U što se pretvorila Tuđmanova (i naša) stranka?!
U zadnje vrijeme na ponekom portalu, novinama, tjednicima, tv-emisijama, u kuloarima, može se vidjeti i čuti kako su hadezeovska desnica (?!) ili pak poklonici prvoga predsjednika i utemeljitelja stranke dr. Franje Tuđmana, nezadovoljni skretanjem stranke s izvornih nacionalnih, demokratskih/demokršćanskih, domoljubnih i suverenističkih načela na lijevo neoliberalna, antidemokršćanska, antifašistička u duhu simbolike bivšega diktatora Tita i njegove kamarile, globalističko-masonska i genderistička …. A sve to pod svjetonazorskom upravom aktualnog predsjednika stranke Andreja Plenkovića, koji to sofisticirano, smišljeno i veleizdajnički radi. Ponajprije sluganstvom briselskoj birokraciji i partnerstvu s okorjelim političkim partijama i pojedincima koji su oduvijek bili otvoreni neprijatelji hrvatskoga naroda i države, pokojnog predsjednika dr. Tuđmana i suverenističkog pravca države kojega je on i utemeljio. Napuštanje izvornih Tuđmanovskih načela politike HDZ-a i Vlade pripisuju upravo Andreju Plenkoviću za kojega tvrde da diktatorski odlučuje o svemu u stranci i državi, a kao pokriće služe mu kadrovi koje je sam postavio i o kojemu ovise. U najvećem broju slučajeva, danas je posve očito, radi se o podkapacitiranim, potkupljenim, ucijenjenim, nemoralnim i nepoštenim, nesposobnim ljudima spremnim na sve vrste poroka. Ljudima bez osobnih stavova podložnim isključivo poslušnosti i odanosti pretpostavljenom Plenkoviću. Karijeristima. Poltronima. Slučajevi odlazaka s funkcija u Vladi i drugim državnim ustanovama, pod sumnjivim i optužujućim optužbama, sve su češći i postaju veliki krimen za moralni i demokratski lik stranke, koja je, uz hrvatske branitelje i dr. Tuđmana, najzaslužnija za pobjedu u Domovinskom ratu i uskrsnuće hrvatske države. Uz spomenute kadrove Plenković postavlja u vlast i tzv. lopoče – u naivnom dijelu stranke i naroda prihvatljive obzirom na eventualno sudjelovanje u Domovinskom ratu i nacionalno (naglašeno) orijentirane, dobro znajući za njihovu odanost, poslušnost i kako će bez pogovora (bez obzira na svoja uvjerenja) provoditi sve Plenkovićeve naloge. Poneki imaju i značajniju osobnu, obiteljsku, za svoje prijatelje i rodbinu – korist od izdaje, u različitim oblicima. Isti mogu trubiti o hrvatstvu i slaviti Tuđmana koliko ih volja. Oni zadovoljni – šef još više! Bitno da njega ne diraju! Tu su i neizostavna partnerstva s pročetničkim i velikosrpskim Pupovčevim i Stanimirovićevim SDSS-om, jugo partizanskim zastavnikom romske manjine Kajtazijem (devedesetih godina na istim antihrvatskim pozicijama) i predstavnicima nacionalnih manjina. I oni nešto dobivaju. A Plenković ručice u Saboru. Hrvatska preko nekih od njih u zemlji, tzv. regionu i međunarodnoj zajednici, često dobiva prijekore i osude na koje Plenković uglavnom ne reagira. Na to se svodi politika Plenkovićevih partnerstava, ne s hrvatskim domoljubnim strankama, već u najvećem dijelu s onima koji nisu željeli suverenu hrvatsku državu ili su se otvoreno borili protiv nje. Na žalost ne i sa pripadnicima srpske manjine koji Hrvatsku doživljavaju svojom domovinom i od kojih je jedan broj sudjelovao u Domovinskom ratu. Takve Plenković ne želi jer ih ne može držati na uzdi, ali i zato što ne pripadaju njegovu i Pupovčevu bratstvo – jedinstvujućem jugo svjetonazoru. Veliki vođa bi rekao često spominjanu rečenicu: A što je u tome sporno?!
Potaknut ovim poznatim činjenicama, no ne znajući kakva je i tko pripada toj hadezeovskoj nezadovoljnoj desnici, odlučio sam o tome pitati svojeg dobrog prijatelja koji je i sam sudjelovao u stvaranju HDZ-a. Prvo sam ga pitao je li i dalje član HDZ-a? Član sam i dalje, kaže mi. Ne plaćam članarinu niti me tko pita za što je više ne plaćam! Na sastanke me (nas) nitko ne poziva. Pred izbore dobijemo obavijest o izborima, našim (Plenkovićevim) kandidatima, izbornim mjestima… U predlaganju naših kandidata ne sudjelujemo – niti naše organizacije nitko ništa ni ne pita. Pita se: A tko je predložio kandidata za splitskog gradonačelnika koji nije i ne želi biti član naše stranke?! I čija supruga dva dana prije izbora terevenči na koncertu Momčile Bajagića – Bajage?! Gdje je sada taj nesuđeni kandidat zbog kojega splitski hadezeovci i ostali splitski domoljubi masovno nisu izašli na izbore?! Slično se dogodilo u Zagrebu i drugdje. Jedino Plenković predlaže i odlučuje – čak ni rukovodni kadrovi stranke u toj sredini. Moj prijatelj domoljubnih političkih uvjerenja smatra da je laž kako stranka broji 220 000 članova! Malo nas iznevjerenih izlazi na izbore. Što god mi odlučili Plenković će s partnerima naći formulu kako prigušiti sve nacionalno i domoljubno i utemeljiti vlast koja odgovara onima koji su ga doveli na vlast i o kojima on ovisi. Kaže mi da ne će dopustiti da ga izbace iz stranke oni koji nisu zavrijedili biti njeni članovi. A glede povezivanja i jačega otpora prema anacionalnoj politici Plenkovića i stranke smatra da je Plenković sa svojom kamarilom uglavnom očistio stranku od hrvatskog domoljubnog duha – toliko prepoznatog i očitog u Tuđmanovo vrijeme. Koliko tih potencijala ima i danas u HDZ-u teško je reći? Uglavnom u katakombama! Koliko čuje od prijatelja za Plenkovićev HDZ glasa veliki broj glasača koji ne vole Hrvatsku a u Plenkovićem antihrvatskom kursu vide dobru formulu za svoja uvjerenja i status u društvu.
U kojem pravcu Plenković vodi HDZ?
Koliko god s podozrenjem gledamo na ankete o političkim kretanjima u društvu, ipak je nedvojbeno da ispitanici u visokom postotku, preko 60 posto, smatraju kako Plenković vodi Hrvatsku u krivom smjeru. Građani Hrvatske, napose domoljubne orijentacije, smatraju da Plenković uglavnom provodi naloge briselske neoliberalno anacionalne oligarhije protivne nacionalnim, suverenističkim, demokšćanskim i tradicionalno konzervativnim stavovima europskih, pa tako i hrvatskoga, naroda. U tom duhu Plenković, preko svoje odnarođene partije, nameće kompletan politički inženjering i svjetonazor. Od vođenja razvojne gospodarske politike, monetarno financijske politike, ulaska u euro zonu, radnog i socijalnog zakonodavstva, politike spram imigracija, demografske politike, vanjske politike, odgoja i obrazovanja, kulture, obrane, zelenih tehnologija i stavova o klimatskim promjenama… pa sve preko Istanbulske konvencije i uvođenja rodne ideologije – genderizma, prava LGMB zajednica do pitanja pobačaja… Referendum o bilo kojoj od ovih tema nemoguće je provesti zbog opstrukcije vlasti i nepridržavanja Venecijanske konvencije koja zabranjuje miješanje Vlade u tijek referenduma. Hrvatski narod nitko za ništa ne pita. Pojavi se tako na svojoj televiziji Andrej Plenković sa svojim tzv. Nacionalnim vijećem svoje Partije i priopći urbi et orbi stavove (dakako svoje) zamotane u celofan toga vijeća. Koliko čujemo sve se, bez velike raspre, jednoglasno usvaja kako je to i zamislio Veliki vođa. Narednih dana Veliki vođa o tim prijedlozima i odlukama obavještava partnere – Pupovca, (a on svoje!) Kajtazija, predstavnike HNS-a i liberala te predstavnike nacionalnih manjina. I oni sve jednoglasno prihvaćaju. Dolazi saborsko zasjedanje. Svatko priča što mu je volja no rezultat se unaprijed zna. Plenković sa svojim partnerima, i uvijek pri ruci spremnim novim žetončićima, ima većinu i odluke su uvijek u skladu s naredbom diktatora. U hrvatskom Saboru Plenković ima odanu glasnu kamarilu sastavljenu od likova poput: Gordana Jandrokovića, Željka Reinera, Tome Medveda, Damira Habijana, Branka Bačića, Josipa Borića, Marka Pavića, Ante Kapulice, Josipa Đakića, u zadnje vrijeme i šibenskog ridikula i jada Zekanovića i sličnih. Ukoliko teme izađu iz saborskih procedura tu su Ustavni sud, Vrhovni sud, Dorh, Uskok, brojne državne ustanove, civilne udruge i društva, sredstva javnoga priopćavanja – uglavnom pod financijskom i kadrovskom kontrolom Andreja Plenkovića i njegove diktatorske vlasti, kao i spomenute državne ustanove na čijem su čelu uglavnom odabrani Plenkovićevi kadrovi. Porazni su rezultati Plenkovićeve vlasti u svim društvenim područjima: gospodarstvu, demografiji, poraznom stanju u sustavu obrane, nestanku brojnih razreda školske djece, oko trećine stanovništva na rubu siromaštva, visokoj inflaciji i troškovima života koje ne prate rast plaća zaposlenih a da ne govorimo o stanju u umirovljeničkoj populaciji. Nikakav Pelješki most, druga cijev tunela na Učki i pomalo zakašnjela kupnja starih francuskih kanti za obranu hrvatskog neba, ne mogu prikriti antihrvatsko veleizdajničko djelovanje Andreja Plenkovića koji Hrvatsku drži čvrsto na začelju Europske Unije. Kako spomenuh u svojim tekstovima najznačajnijeg i najopasnijeg antihrvata nakon čuvenog orjunaša Grge Anđelinovića. Ukratko. Plenkovićeva vlast troši nezarađena sredstva, ponajprije iz europskih fondova, koja bi uglavnom trebala biti korištena za strateški razvoj, a ne za pokriće redovnog funkcioniranja državnih ustanova, ali i za predizborna vremena. Briga Plenkovića za budućnost Hrvatske i njenih građana jer on svoj izlaz, kao i devedesetih godina, vidi s onima koji su ga poslali u Hrvatsku danas vidljivo s očitim nalozima. Samo što danas od anemije nema ni traga!
S kime su suočeni hrvatski narod i država
Pod Plenkovićevom vlašću Hrvatska je premrežena neoliberalnim, prosrpskim, orjunaškim i jugoslavenskim pobornicima i agentima. Partnerstvo Plenkovića i beogradsko – srpskog igrača Milorada Pupovca, s njegovom pročetničkom partijom, koju su stvorili ratni zločinac Goran Hadžić i Vojislav Stanimirović, poznat po proglasu iz okupiranog i srušenog Vukovara da je padom Vukovarske bolnice propalo zadnje ustaško uporište. Tri glasa koja Plenković dobiva od Pupovčeve ujdurme donose ogromne političke ustupke prosrpskim interesima u Hrvatskoj. Pupovac kao koalicijski partner redovno u Hrvatskoj i izvan nje zastupa srpske radikalne stavove, veoma često stajući u obranu srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i njegove antihrvatske imperijalističke politike. U međunarodnim relacijama blati Hrvatsku gdje god stigne bez riječi prijepora svog hadezeovskog partnera. Plenković u potpunosti prihvaća takve velikosrpske kadrove koje mu nudi Pupovac i njegov internacionalni štab u duhu ideologije srpskoga sveta. Plenković štiti promicatelje srpskih mitova o Jasenovcu, tzv. ustaškim logorima i NDH isključivo kao ustaškoj državi, ne reagira na srpska svojatanja hrvatskog jezika, književnosti i kulture… Plenkovićeva ministrica kulture izdašno financira prosrpske Novosti kojima je glavna meta neovisna Hrvatska ali i druge projekte po Pupovčevim željama. Istovremeno nije ništa učinio kako bi se spasilo Hrvatsko slovo, jedan od malo hrvatskih kulturnih tjednika. Plenković ne reagira na sramotne postupke austrijskih vlasti glede zabrane komemoracije u čast žrtvama Bleiburga. Financira četnički skup u Srbu, mjesto stradanja hrvatskoga naroda, o čemu su pisali i strani povjesničari. Šalje po svom adlatusu vijenac na Tjentište u počast stradalima koji su se borili za obnovu nove jugoslavenske tamnice hrvatskoga naroda. Zajedno s Pupovcem dogovara da se na ovdašnjoj javnoj televiziji prikazuje sramotni serijal prosrpskog istoričara Hrvoja Klasića o hrvatskoj povijesti uoči i za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Zajedno sa svojom ministarkom kulture financira, s brojnim povijesnim lažima antihrvatski film o Diani Budisavljević, uz istovremeno prikazivanje za srpsku i hrvatsku javnost. Nijednom riječju Plenković se nije osvrnuo na četničko djelovanje srpskog patrijarha Porfirija u Hrvatskoj, prema Hrvatskoj ali i prema velikosrpskim pretenzijama prema drugim narodima i njihovim crkvama. Dok Porfirije sa svojim revolucionarima ureduje u Vukovaru na dan pogibije hrvatskog junaka generala Blage Zadre, Plenković ne šalje nikoga kako bi se obilježila tragedija jednoga od najvećih sinova hrvatskoga naroda. Nijednom riječju Plenković se nije osvrnuo na stalna izmišljanja novih i novih žrtava logora za vrijeme NDH već uredno i pokorno obilazi mjesta lažnih srpskih mitova. Briga dezertera Plenkovića za oko 1800 grobišta na kojima su pokopane hrvatske žrtve nakon Drugoga svjetskoga rata na tlu Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i diljem Jugoslavije. Plenkovićeva vlast nije ništa učinila da se dostojno obilježe žrtve Titova Gologa otoka, već sudjeluje u obnovi Titova broda Galeb koji je služio za diktatorove terevenke u putovanjima mira i aktivne i miroljubive koegzistencije braći svjetskih hohštaplera, ubojica i diktatora. Plenkovićeve vlasti uopće ne reagiraju što učiniti s ostatcima nedavno iskopanih hrvatskih žrtava na Kočevskom rogu, grobištima oko Maribora – samo da spomenemo kao primjer.
Nedavna izjava srpskog ministra unutarnjih dela Aleksandra Vulina, kojom je Plenkovića prozvao ustašom i njegovu vladu ustaškom, u mnogima od nas izazvala je cinični osmjeh. Naime, Vulin očito ne zna kakvoga igrača velikosrbi imaju u Hrvatskoj! I to u samom vrhu. Ili možda ipak zna! Moj prijatelj svojevremeno mi je rekao da empatije ali i ucjene mogu trajati i preko više generacija. Dugo to nisam shvaćao.
Kako to radi anemični antihrvatski diktator?
Javnost, oporba pa i tihi/stidljivi dio Plenkovićeva HDZ-a za loše i štetne poteze njegove vlasti izravno tereti njega osobno. Davno je očito da nema teme i područja od društvena i državna značenja o kojima na različite načine ne sudjeluje Plenković. Prvenstveno naredbodavno. Od predlaganja odluka, njihove ideološke agende, provođenja, medijskog prezentiranja, načina suprotstavljanja oponentima u oporbi, vlastitim redovima, javnosti, i osiguranja potpore u Saboru i drugim nadležnim ustanovama. Prvo, one koji pokažu nešto drugačija mišljenja od njegovih stavova i odluka na Nacionalnom vijeću stranke ili u članstvu pita žele li i dalje provoditi politiku svoje stranke?! Ne njegove već stranke! Drugo, oni koji se usprotive njegovim naredbama, primjerice na Saboru oko Istanbulske konvencije, preko noći nestaju iz javnoga života. Rijetko možemo vidjeti da iza predlaganja svojih odluka stoji njegovo jasno očitovanje ili ne daj Bože potpis. Tako će memoradum o zatvaranju sisačke rafinerije s prethodnim njegovim uputama (upozorenjima) hrvatskim članovima Uprave Ine predočiti ministar Čorić, a ne Plenković! Što on ima s time? On samo savjetuje, sugerira, predlaže, lamentira … Pitajte Čorića, Kuščevića, Marića, Beroša, gospođu Dalić oko, primjerice Agrokora i grupe Borg i ostale nadležne ministre! To što oni malo o čemu odlučuju već samo provode politiku Velikog vođe i snose svu odgovornost, malo koga od Plenkovića i njegovih nedodirljivih zanima. Ukoliko pak nastanu nepredvidljivi problemi odlaze ministri, neki u Remetinec, neki sretni na druga (obično bolja) radna mjesta, a neki koji su suočeni s brojnim saznanjima ili su u tim događajima sudjelovali, bivaju poslani na neka lukrativna mjesta u drugim tvrtkama ili tijelima EU. Što dalje od krimena i istine! Tako svi akcidenti ostaju mimo Plenkovića, dok pravovjerni adlatusi u Saboru, politički partneri i ostali suradnici legaliziraju njegove odluke. I oni će za njih snositi svu odgovornost ako do toga ikada dođe?! Žetončića na sve strane. S druge strane mediji daju potporu mudrosti Velikog vođe i pitaju se a što bi bilo da nema njega?! Pogledajte samo nesposobnu i razjedinjenu oporbu, od koje je većina po svojim antihrvatskim i neoliberalnim stavovima potpuno istovjetna Plenkovićevoj briselskoj ideologiji woke kapitalizma i jugoslavenstva. A u pojedinim odlukama i surađuje s Plenkovićem. Sastav Vrhovnog i Ustavnog suda, drugih državnih ustanova i tijela ali i dogovori oko usvajanja Istanbulske konvencije, kada su saborski zastupnici HDZ-a i SDP-a jedni drugima pali u zagrljaj. Ali, Andrej je tada odredio da pojedini ušljivi suradnici pripreme tzv. interpretativnu izjavu kojom su, ne prvi put, zločinački prevarili Kaptolsku hijerarhiju i hrvatske katolike. Sada sve ide kao po loju. Odredbe konvencije se šire u školstvo i obrazovni sustav a trošak provedbe s brojnim antihrvatskim udrugama košta oko milijardu kuna. I Crkva šuti jer je zadovoljna s financijskim mrvicama koje dobiva od ministrice Obuljen – Koržinek. Vuk zadovoljan i ovce (bolje rečeno ovčice) na broju.
Pitanja na koja bi trebali odgovoriti
Eto dragi hadezeovci valjda vam je jasno što se sve radi u vaše i ime pokojnoga predsjednika i osnivača dr. Franje Tuđmana. Ali, i što ne radi! Službeno, stranka je na strogo Tuđmanovom putu?! Reče Andrej uz vašu šutnju kao glas odobravanja. Ne mogu se oteti dojmu kad vidim da je nekada hrvatska domoljubna i suverenistička stranka, koja je sa svojim osnivačem i predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i hrvatskim braniteljima, najzaslužnija za stvaranje Hrvatske, završila u rukama antihrvatske kamarile predvođene briselskim pouzdanikom i dezerterom, odgojem i djelom, projugoslavenske orijentacije, Andrejom Plenkovićem. Zar ste vi, od 220 000 članova, slijepi na kolaboraciju vašega predsjednika i tzv. Nacionalnog vijeća stranke sa četničkom strankom Milorada Pupovca SDSS-om, ponavljam – koju su osnovali ratni zločinac Goran Hadžić i direktor Vukovarske bolnice Vojislav Stanimirović?! Podržavate li napade i uvrjede Milorada Pupovca na hrvatsku državu i narod u Hrvatskoj i svijetu te potporu koju daje vaš partner predsjedniku Srbije? Nebrojeno puta uz šutnju vašega Plenkovića! Podržavate li šutnju vodstva vaše stranke na četničko imperijalističko djelovanje patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija u duhu geopolitičke strategije srpskoga sveta? Podržavate li financiranje pročetničkog glasila Novosti koje se nebrojeno puta obrušilo na hrvatske nacionalne i kulturne vrijednosti te financiranje različitih projekata koji u biti blate i lažnom slikom prikazuju našu domovinu? Podržavate li partnerstva vaše stranke koja je vaš Veliki vođa sklopio sa strankama i pojedincima kojima nikada nije bilo stalo do hrvatske suverenosti i hrvatske države? Smatrate li da bi vodstvo vaše stranke trebalo sklapati partnerstva sa hrvatskim domoljubnim strankama i pojedincima? Podržavate li upletenost velikoga broja članova vaše stranke u kriminalne radnje, nepotizam i suradnju sa strankama i pojedincima antihrvatske orijentacije? Podržavate li politiku vaše stranke u neodgovarajućem odnosu prema našem iseljeništvu? Kako gledate na situaciju u društvu u kojemu vladaju idejne orijentacije jugoslavenstva, prosrpstva, zanemarivanja i potiskivanja svega hrvatskog, globalističke i rodne ideologije – Istanbulska konvencija, LGBT zajednice, zabrane podizanja objekata Katoličke Crkve, nametnute procese desakralizacije i dekristijanizacije u društvu? Podržavate li šutnju vodstva vaše stranke na manipulacije glede radnih logora u NDH – Jasenovcu i drugima uz orkestrirane kampanje laži i beščašća? Podržavate li nečinjenje državnih struktura glede pokopa posmrtnih ostataka vojnika i civila pobijenih od Titovih razbojnika, poslije Drugoga svjetskoga rata, bez suda i suđenja? Podržavate li šutnju vašega predsjednika i vodstva stranke oko traženja ratne odštete od Srbije u Domovinskom ratu? Kako gledate na kriminal, nepotizam u redovima Plenkovićeve stranke? Što mislite tko je odgovoran da Hrvatska ne može saznati sudbinu svojih preko 1800 nestalih branitelja i civila – čine li vlast dovoljno da se pritisne Srbija na istinu – Ili je i u tome nešto sporno?! Ne talasati! I naposljetku. Imate li hrabrosti, morala i domoljublja na takva pitanja tražiti odgovore, odgovornost vodstva stranke na čelu s Velikim vođom i ostalim čelnicima, ili smatrate da su takva pitanja stvar neprijateljske propagande – kako bi vam to očito sugerirao Andrej Plenković. No, sva zla, kad-tad doći će na naplatu. Pojedincima i stranci. Na vama je da odvojite žito od kukolja. Koliko vas je to u stanju učiniti?! U suprotnom svi ćete završiti u kukolju. Bez brige Veliki će vođa tada opet biti anemičan! Daleko od vas koji ste mu svojim odobravanjem ili šutnjom omogućili svaki izlaz! Za njega uvijek dobar, zar ne?! Ako već ne mislite na Hrvatsku i hrvatski narod, pobogu, pomislite tko će vama potpisati dijagnozu o anemiji?!
