Hrvatski Fokus

Mi smo repka hrvatska, srca su nam junačka…!

 

Napravili su puno. Da ništa više naši dečki ne učine, odnosno da izgube od Brazila morali bi svi biti zadovoljni. No, mi smo mi. Nikada dosta. Idemo do kraja. U Rusiji smo pokradeni, na više načina. Trebali smo biti prvi, po igri, zalaganju, volji i karakteru.

Protiv Japana bilo je čupavo i teško. Prvo poluvrijeme nije ništa dobro obećavalo. Onda su probudili i trgnuli. Onaj gol izjednačenja im je ulio povjerenje, vjeru, energiju i spoznaju o mogućnosti pobjede, Pobjedu je donio nenadmašni vratar Dominik Livaković. U realizaciji jedanaesteraca smo jako dobri, najbolji. Mlade snage su to na djelu pokazale.

Pred nama je Brazil. U petak je biti ili ne biti. Brazil je favorit, ne samo u ovoj utakmici, nego i za pobjedničko postolje Mundijala.

Samljet će ih. Uništit će ih. Rastrojit će ih. Samljeti. Nabit će im pet komada u prvom poluvremenu… To su “stručni” zaključci  i prognoze po mnogim portalima. No nismo mi baš neki bezveznjaci i autsajderi. Naša momčad je kompaktna i respektabilna. U njima se vidi i osjeća volja, energija, vjera, karakter, domoljublje i nacionalni ponos. Oni su kao jedna obitelj. Rade i djeluju po onoj „Svi za jednoga, jedan za sve!” Pogledajte ih samo. To se vidi na terenu, u samoj igri. Nema tu sebičnosti, egomanije, oholosti, napuhavanja… Ima nekih još uvijek, za sada, neprevladanih tehničkih grješaka, ne baš dobrih kombinacija i izbora u prvu postavu, naročito u napadački red. Nikako da odredimo pravu špicu, niti pravo mjesto pojedincima. Kod seniora se osjeća određeni umor i ograničenje, dok je kod mladih prisutno neiskustvo, nesigurnost i strah.

Nemamo se čega bojati. Brazil je nabrijan, samopouzdan, samodostatan, samouvjeren ohol i prkosan. Navijači su im prva liga. No, nismo ni mi mačji kašalj. Naši navijači su odlični. Crveno-bijeli kvadratići su preplavili Katar. Prepoznatljivi su u cijelom svijetu. Mi smo viceprvaci. To bi trebalo respektirati. Mi dolazimo iz male zemlje, velikog srca, tople i široke duše, slavenske. To ne znači da smo mali i lako pobjedivi.

Bilo kako bilo. Treba biti zahvalan na onome što smo postigli. Izbornik radi, djeluje i postupa, najbolje što zna i može. Vrlo je oprezan i odgovoran. Predstavlja “Vrhovnog zapovjednika” naše nogometne vojske. On poštuje svakog protivnika, ali na naše dečke ne dopušta nekorektne kritike i pokude. Izvrsno se slaže s kapetanom momčadi. Dobar je i egzaktan primjer kako sve dobro ide i funkcionira kada se poštuju pravila, čak i ona nepisana. Zna se tko je kome nadređen. Bilo bi dobro i produktivno, kad bi tako bilo i u politici, posebice onoj visokoj. Tada ne bi gubili energiju na nevažne stvari i događanja. Svi bi, svatko prema svojim sposobnostima i mogućnostima, zajedno trebali raditi na napretku i boljitku svakog pojedinca i cijelog društva. Kako bilo da bilo spremno dočekajmo Brazil. Uz Božju pomoć, naše znanje, volju, vjeru, karakter, domoljublje i odgovornost, moglo bi se dogoditi čudo. Nije to nikakva apstrakcija. To je moguće. Sve se može što se hoće, za što se živi, diše i izgara, jer

             Mi smo repka hrvatska,

             Srca su nam junačka.

             Zemlju svoju volimo!

             Nikog se ne bojimo!

Ankica Benček

Povezane objave

Međunarodni poklič Za Dom spremni!

HF

BRENDIRANJE – Gubljenje vremena i novca

HF

Priznanje suvremenoj hrvatskoj poeziji

HF

Vukovar

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više