Još jedan pogled na UV-8 i Rak
U srpnju 1993. dr. Richard Setlow iz Nacionalnog laboratorija Brookhaven objavio je rezultate eksperimenta koji ukazuje na to da maligni rak kože melanoma nije uzrokovan UV-B-om, dijelom UV spektra filtriranim ozonskim omotačem, već UV-A, dijelom spektra na koji ne utječe debljina ozonskog omotača. (9) Drugim riječima, ovo istraživanje pokazuje da debljina ozonskog omotača nije relevantna za stope malignog melanoma, što je temeljna prijetnja koju navodno predstavlja osiromašenje ozona.
Ali što je s dramatičnim povećanjem prijavljenih slučajeva raka kože? Povećanja su stvarna, ali ne mogu se kriviti za iscrpljivanje ozona. To je odlučnost najistaknutijih svjetskih fotobiologa koji rade na učincima sunčeve svjetlosti na tijelo, koji su se okupili na međunarodnoj konferenciji o “Ozonu, suncu, raku” u Parizu u svibnju 1994. godine. (10) Ovi su stručnjaci zaključili da su sadašnje stope raka kože uzrokovane različitim čimbenicima, ali “glavna odrednica je individualno ponašanje” – drugim riječima, prekomjerno izlaganje suncu, upotreba solarija i, možda, upotreba losiona za zaštitu od sunca.
Mnogi znanstvenici istaknuli su da je raspon ultraljubičastog zračenja koje uzrokuje maligni melanom UV-A, čime je potvrđeno istraživanje dr. Richarda Setlowa iz Nacionalnog laboratorija Brookhaven. Ranije se smatralo da je UV-A “siguran” raspon ultraljubičastog svjetla, dok je UV-B, koji se djelomično filtrira ozonskim omotačem, bio “nesiguran” dio spektra.
Norveški znanstvenici J. Moan i A. Dahlback snažno navode poantu: (11) “Povećanje stope CMM-a [kožnog malignog melanoma] nije uzrokovano tekućim iscrpljivanjem ozona.” Znanstvenici nadalje napominju:
“U nekim istraživanjima zabilježena je tendencija iscrpljivanja ozona (= 0,03% godišnje ljeti i = 0,27% godišnje zimi) također za sjeverne geografske širine (55 ° N). Može li to biti razlog alarmantnog povećanja stope incidencije raka kože zabilježene tijekom nekoliko desetljeća u nekoliko zemalja? Očito ne, budući da je rastući trend UV-a pronađen od 1968. do l990. premalen (samo nekoliko posto) da bi se u obzir utrostručilo stope incidencije CMM-a pronađene za isto razdoblje. [Vidi sliku 3.] Stoga se čini da je sve veća stopa raka kože posljedica promjene navika izloženosti suncu; Snažan pokazatelj za to je da je inkreasrng trend CMM-a u Norveškoj najniži za CMM koji nastaje na licu i najveći za CMM koji nastaje na ženskim grudima. To je vjerojatno zbog uvođenja kupaćeg kostima u toplesu u godinama nakon 1970.
POVEĆANJE STOPA MALIGNOG MELANOMA U NORVEŠKOJ (1960.-1990.)
Alarmantni koraci u raku kože (kožni maligni melanom) u Norveškoj u posljednja dva desetljeća (a) nisu uzrokovani iscrpljivanjem ozona, tvrde norveški znanstvenici J. Moan i A. Dahlback. Povećanje ultraljubičastog zračenja (b) daleko je premalo za utrostručenje stope raka kože. Za povećanja krive sunčanje i uvođenje kupaćih kostima u toplesu.
Izvor: Prilagođeno od J. Moan i A. Dahlback, 1995.
Moan i Dahlback također se bave korisnim aspektima UV zračenja. Zapravo, postoji niz dokaza koji ukazuju da i sunčeva svjetlost i UV-B pružaju zdravstvene prednosti. Kako ističu Moan i Dahlback, kada UV-B udari u kožu, pretvara molekule kolesterola u hormon kolekalciferol, vitamin D, koji igra ključnu ulogu u kemiji kalcija i kalija u tijelu. Stoga pišu:
“Budući da se čini da vitamin D ima zaštitni učinak protiv razvoja nekoliko oblika raka, uključujući rak dojke, rak prostate, rak probavnog sustava i CMM, iscrpljivanje ozona također može imati blagotvoran učinak, posebno za osobe koje imaju malu izloženost sunčevom zračenju. Zapravo, povećanje stope smrtnosti od raka debelog crijeva od juga prema sjeveru u SAD-u pripisuje se zaštitnoj ulozi vitamina D izazvanog suncem. Slični gradijenti jug-sjever postoje i za rak dojke i jajnika, posebno za žene u postmenopauzi. Poboljšanje statusa vitamina D također može biti preventivno u odnosu na osteomalaciju kod starijih osoba”.
Norwegijski znanstvenici također imaju neuobičajeno oštru kritiku onih koji su promovirali druge strahove od UV-ozona, poput prof. J. C. Vana der Leuna, nizozemski dermatolog, koji je upozorio na epidemije katarakte, suzbijanje imuniteta i fotoageniranje kože. Moan i Dahlbeck navode da “iako je dobro dokumentirano da UV zračenje može uzrokovati takve učinke, čini se da je dostupno malo epidemioloških podataka za evakuaciju njihovog značaja u odnosu na osiromašenje ozona”.
Politika genocida
Najnoviji atmosferski podaci, ovdje prikazani, potvrđuju da je teorija oštećivanja ozona znanstvena prijevara. Zapravo, Montrealski protokol o zabrani CFC-ova potpisan je 1987. godine, unatoč činjenici da nije bilo znanstvenih dokaza koji bi potkrijepili takvu zabranu i da su ljudi koji su organizirali sporazum znali da nema takvih dokaza. Richard Elliot Benedick, dužnosnik američkog State Departmenta odgovoran za pregovore o Montrealskom protokolu, tako jasno kaže u svojoj knjizi Ozonska diplomacija. (12)
“Montrealski protokol o tvarima koje iscrpljuju ozonski omotač zahtijevao je značajna smanjenja uporabe nekoliko iznimno korisnih kemikalija…. Svojim djelovanjem zemlje potpisnice zvučale su kao smrt za važan dio međunarodne kemijske industrije, s implikacijama na milijarde dolara ulaganja i stotine radnih mjesta u povezanim sektorima. Protokol nije samo propisao ograničenja tih kemikalija na temelju “najbolje dostupne tehnologije”, što je bio tradicionalan način usklađivanja ekoloških ciljeva s ekonomskim interesima. Umjesto toga, pregovarači su utvrdili ciljne datume za zamjenu proizvoda koji su postali sinonim za suvremeni životni standard, iako potrebne tehnologije još nisu postojale.
U vrijeme pregovora i potpisivanja nisu postojali mjerljivi dokazi o šteti. Dakle, za razliku od sporazuma o okolišu iz prošlosti, ugovor nije bio odgovor na štetne događaje ili događaje, već preventivno djelovanje na globalnoj razini”.
Ono što je Benedick znao, ali nije rekao, jest da bi zabrana CFC-a izravno i neizravno uzrokovala milijune smrti godišnje, te da podržava ovo masovno ubojstvo. Sedam godina nakon Montrealskog protokola o zabrani CFC-ova, “dokazi o šteti” još uvijek ne postoje, a Montrealski protokol poslužio je kao svijetli primjer za nove međunarodne ugovore o okolišu. Ugovor o klimi, Ugovor o biološkoj raznolikosti i drugi potpisani su unatoč nedostatku znanstvenih dokaza, a argument je da delegati samo slijede primjer Montrealskog protokola.
Zabrana proizvodnje CFC-a stupila je na snagu 1. siječnja 1996. u Sjedinjenim Državama. Ovaj događaj, koji većina ljudi možda neće ni primijetiti dok im se klima uređaji za automobile ne pokvare, trese se zemljom. Proizvodnja jedne od najkorisnijih kemikalija koje je izumio čovjek – doslovno, životna krv svjetskog sustava hlađenja hrane – završava.
Očuvanjem opskrbe hranom i održavanjem zdrave, hlađenje je jedan od glavnih čimbenika dramatičnog povećanja očekivanog životnog vijeka ljudi u posljednjih pola stoljeća. Uklanjanjem ovih jeftinih, benignih i učinkovitih rashladnih sredstava, mjere Montrealskog protokola dovode u opasnost najsiromašnije populacije na svijetu, one za koje će skuplje zamjene rashladnog sredstva učiniti troškove hlađenja previsokima. Cfc-ovi se koriste u rashladnim sustavima u vrijeme berbe usjeva i tijekom transporta, skladištenja i distribucije. Ovaj “hladni lanac” hlađenja ovisi o stalnoj opskrbi CFC-ovima i HCFC-ovima.
Nema zamjena za CFC-ove i HCFC-ove za većinu hladnjaka, zamrzivača i hladnjača, što znači da se, kako zalihe nestaju, postojeća oprema isključuje ili se otpisuje. Većina nacija svijeta ne može si priuštiti zamjenu ove opreme. Kao rezultat zabrane CFC-ova, hladni lanac već se urušava u siromašnijim dijelovima svijeta, posebno u Africi i istočnoj Europi.
Javno zdravstvo također pati od ovog kolapsa hladnog lanca, jer većinu cjepiva i mnogih lijekova treba ohladiti. Osim toga, zabrana poljoprivrednog pesticida i fumigantnog metil bromida, za koje nema dostupne kemijske zamjene, znači da će mnoge zemlje izgubiti sposobnost izvoza svojih usjeva, te da će se opasni štetnici proširiti i na druga područja svijeta kako bi uništili usjeve i napali ljude. Metil bromid je ključan za očuvanje hrane u skladištu, osobito žitarica. Više od trećine svjetske zalihe žitarica bit će izgubljeno ako metil bromid bude zabranjen.
Godine 1992. međunarodni stručnjaci za hlađenje procijenili su da će zabrana CFC-a ubiti između 20 i 40 milijuna ljudi svake godine do kraja desetljeća, glađu, gladi, gladi i bolestima koje se prenose hranom. To je sada podcjenjivanje, s obzirom na dodavanje metil bromida na popis kemikalija koje treba zabraniti i s obzirom na pojavu novih i starih bolesti.
Mogu li se Montrealski protokol i ozonska politika ove nacije poništiti? Sherwood Rowland i njegovi kolege često tvrde da “nema vjerodostojnih” znanstvenika ili znanosti koji se protive njihovim teorijama. Njihov BigLie stoji izložen.
Rogelio A. Maduro je koautor “The Holes in tHe Ozon Scare: Znanstveni dokazi da nebo ne pada”, i suradnik urednika časopisa Science & Technology 21. stoljeća.
Bilješke:
- IntervjuWilh Ulrich Grossman, voditelj projekta Crista na Sveučilištu u Wuppertalu, Njemačka, 15. studenog 1995.
- Kjell Henrikseni Vahentin Roldugin, 1995. Pisma geofizičkih istraživanja, prosinca, str.
- Rabbe i S. H. H. Larsen, 1992. “Varijacije ozona na sjevernoj hemisferi zbog dinamičkih procesa u atmosferi, Časopis za atmospberičku i zemaljsku fiziku,Svezak 54, str. i A. Rabbs i S.H.H. Larsen, 1992. “Ozon ‘Minihole’ iznad Northem Skandinavije.” Časopis za atmosfersku i zemaljsku fiziku, Svezak 54, str.
- Thormod Henriksen,“Ozonski omotač i ultraljubičasto zračenje”, iz svijeta fizike, svezak 4, str.
- Sallie Baliunas, 1995. “Varijacije ozona i ubrzano postupno ukidanje CFC-ova,”Svjedočenje predstavljeno na saslušanjima pododbora Zastupničkog doma za znanost o energiji i okolišu, 20. rujna.
- Joseph Scotto, Gerald Cotton, Frederick Urback i dr., 1988. “Biološki učinkovito ultraljubičasto zračenje: površinska mjerenja u Sjedinjenim Državama, 1974. do 1985.”, Znanost,Svezak 239 (12. veljače), str.
- B. Kerr, i C.T. McElroy, 1993. “Dokazi za velike uzlazne trendove ultraljubičastog zračenja B povezanog s osiromašenjem ozona”, Science, Svezak 262 (studeni 12), str.
- J. Michaels, S.F. Singer, P.C. Knappenberger, 1994. “Analiza ultraljubičastog B zračenja, postoji li trend?” Znanost,Svezak 264, str.
- Setlow, sv. “Valne duljine učinkovite u indukciji malignog melanoma”,Zbornik Radova Nacionalne akademije znanosti, 90. str. 666.-4667.
- Najvažnijiradovi predstavljeni na konferenciji objavljeni su u obliku knjige: Ozon, Sunce, Rak, koje su uredili L. Dubertist, R. Santus i P. Morliere (Pariz: Les Editions Inserm, 1995.).
- Moan i A. Dahlback,1995. “Ultraljubičasto zračenje i rak kože. Kožni maligni melanom”, u Ozonu, Suncu, Raku; vidi bilješku 10.
- Richard Elliot Benedick,Ozonska diplomacija, Novi smjerovi u zaštiti planeta (Cambridge, Mass.: Harvard University Press), str.
- W. Kaminski, 1988.“Hlađenje i svjetska prehrambena ekonomija”, prezentacija na Intemationalnoj rashladnoj konferenciji Instituta za intemationalno hlađenje u Parizu; detaljno citiran u Rupama u strahu od ozona, str. Rad prof. Kaminskog obavljen je u Institutu za poljoprivredno i prehrambeno gospodarstvo u Varšavi. Čak je i Robert Watson, voditelj panela o trendovima u ozonu koji je bio ključan u postavljanju pitanja iscrpljivanja ozona, priznao joumalistu Alstonu Chaseu 1989. godine da će “vjerojatno više ljudi umrijeti od trovanja hranom kao posljedica neadekvatnog hlađenja nego što bi umrlo od iscrpljivanja ozona”.
(Nastavak su sljedećem broju)
