Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Neodrživost zajedničkog i jedinstvenog zbirnog beha entiteta

Rotirajuća smjena okupatora i osvajača, ubojica i zločinaca, odvija se u kontinuitetu, demonstrirajući okupatorsku silu uvijek na istoj žrtvi, Hrvatima

 

Vjerski rat za teritorij u beha zajednici islama, katoličanstva i pravoslavlja izbacio je na vidjelo sve te razlike, a daytonsko nepravedno nametnuto primirje potvrdilo, i stalno potvrđuje, njihovu nespojivost i održivost u bilo kakvoj budućoj zajedničkoj daytonskoj Bosni i Hercegovini. Jedini način njene buduće održivosti, koju je vjerski rat potvrdio neodrživom, a dytonsko primirje Bošnjaci  pretvaraju u vrijeme ubrzanog naoružavanja, te u labavom konfederaliziranju triju nacionalnih entiteta. Svaki drugi i drugačiji njen ustrojeni izgled je zločin, čak teži i pogubniji za malobrojniji hrvatski narod i od muslimansko-srpski počinjenih zločina u vjerskom osvajačkom sukobu protiv Hrvata, koje su velikosrpski velikomuslimanski tajni pregovarači u Beogradu ratnim ugrizom zagrizli u sendviču u koji su katolike stavili.

U velikosrpskoj i velikomuslimanskoj nezasitnoj gladi za hrvatskim teritorijem u napravljenom sendviču daleko brže nestaje Hrvata u daytonskom primirju negoli u oružanom vjerskom sukobu. Vidljivi znak hrvatske obespravljenosti u daytonskim diktiranim pregovorima koji su bili na liniji, zapravo nastavak tajne beogradske srpsko-muslimanske diobe beha zajednice, danas pojačani bošnjačkim radikalnim centralizmom i srpskim ekstremnim secesionizmom.

Što više vrijeme odmiče od oružanog beha sukoba vjera i nacija, kultura i svjetova, islama i kršćanstva, u znaku ubrzanog bošnjačkog naoružanja i brojanja krvnih zrnaca, u daytonskom se primirju još više otkrivaju te beha razlike svakog predznaka. U nekom drugom povijesnom vremenu gdje politički i materijalni interesi velikih sila nisu mjerila pravde, jednakosti i slobode,  sve vidljivije beha razlike njenih sastavnica bile bi dovoljan, zasigurno obvezujući razlog, pravednijeg ustroja beha zajednice. No, nažalost to nije danas činjenica, i protektorska  nazočnost svjetske zajednice u toj krčmi davno turskom okupacijom pogašenih svjetla, položaj malobrojnijeg hrvatskog naroda je umjesto u rukama genocidno konfesiocidnih Osmanlija pod čizmom njihovih potomaka, Bošnjaka kako se samonazivaju. Rotirajuća smjena okupatora i osvajača, ubojica i zločinaca, odvija se u kontinuitetu, demonstrirajući okupatorsku silu uvijek na istoj žrtvi, Hrvatima.

Prošlost je zabilježila, sadašnjost potvrđujući dalje bilježi, da su veliki narodi, uz krvavu imperijalno osvajačku prošlost i dalje ostali tog istog mentalnog sklopa, širenja utjecaja i osvajanja samo na jedan perfidniji i licemjerniji način, no za malobrojnije narode jednako poguban. Ono što uvijek uspijevaju izgraditi kao svoj spomenik crnom vremenu okupacijske vladavine je rađanje političkog potomstva, koje je, što potvrđuje tragična sudbina Bosne i Hercegovine iz perioda turskog danka u krvi, uvijek brutalnije, svirepije, isključivije, rušilačko ubojitije od svojih političkih predaka.

Iako se ta beha zbilja ponavlja, nažalost u zločinima i vjerskom islamskom terorizmu i usavršava, sve od turskog poraza u Bosni i Hercegovini, nikako da se poraze i njihovi političko teroristički potomci na tom  prokletom europskom dijelu. To je žalosna činjenica koja potvrđuje turski poraz, ali ne i poraz njihovih političko zločinačkih nasljednika, janjičara čuvara osmanlijskog mračnog vremena bosansko i hercegovačke turske okupacije.

Vođa tih suvremenih janjičara, samopotvrđeni ratni, dijelom i poratni, zločinac, veliki ljubitelj muslimansko-bošnjačkog čelništva kojeg črvatima katolicima iz perioda vjerskog beha sukoba, Dževad Mlaćo, vjerno je opisao sebe i svoje suzločince, sujanjičare. Naime, Mlaćo kaže kako treba rješavati slučajeve hrvatskih ratnih zarobljenika, što je bila i službena politika muslimanskog ratnog vodstva, “Službeno – ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno – ekstremni dio zarobljenih vojnika da se likvidira“.

U realizaciji, odnosno likvidaciji hrvatskih zarobljenika čije se masovne grobnice i danas traže, a čije mjesto zasigurno znaju pored egzekutora ratnog zločinca Mlaće, sudjelovali su i njegovi  supomagači, ratni i poratni janjičari Bakir Izetbegović, Šefik Džaferović, Željko Komšić, Halid Genjac i cijela zločinačka družina iz udruženog muslimanskog zločinačkog plana, kojeg je osmislio ratni zločinac Alija Izetbegović. Isti oni janjičarski zločinci i suzločinci koji danas kreiraju terorističku politiku dekonstitutiviziranja, desuvereniziranja, dekroatiziranja i dekatoliciziranja hrvatskog nacionalnog i vjerskog identiteta. Njihova zločinačka politika islamiziranja svega što nije muslimansko i ostavština Osmanlija, nadmašuje čak i svoje prethodnike janjičare koje su Turci prisilno islamizirali i opremali za ubijanje i vlastitih roditelja u otetoj im i okupiranoj Domovini.

Čak i samopriznanje muslimanskih ratnih zločinaca počinjenih zločina nad Hrvatima, kako ih priznaje muslimanski Bin Laden Mlaćo, nije dovoljan razlog Haaškom sudu da ga, i sve druge, Bakira, Šefika, Halida, Željka…, procesuira i zaslužno ih kazni. Takvim pristranim odnosom prema muslimanskim ratnim zločincima Haaški sud  samopriznaje, kao i Mlaćo, sudjelovanje i u ratnim muslimanskim i u poratnim bošnjačkim zločinima nad hrvatskim katoličkim narodom u Bosni i Hercegovini. A time i neodrživost zajedničkog i jedinstvenog zbirnog beha entiteta.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Čistoću grada Travnika Bošnjaci prljaju unitarnim građanstvom

hrvatski-fokus

Arapi napastuju žene po Sarajevu

HF

Naručeni napadi na hercegovačke Hrvate

HF

U Sarajevu pod svaku cijenu nastoje nas gospodarski uništiti

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više