Hrvatski Fokus
Uvodnik

Stanje racionalizma kao naslijeđa krvave Francuske revolucije pogubno je i u Hrvatskoj

RAZOTKRIVENE LAŽI – Zasad je potvrđeno i dokumentirano da je Gabi Žalac najmanje pet puta tajno ulazila u Vladu na razgovor s Plenkovićem

 

  • U enciklopedijama racionalizam se uglavnom definira kao učenje prema kojemu je razum izvor svake spoznaje, da je nedvojbeno sposoban utvrditi bitak, te da je nadređen iskustvu koje samo pomaže da razum dođe do punog izražaja. Još se dodaje kako sve što postoji ima neki razložni uzrok postojanja pa u pravilu nema ničega što se ne bi moglo razumjeti. A spominju se i najznačajniji predstavnici racionalizma Francuz René Descartes, nizozemski Židov Baruch de Spinoza i Nijemac Gottfried Wilhelm Leibniz. U enciklopedijama se prešućuje da je racionalizam proizvod krvave Francuske revolucije iz kobne 1789. godine i da bi ga se najbolje moglo prevesti pomoću jedne hrvatske riječi kao – bezboštvo. Uređujući knjigu mons. Jurja Kolarića o Međimurskoj kajkavskoj bibliji Jurja Lajtmana iz 1913. godine, kao i prateći političko, društveno i vjersko stanje u Hrvatskoj sredinom XIX. stoljeća, naišao sam na podatak kako je sama Francuska revolucija imala poguban utjecaj i na stanje Hrvata u to vrijeme u okviru ondašnje Austro-Ugarske Monarhije. Vilim Švelec (Križevci, 26. VIII. 1826. – Martinska Ves, 14. V. 1871.), hrvatski svećenik i publicist dotakao se tog problema hrvatskoga puka u Zagrebačkom Katoličkom listu iz 1851. godine u članku Umkarenje i njegov naprědak [ZKL, 3./1851., br. 33 (16. VIII. 1851.), str. 257.-259.] i između ostaloga napisao da je racionalizam tadašnjeg vremena u Hrvata postao, ne samo načinom razmišljanja, već i djelovanja nekih svećenika Zagrebačke biskupije. Vilim Švelec raspravlja o pojmu „umkarenja“, koji on tako naziva o objašnjava da je „umkarenje“ „protivno umstvovanju, i jest samo karikatura umstvovanja“. Autor raspravlja o pobožnosti, krivovjerju i bezboštvu ili racionalizmu, zaključujući da su jedine „pokrajine slavjanske, u kojih rationalizam nije mah preoteo, i koje više-manje proste od njeg ostaše. Time si je narod slavjanski za kèrstjanstvo zaslugu učinio. Istina doduše, da su se i u njem pojavili priatelji rationalizma, i da u istoj domovini našoj privèrženikah imade, nu s pomoćju Božjom i oslanjajući se na nabožnu ćud našega naroda, duboko korenje pustiti neće. Samo na oprezu trěba da budu oni, koji služe oltaru i narodu za pastire i rukovoditelje“. Člankopisac svoja razmišljanja zaključuje riječima: „Ponajviše valja obratjati pazku na nevini mladi naraštaj, da kèrstjanski bude odgojen, svetom věrom temeljiti uputjen i kèrstjanskom prosvětom prosvětjen“.
  • Od 1851. prošle su 172 godine. Stanje racionalizma kao nasljeđa krvave Francuske revolucije i u Hrvatskoj je pogubno. Ni Švelec, a ni mnogi drugi Hrvati onoga doba, nisu mogli ni sanjati s kakvim ćemo se sve problemima suočavati u ovo vrijeme najezde „racionalizma“, „marksizma“, „liberalizma“, „globalizma“ ili sličnih izama koji se protive kršćanskoj, a nadasve katoličkoj vjeri, i koji iz dana u dan uništavaju preostalo zdravo tkivo hrvatskoga čovjeka. To vidimo i na načinu vladanja aktualne hrvatske političke vlasti, ali i vjerske vlasti na čelu s Hrvatskom biskupskom konferencijom, pa i Svetom Stolicom. To vidimo i na primjeru trgovine djecom u DR Kongu kako aktualna vlast brani trgovce djecom a napada sve one koji samo traže da se poštuje zdrav razum i pravo svakoga djeteta da odrašćuje sa svojim roditeljima i u svojoj zemlji. Nisu samo političari i svećenici zabludjeli i predali se protuživotnim „racionalističkim“ idejama i idealima, jako je loše stanje i na hrvatskome sveučilištu. Dovoljno je pogledati kako 9. XI. 1921. govori profesor na zagrebačkome Filozofskome fakultetu Raul Raunić, koji otvoreno govori o potrebi neke nove revolucije po uzoru na Francusku revoluciju (https://h-alter.org/kultura/o-potrebi-za-revolucijom/). „Revolucije ne samo da mogu nego su u dosadašnjoj povijesti i donosile napredak i emancipacijska izborenja. Francuska revolucija je nedvojbeno politički izlazak iz srednjeg vijeka te temelj našeg samorazumijevanja i političke moralnosti suvremenog doba. Pitanje moralne cijene revolucija, zasigurno ne otklanja svaku misao o revoluciji, jer očito je da postoje neizdržive situacije u kojima je revolucionarno nasilje jedini izlaz i u najmanju ruku manje zlo.“ Kada ovaj 63-godišnji Zagrepčanin kaže da je Francuska revolucija doprinijela „političkoj moralnosti suvremenog doba“ i da ne treba propitivati ubijanja, klanja, silovanja, vješanja neistomišljenika ili paljenja crkava iz 1789. godine…, jer, prema njemu, postoje situacije „u kojima je revolucionarno nasilje jedini izlaz i u najmanju ruku manje zlo“. To znači da je Raunić na tragu Johannesa Rongea (Głuchołazy, Poljska, 16. X. 1813. – Beč, Austrija, 26. X. 1887.), katoličkog svećenika koji je suspendiran iz svećeništva zbog svojih kritika Crkve i što je nakon 1848. nastavio pomagati u osnivanju i promicanju novoga katoličkog pokreta, te što je zastupao racionalizam i odbacivao Kristovo božanstvo. Može se reći da je sadašnji profesor filozofije na zagrebačkome Sveučilištu na tragu i slične sljedbe koja se pojavila i u Francuskoj, u Parizu, 1831. godine kao „Église catholique française“ Françoisa Châtela, koja je odbacivala papinski primat, latinsku Misu, post i celibat, zastupajući racionalističku vjeroispovijed.

“Mržnjometar” pučke pravobraniteljice Ljubičić

  • Jako dobro se je javno upitala politička analitičarka Slobodne Dalmacije Višnja Starešina kako to da hrvatskim vlastima ništa nije sumnjivo kod trgovine djecom iz Afrike kada je u protekle četiri iz DR Kongo posvojeno 68 djece, a u ostatku svijeta samo 136 (https://slobodnadalmacija.hr/premium/visnja-staresina-slucaj-zambija-vec-je-odavno-postao-slucaj-hrvatska-na-sramotu-pravosuda-i-cijele-politike-1265604)? Nakon toga pitanja lucidna Starešina zaključuje da je opasno kad se pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić bavi mjerenjem govora mržnje prema svome „mržnjometru“, a ne zanima ih jesu li hrvatske institucije pomogle da ta djeca budu nekomu oduzeta, protuzakonito utržena, ukradena.

Plenković nam je donio nuklearno-biološko kemijski otpad…

  • Nekupljeni i neglobalizirani hrvatski medij Geopolitika javlja da je u Bruxellesu odlučeno da će Hrvatska, uz Finsku, Francusku i Poljsku, biti jedna od četiri članica EU-a u kojima će Unija uskladištiti „strateške rezerve materijala i opreme u slučaju kemijske, biološke, radiološke i nuklearne prijetnje“. Kada dalje čitamo ovu vijest počinjeno se ježiti, jer to znači da će EU u Hrvatskoj uskladištiti protuotrove, antibiotike, cjepiva, sedative i profilaktičke tretmane, specifičnu opremu za CBRN odgovor u slučaju vojnoga napada, kao što su detektori i pribor za dekontaminaciju, te osobna zaštitna oprema i slično. Što nakon ovoga reći? To da ćemo uskoro biti izloženi CBRN agensima (nuklearno-biološko-kemijska obranačija je namjena detekcija i prevencija posljedica napada atomskog naoružanja, uporabe bioloških ili bakterioloških, virusnih oblika napada, ili obrana od uporabe bojnih otrova) zbog nenamjernih katastrofa, poput curenja iz kemijskog postrojenja, incidenata u nuklearnim elektranama, širenju zaraznih bolesti ili zbog namjernih incidenata, poput terorističkih napada, javlja Geopolitika (https://www.geopolitika.news/vijesti/u-hrvatskoj-ce-biti-jedno-od-cetiri-strateska-skladista-eu-a-opreme-za-izvanredne-situacije/). I kada tomu dodamo da je Hrvatska rubna država Europske unije na čijim granicama se prepliću ruski, turski i američki interesi, strah od ovih otrova postaje još veći.

Smijenjena je Nataša, treba žurno smijeniti i Višnju!

  • Pod pritiskom javnosti smijenjena je Nataša Novaković, donedavna čelnica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. “Povjerenstvo je ovih pet godina bilo neovisno tijelo. Za to nisam zaslužna samo ja”, izjavila je vidno razočarana Novaković nakon što nije potvrđena za drugi petogodišnji mandat. Sada je na redu Višnja Ljubičić, koja od listopada 2019. obnaša drugi osmogodišnji mandat pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. I nju treba što hitnije smijeniti, jer se je otvoreno stavila na stranu uzurpatorske Plenkovićeve Vlade u kojoj nema ništa hrvatsko. Nakon što je Višnja Ljubičić DORH-u podnijela prijavu protiv bivšega saborskog zastupnika Ivana Pernara, nakon što se on sam pohvalio da je zambijskim vlastima prijavio da je jedna od osam osoba uhićenih u Zambiji pod optužbama za trgovinu djecom transrodna, njoj nije mjesto na dužnosti koju obnaša. Nije zato što se je svrstala na stranu onih koji trguju djecom, a to još uvijek nije prihvatljivo u Hrvatskoj. Hoće li u dogledno vrijeme biti, vidjet ćemo! Nadamo se da ne će!
  • Od četiri kaznene prijave koje je Pernar podnio protiv onih koji podržavaju trgovce djecom, jedna je protiv Višnje Ljubičić zbog neosporne sumnje za lažno prijavljivanje kaznenog djela. Naknadno smo saznali da se Ljubičićka poznaje s transrodnim Noahom Kraljevićem oliti Dalijom Pintarić, koji je, odnosno koja je vijećnik stranke Možemo u Zagrebu. Ovih dana je otkriveno ne samo da se Višnja i Dalija (Noah) poznaju, nego da su na facebooku i prijatelji. Kakvi, ne piše Maxportal (https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/visnja-ljubicic-je-presutila-da-se-poznaje-s-noah-kraljevic/). Možemo samo pretpostavljati. Nakon otkrivene pomoći Kraljeviću, odnosno Pintarićki, dolazimo do privatizacije dužnosti javne pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Višnje Ljubičić, u pomaganju homoseksualnih projekata i pokreta koje vodi ili predvodi Kraljević oliti Pintarićka. To znači da Ljubičićka laže kao i krajnje nesposobni zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je također lagao da ne poznaje Pintarićku oliti Kraljevića, i kada je uhvaćen u laži, povukao se i čeka da ga ‘zaborav’ spasi od javnoga linča. I zato, zbog svega ovoga navedenoga, i još puno više onoga koje je još uvijek pokriveno velom tajni, i Višnja Ljubičić treba što prije otići s dužnosti pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ili ju smijeniti, ili treba ukinuti ovo povjerenstvo, koje jedino koristi onima koji uništavaju Hrvatsku.

Sve laži Andreja Plenkovića

  • Da je Andrej Plenković najveći lažljivac u suvremenoj političkoj povijesti Hrvatske odavno je poznato, a sada vidimo i zašto. Jer, Plenković što god kaže laže. Ništa nije istina. Ovdje ću samo o tomu kako je lagao, i kako još uvijek laže i ne priznaje da se sastajao s Gabrijelom Žalac i sve znao o krađi i namještanjima. Sada znamo da je u javnost procurilo pet njegovih sastanaka s famoznom Gabi, a nije isključeno da ih je bilo i više. Zato ju je i toliko dizao u nebesa i hvalio da je najveći stručnjak za povlačenje novca iz fondova EU-a na planetu Zemlja. Naime, razotkrio ih je Nacional, koji je, meni i dalje nejasno, jedan od rijetkih protuhrvatskih medija koji o Plenkoviću piše pošteno. Ne ulazeći duboko u tu problematiku, koju ipak samo rijetki u Hrvatskoj razumiju, dovoljno je pročitati što je Berislav Jelenić napisao o toj Plenkovićevoj laži: »Svi su se ti sastanci odvijali u zgradi Vlade na Markovu trgu u Zagrebu. Ondje je Gabrijela Žalac ulazila na sporedni, tzv. zadnji ulaz, kako njeni neslužbeni posjeti ne bi bili primijećeni. Vrlo je vjerojatno da nisu niti zabilježeni u knjizi ulaska u zgradu Vlade. Gabrijela Žalac detalje tih sastanaka prepričavala je najužem krugu bliskih osoba. Jedna od tih osoba, koja o svemu ima neposredna saznanja, Nacionalu je otkrila tu informaciju i spremna je o tomu i javno svjedočiti pred hrvatskim institucijama, odluče li one da su ta saznanja iz bilo kojih razloga važna za postupak koji se vodi protiv Gabrijele Žalac. Svi su se spomenuti sastanci dogodili nakon što je Gabrijela Žalac smijenjena s ministarske funkcije i nakon što se suočila s ozbiljnim pravnim problemima. „Ako ja progovorim, svi će završiti u Remetincu. Bolje je da ne progovorim.“ To su dvije ključne rečenice i sukus poruka koje je Gabrijela Žalac izravno prenijela premijeru Plenkoviću tijekom tih susreta. To je ona osobno ispričala u svom najužem krugu povjerljivih osoba, precizirajući da mu je to rekla u dva navrata, na dva od nekoliko sastanaka koje su u tajnosti održali nasamo. Jednom od dva neovisna izvora koji su to Nacionalu otkrili Gabrijela Žalac izjavila je i sljedeće: „Sve sam radila po Plenkovićevom nalogu.“ To su šokantne nove okolnosti koje otvaraju pitanje zašto bi se premijer Plenković izlagao takvom reputacijskom riziku i sastajao s bivšom ministricom suočenom s teškim optužbama za zloporabu položaja i ovlasti, ako s tim slučajem nema i nekakve dublje veze« (https://www.nacional.hr/pet-tajnih-sastanaka-s-plenkovicem-gabrijela-zalac-na-sastanke-s-premijerom-ulazila-na-zadnji-ulaz-zgrade-vlade/).

Hannah Arendt – laganje sa ciljem

  • Hannah Arendt (Hannover, 14. X. 1906. – New York, 4. XII. 1975.), američka Židovka, politologinja i filozofkinja njemačkoga podrijetla, svojevremeno je napisala: »To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laži već je cilj da ni u što ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju već kapacitet da misli i sudi. S takvim narodom možete raditi što hoćete«, što me je podsjetilo na Andreja Plenkovića koji laže li laže. Izvučemo li bitno, ili poantu iz izjave Arendt, ispada da Plenković zna zašto laže, jer stalnim ponavljanjem laži hrvatski narod ne samo da je povjerovao u te laži, nego postaje još gluplji i, nakon svega, s njim se “može raditi što god hoćete”. I sada bi nam trebalo biti znatno jasnije otkud toliki postotak anketiranih Hrvata koji – i nakon svih Plenkovićevih laži i laganja – i dalje vjeruje njemu i njegovu degradiranom HDZ-u!

 Jugokomunisti i djevičanstvo

  • Lidija Vera Manić je Srbijanka iz Pirota. Rođena je prije 70 godina i 1975. u Japanu bila je proglašena najljepšom ženom na svijetu. Od tada je prošlo 48 godina i tek se sada usudila javno izreći kakvi su bili ondašnji jugoslavenski komunistički političari. Ne bilo koji, nego jedan od najvećih i najokrutnijih – Stane Dolanc – koji joj je ponudio nemoralnu ponudu, koju je bilo jako opasno odbiti. “Stane Dolanc mi je nudio vilu na Dedinju, zlato starih Inka, krzno od samura iz Rusije, samo da budem njegova. Moja mama je tad bila zgranuta, nisu mogli vjerovati da netko može tako što izgovoriti. To nije bilo ni u malom mozgu i više nikada nisam htjela izaći, bilo me je strah da me negdje ne napadne. Ja sam tada bila mlada… Ne kajem se i danas mi znamo žene koje su bile njegove ljubavnice i koje su dobivale stanove. Ja sam sretna i čista jer nikada posao nisam dobila jer sam legla s nekim u krevet. U novinarstvu sam skoro 30 godina i nitko mi ne može ništa reći”, rekla je nedavno Manić. Možda nije rekla ono glavno, napitoresknije, ovaj bahati Slovenac tražio je od nje njezinu – nevinost!

Cinkarenje na ljevici!

  • I to smo dočekali da djeca potomci partizana, jugoslavena, orjunaša, komunista… cinkaju jedni druge. Izvlače njihovo prljavo rublje i podaruju javnosti, pa čak i u Hrvatskom saboru. Jedan od njih je Bračanin Arsen Bauk koji zabavlja javnost maturalnim radom sina Marija Plankovića: »”11. ožujka 1981. u kantini studentskog doma u Prištini započeo je prosvjed studenata koji se par tjedana kasnije proširio u masovne demonstracije. Vlasti su uporno nastojale sakriti pravo stanje stvari pa je jedan od partijskih dužnosnika, čuvši da agencija Reuters obavještava međunarodnu javnost o tome da se nešto događa, povikao: “Zaustavite Reuters!” Andrej Plenković imao je tad 11 godina. Da raznim reutersima ne treba dati da se razmašu, mislio je i učenik 4. razreda Obrazovnog centra za jezike Andrej Plenković pa je u maturalnom radu napisao: ‘Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor.’ Zapamtite dobro ta dva glagola – upokoriti i eksploatirati. U vrijeme kad je to napisao, Andrej Plenković imao je 18 godina. ‘Poslovna zajednica grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije’ njegov je maturalni rad namijenila za stručno osposobljavanje radnim ljudima kojima je društveno komuniciranje primarna zadaća. Marko Milić kojemu je, kad ne visi na mobitelu, društveno komuniciranje primarna zadaća, rođen je tek 5 godina kasnije pa nije poznato je li se stručno osposobio čitajući tu literaturu. O želji vladajuće klase da mediji masama priopćavaju samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne, tome predsjednik jedne druge zajednice, Hrvatske demokratske zajednice: ‘Sada oporba nema što, ovo što se događa je strategija, svaki dan kreiraju ne-teme.’ Teme su, podsjetimo još jednom, samo one koje želi vladajuća klasa jer će tada već upokorene i eksploatirane mase pružiti najmanji otpor. Ostalo su ne-teme. U vrijeme kad je to izjavio, Andrej Plenković imao je 52 godine. Već je bio poznat i pod konspirativnim imenom AP koje je dobio sasvim slučajno kad su ga dvije bliske suradnice, kojima je bilo naporno tipkati puno ime i prezime, počele oslovljavati inicijalima kako je to opisano u romanu ‘Smradex i kazna’, remek-djelu od 3 milijuna stranica koje nikad nije tiskano jer je izdavačka kuća DORH ocijenila da štampanje romana s toliko stranica ne bi bilo isplativo. Pojedini mediji su, dok se to smjelo, objavljivali fragmente. Na prvom koraku praktične primjene maturalnog rada, AP se doduše poskliznuo jer se praksa nagrađivanja medija za neobjavljivanje ne-tema nije pokazala uspješnom. Zato je reciklirana metoda zaustavljanja Reutersa. ŠČ!«, napisao je Bauk. A što radi nekadašnji 11-godišnji wunderkind Andrej (očito je dobio ovo sovjetsko ime kako bi se već po njemu znalo tko su mu roditelji!)? Mudro šuti. Samo je pitanje dokle! Ako je i komunisti Bauku dosta Plenkovića ml., kako li je tek onda ‘normalnim’ Hrvatima!

Marijan Majstorović

Povezane objave

Svi su krivi, samo Plenković nije!

hrvatski-fokus

Prvi znak gubljenja živaca plamenog jazavca

hrvatski-fokus

“Ne baš mudar potez” Dragana Kovačevića

HF

Imamo vlast koja laže…

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više