Podržat ću amnestiju kada se objavi moratorij na istraživanje genetski modificiranog biološkog oružja, a njegov puni opseg postane transparentan za javnost
Cijena oprosta za svjetske Emily Osters, one koji su se složili s medicinskim totalitarizmom, jest iskreno ispitivanje, samorefleksija i isprika. (Glumac Tim Robbins nudi pristojan primjer za to). Koja je cijena amnestije za kriminalce COVID-19? Njihova cijena je razotkrivanje.
Za trenutak ću objasniti zašto ovaj prijedlog nije puko pomirenje, ali prvo želim priznati razinu opravdanog bijesa među onima koji su oštećeni režimom COVID-19. I ja sam ljut. Neki od mojih kolega disidenata sumnjaju da sam „blag prema komunizmu“. To je termin hladnog rata. Mislim „blag prema covidizmu“. Misle da, ako ne plačem za krvlju, to je zato što nisam ništa riskirao ili pretrpio bilo kakvu štetu. Pa, ako sam igrao na sigurno, nisam to učinio baš najbolje. Izdavač je osudio moje tekstove namjenskom e-poštom cijeloj njihovoj „mailing“ listi i na naslovnoj stranici svoje/njihove web stranice.
Moje ime je postalo radioaktivno. Otkazan sam s događaja i programa kada su drugi govornici zauzeli etički stav odbijanja sudjelovanja u programu ako je u njemu bio Eisenstein. Izgubio sam goleme dijelove publike i prihoda. Dugogodišnji saveznici su me odbacili.
Vodeći mislioci i utjecajni ljudi posvetili su čitave programe i članke kako bi me osudili vjerojatno (pred) milijunima ljudi. To je bilo mojih 15 minuta sramote. Osim toga, moja žena je izgubila licencu za akupunkturu jer je odbila ubod (tj. odbila cjepivo protiv COVID-a).
Jedan od mojih sinova doživio je ono što je nazvao „najgorim iskustvom u mojem životu“ unutar 24 sata od cijepljenja (pod pritiskom da to učini kako bi pohađao školu i družio se sa svojim prijateljima). Bilo je to i moje najgore iskustvo u životu, slušati njegovu bijedu na telefonu i pitati se hoće li preživjeti.
Shvaćam da se ništa od ovoga ne može usporediti s patnjom onih koji su izgubili zdravlje, posao ili voljene osobe. Ali mislim da sam dovoljno riskirao i propatio pod režimom COVID-19 da dam svoje mišljenje.
‘Zamjena amnestije za otkrivanje nije gesta pomirenja.’ Zapravo, to je najmoćniji način da se ništa slično ne ponovi. Prvo, pokreće lančanu reakciju priznanja stavljajući urotnike u situaciju dileme zatvorenika.
Ako, na primjer, dr. Anthony Fauci vjeruje da će njegovi kolege ili podređeni otkriti njegovu ulogu u probijanju ‘Remdesivira’ kroz proces odobravanja, ili priznati da „Mi smo cijelo vrijeme znali da cjepiva štete ljudima i naložili smo CDC-u da to zanemari,“ tada je smije preventivno sam priznati.
Načelo na djelu je isto kao i nagodba o priznanju krivnje u sustavu kaznenog pravosuđa. Navodno, nagodba o priznanju krivnje ima za cilj kazneni progon većih riba, ali u njoj postoji i nesvjesni moralni impuls.
Kad netko bude čist, oprost je prirodan, a kazna postaje suvišna ili čak društveno kontraproduktivna ako počinitelju ne nudi priliku da se popravi i vrati povjerenje društva.
Nešto slično vrijedi i za osobne odnose. Ako netko pokaže svijest o tome kako vam je nanio nepravdu i skrušeno se ispriča za to, vjerojatno nećete imati previše želje da ga kaznite, čak i ako mu možda nećete ponovno vjerovati. Ili umjesto toga, također imate mogućnost zamjeriti njihovu transgresiju protiv njih kako biste potvrdili dominaciju, mijenjajući uloge žrtve i počinitelja i nastavljajući ogledni primjerak.
Nemojmo nastaviti ogledni primjerak. Otvorimo eru odgovornosti koja se temelji na transparentnosti, a ne na kažnjavanju. Nevidljivo djelovanje stroja za COVID-19 mora se razotkriti ako želimo spriječiti da se nešto slično ponovi. Ljudi i institucije moraju postati svjesni uloge koju su imali u društvenoj katastrofi kakva je bila COVID-19. Podržat ću amnestiju kada sveučilišta priznaju da su prisiljavala mlade ljude na nepotrebna i opasna cjepiva. Podržat ću amnestiju kada Pfizer bude opisao kako je manipulirao podatcima u svrhu dobivanja odobrenja za svoje injekcije. Podržat ću amnestiju kada regulatori priznaju da su dopustili da se loši procesi proizvodnje cjepiva odvijaju bez nadzora. Podržat ću amnestiju kada liječnički odbori i bolnice priznaju da su izbacili (tj. otpustili) liječnike zbog korištenja korisnih terapija. Podržat ću amnestiju kada Američka agencija za hranu i lijekove prizna da je uklonila korisne lijekove s tržišta. Podržat ću amnestiju kada platforme društvenih medija priznaju da su cenzurirale važne, istinite informacije.
Podržat ću amnestiju kada se otpušteni radnici vrate na posao uz zaostale plaće. Podržat ću amnestiju kada država Rhode Island moju suprugu vrati na posao kao ovlaštenu stručnjakinju akupunkture. Podržat ću amnestiju kada vlada prizna štetu od cjepiva i nadoknadi štetu žrtvama.
Podržat ću amnestiju kada se regulatorne agencije oslobode korporativnog utjecaja. Podržat ću amnestiju kada cjepiva budu podvrgnuta dugoročnim, snažnim znanstvenim studijama kako bi se utvrdila sigurnost i učinkovitost. Podržat ću amnestiju kada mainstream mediji posvete pozornost disidentima i zviždačima koje su ignorirali i ismijavali.
Podržat ću amnestiju kada profesionalne organizacije i liječnički odbori vrate hrabre, savjesne liječnike poput dr. Petera McCullougha i dr. Meryl Nass.
Podržat ću amnestiju kada se objavi moratorij na istraživanje genetski modificiranog biološkog oružja, a njegov puni opseg postane transparentan za javnost.
To su stvari koje bi se morale dogoditi da bih vjerovao da amnestija ne bi značila dozvolu za ponavljanje zločina, opet uz ispriku: „Nismo znali“.
U redu, profesorice Oster, niste znali. Znate li sada? Pokažite nam. Potrudite se doći do dna zašto niste znali. Vjerujte mi da govorim u ime mnogih kada kažem, uistinu: Ne želimo osvetu. Ne želimo likovati. Ne želimo voditi rezultat. Želimo da se ovo više nikad ne ponovi.
Autor: Charles Eisenstein: „Amnesty, Yes – And Here is the Price,“ 3. 11. 2022.; https://charleseisenstein.substack.com/p/amnesty-yesand-here-is-the-price
(Svršetak)
