islamska deklaracija.
Pojavom Islamske deklaracije u političkom beha prostoru ne samo da je bio Alijin početak vjerskog beha sukoba, nego i povratnički put Bosne i Hercegovine u turski period danka u krvi. Povratak u to najkrvavije i najmračnije vrijeme u Bosni i Hercegovini za njen autohtoni katolički narod, koji je i na tom bošnjačkom povratničkom putu ponovo najveća žrtva u granicama biti ili ne biti, nestati ili opstati, je i posjeta dvojice bošnjačkih članova beha Predsjedništva, Željka Komšića i Šefika Džeferovića, mezarju “Kovači”. Naime na od nebošnjaka nepriznatom danu nezavisnosti, od cijelog svijeta napose od visokih predstavnika, zavisne Bosne i Hercegovine bošnjački je dvojac iz okupiranog beha Predsjedništva posjetio 01. ožujka 2022. mezarje, valjda groblje, “Kovači”, položili cvijeće i odali počast braniteljima neobranjene, neodržive, nefunkcionalne i od svjetskih interesa ovisne Bosne i Hercegovine.
I na način prisilnog turciziranja i arapiziranja jezika sa kojim su se beha narodi do sada i mogli sporazumijevati bez tumača i posrednika, bošnjački radikalisti i nekažnjeni ratni zločinci, među koje zasigurno spadaju Komšić koji čak i ne zna po kome je sve pucao, te napose Džaferović. Sve dok ne dokažu što su radili u vrijeme sukoba islama, pravoslavlja i katoličanstva, Muslimana, Srba i Hrvata, oni će u hrvatskom narodu biti označeni ratnim zločincima. Pa čak i mirnodopski zločinci, budući da su muslimansko-bošnjačkom politikom progona Hrvata iz beha Predsjedništva, tu najvišu institucije etnički očistili. Nije dovoljno samo ime, pa zar Bošnjaci ne mijenjaju imena kao košulje samo da bi uzurpirali hrvatska mjesta u svim političkim beha asocijacijama, političara pa da se za beha Predsjedništvo kaže, i da se prizna multinacionalnim. Ne samo da mijenjaju imena pa od Muje postane Mijo, nego izmišljaju i nove nacije „Građani“, i „Ostali“, što je svjetski politički raritet.
Koliko danas Hrvata u svojoj povijesnoj kraljevskoj domovini Bosni i Hercegovini razumije šta je mezarje, šehid i cijeli taj niz turcizama sa kojima im se otima domovina, i islamiziraju kako oni no još više njihova djeca. A taj novi turski jezik Bošnjaci prisilno, kao što je i sve drugo prisilno u Katarininoj kraljevini od nasilničke pojave islama, nameću u nekom svom ogrtaču sa kojim zamagljuju svjetsku zajednicu kao bosanski ili bošnjački jezik.
I uistinu od prvog dana turske okupacije bosanske Katarinine kraljevine islam se prisilno širi, i pred njim prisilno nestaje kršćana i kršćanstva. Polutisućljetni proces kakav nije zabilježen nigdje drugdje u svijetu. To je ono prokletstvo koje je pogodilo katolički narod na toj granici vjera, svjetova, kultura i civilizacija. Održavaju ga i ne daju da ga autohtoni katolički beha narod skine sa sebe i sa svoje Domovine različite Jude kojih ima u svakom tom tragičnom periodu povijesti BiH. To su oni koji obilaze kao poslušnici, naravno na nekom lancu na kojem ih gospodari drže, mezarja hrvatskih ubojica i progonitelja hrvatskog katoličkog puka.
To su oni koji se potvrđuju većim neprijateljima kršćana i kršćanstva i od samih Osmanlija, održavajući na životu onu narodnu izreku iz vremena turskog zuluma prisilne islamizacije “poturica gori od Turčina”. Njima nije dovoljno što su poturčeni, ili se možda skrovito i srame toga, ali u nemoći da se promjene i vrate vjeri pradjedova oni bi ostatak ostataka kršćana, malo drugačijim ali opet prisilnim putom preveli na islam.
I zato ubrzano i silovito turciziraju hrvatski jezik u većem beha entitetu, budući da je Srbima Dayton zajamčio njihov jezik i ostanak u njihovoj vjeri, naciji, i kulturi. U većem beha entitetu što ga daytonisti desetine tisuća kilometara daleko od tog prostora prisilno nametnuli pod imenom federacija, i ne pitajući Hrvate za pristanak, što je kontinuitet prisile nad tim narodom, Bošnjaci ih prisiljavaju na promjenu jezika, na slavljenje dana države koje nema, i posjećivanje mezarja čovjeka koji ih je prognao, u konclogor stjerao, fratre im ubijao.
Nakon muslimanske fizičke agresije u ratu i etničkog čišćenja, nastavlja se politička bošnjačka agresija u daytonskom primirju etničkog čišćenja Predsjedništva i svih drugi politički, kulturni, športski, vojni, i rukovodeći institucija na federalnoj, kantonalnoj i općinskoj razini vlasti. Tako etnički čiste bošnjačke vlasti neometano, čak uz potporu interesnog dijela Svjetske zajednice i visokih predstavnika, obilaze, opet kroz prisilni harač nametnut hrvatskom narodu, mezarja ratnih zločinaca, i izdajnika Bosne i Hercegovine ostavljene u amanet Turčinu. U tako brutalnom bošnjačkom političkom procesu etničkog čišćenja Hrvata, kako bi sakrili počinjene i one koje i dalje čine zločine, zaglušujuće odjekuje vika beha islamista, samo ovakva etnički i vjerski čista bošnjačko muslimanska BiH je održiva. I svijet im vjeruje, i sa tom vjerom sudjeluje u najbrutalnijem procesu etničkog čišćenja 21. stoljeća progona kršćana katolika na europskoj periferiji.
