Neozbiljna ozbiljnost, surova ljepota, ružna riječ koja silazi s lijepih usana, mrgodni odraz čovjeka
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Duško Šibl, rado se ponekad odlučuje, na neobične, izazovne motive, poput Harlekina, figuru s mnogo značenja i još više poruka.
U današnjem svijetu, koji posjeduju mnoštvo istovremenih lica a o izgovorenim riječima i da ne govorimo, pa je ovaj lik, odavno poznat kao prevrtljivac, šaljivdžija, luda, prava figura koja precizno i vješto svojim ponašanjem, gestama, grimasama govori o svome svijetu, o našem zajedničkom svijetu, o okruženju u kojem se trenutno pojavljuje i koji mi dijelimo s njim, neumornim vragolanom.
Šibl je u kolažu izveo niz razigranih figura, kreiranih od kolorističkih fragmenata, u pokretu, u bijesnoj reakciji, u neprekidnom gibanju, u stavu koji će izroditi eksploziju emocija, ljutnju, bol, možda i jarosnu radost jer kod Harlekina ništa nije uobičajeno, prosječno, svakodnevno.
Stalno nam se rugajući, podrugljivo izricajući riječi koje nam se ne sviđaju i koje ne želimo čuti a on uvijek i samo te izgovara, najprije potiho a onda i sve glasnije, do urlanja, poput rike divljih zvijeri.
Da, to je Harlekin, neozbiljna ozbiljnost, surova ljepota, ružna riječ koja silazi s lijepih usana, mrgodni odraz čovjeka.
I ovom se prigodom uz pojavu najnovijeg ciklusa Duška Šibla može potvrditi kako pojedine tehnike, poput kolaža uz iznimnu nadahnutost umjetnika mogu producirati seriozno i zanimljivo likovno dostignuće.
