Nakon sloma NDH 1945., osuđen je na 15 godina robije (Zenica, Srijemska Mitrovica) i pušten na slobodu 1954. godine
Alija Nametak (Mostar, 7. 3. 1906. – Sarajevo, 8. 11. 1987.), hrvatski je i bosanskohercegovački književnik (dramatičar i prozaik). U Zagrebu je završio Filozofski fakultet, radio poslije kao profesor, knjižničar i dramaturg. U Sarajevu je uređivao Novi behar i Narodnu uzdanicu (1933.-1945.). Skupljao je narodno stvaralaštvo bosanskohercegovačkih muslimana Hrvata. Objavio je više radova i knjiga: Bajram žrtava (1931.), Dobri Bošnjani (1937.), Ramazanske priče (1941.), Za obraz (1942.), Omer u naćvama (1942.), Mladić u prirodi (1943.), Muslimanske junačke pjesme (1943.), Dan i sunce (1944.), Hrvatska misao (1944.), komediju Abdullah-paša u kasabi (1945.), Trava zaboravka (1966.) i dr. U razdoblju od 1941. do 1945. tijekom trajanja obnovljene hrvatske države (Nezavisna Država Hrvatska) bio je kazališni lektor u Sarajevu, gdje su izvođena njegova djela Omer za naćvama i Zabavni odbor. Surađivao je u Hrvatskom narodu (1941.), Hrvatskoj svijesti (1942.), Novom listu (1943.) te Hrvatskoj pozornici. Nakon sloma NDH 1945, osuđen je na 15 godina robije (Zenica, Srijemska Mitrovica). Pušten je 1954. Posmrtno mu je objavljena knjiga Sarajevski nekrologij (1994.) i Sarajevske uspomene (1997.), u kojima je iznio svoja sjećanja na ljude i događaje iz prošlosti. Jedna sarajevska ulica i osnovna škola nose ime Alije Nametka. O njemu se pohvalno piše u knjizi Znameniti Hrvati islamske vjere (Zagreb, 1995.). (h.b.)
