Hrvatski grad koji tako slabo poznajete, a tako puno nudi! Istražite ovaj mali biser
Na istoku Hrvatske, u Vukovarsko-srijemskoj županiji, tik uz tok rijeke Save nalazi se Županja. Nazivaju je središtem županjske Posavine, ali i vrlo važnim čvorištem brojnih cestovnih pravaca u smjeru zapad-istok, te sjever i jug. Do nje ćete doći lako, autocestom A3 (od Zagreba vam treba dva i pol sata) koja povezuje Europu i Bliski istok. Kad prođete naplatne kućice, ulazite direktno u centar grada.
Što je to toliko posebno u Županji da je sve više otkrivaju strani turisti, te biraju kao odredište u Slavoniji? Miran pitoreskni gradić, bogate povijesti nevjerojatno je dobar domaćin. Gdje god krenete (od restorana do smještajnih jedinica) domaćini vas dočekuju kao svoje. Nude vam rakiju i režu prosušenu slavonsku kobasicu i kulen, po kojem je ovaj kraj poznat, a bez obzira je li dan ili noć, ovdje ćete čuti zvuk tamburice uz koju ćete poželjeti zapjevati. Možete popiti (jednu od najjeftinijih kavica u Hrvatskoj) i pročitati knjigu u jedinstvenom Book cafe-u u centru grada, ali i pojesti čobanac malo dalje u buffetu Štagalj u kojem nema klasične brze ponude poput pommesa i hamburgera. Ovdje se jede više-manje žlicom. U Županji se na nevjerojatno zanimljiv način sljubljuje povijest i sadašnjost, moderno i tradicionalno, mladost koja njeguje običaje i starost koja vole upravo to što živi na ovom mjestu. Slavonci su veseli i vedri ljudi, a to ćete osjetiti baš na ulicama Županje!
Istražite Županju!
Zamislite, Županja nema hotel, ali je vrlo popularno mjesto za boravak u trajanju od nekoliko dana. Umjesto klasičnih hotela dočekat će vas domaćini na vratima svojih kuća za odmor. Jedno takvo mjesto svakako je stara šokačka kuća pretvorena u vrlo ugodan prostor za boravak. Ime joj je Šokačka Lady, a predstavlja spoj šokačke arhitekture pomiješane s njemačkim stilom uređenja. Sve što će vas dočekati u unutrašnjosti je retro-kreveti su stari (ali madraci jako udobni, anatomski i novi), kao i ormari, vitrine, stolovi i stolice. Nevjerojatno je kako je ova stara kuća uklopljena u suvremenost u kojoj živimo. Pitate li se kako je ova tipična šokačka kuća dobila ime? Šokačkom lady su nazivali Katarinu Horvatović, Županjku koja je udajom za bogatog engleskog industrijalca u svom rodnom gradu popularizirala tenis, ali i zabave koje su počinjale lovom, a završavale plesom. U ovoj kući se nalazi i njezina komoda u koju, kad dođete, možete odložiti svoje stvari.
Priča o Županji počinje u Zavičajnom muzeju!
Kad dođete u Županju, odmah ste u centru, zapravo sve okomite i vodoravne ulice se međusobno prepliću stvarajući križaljku centra grada. Kako biste što bolje upoznali povijest, ali i sadašnjost ovog grada, najbolje se uputiti u muzej. Do njega možete doći pješice, biciklom ali i posebnim taxijem u Županji. Kolima koja vuku dva konja, u vlasništvu Luke Galovića poznatog kao Papuškin. Zavičajni muzej Stjepan Gruber smješten je u jedinoj vojno-krajiškoj zgradi, stražarnici iz vremena Vojne krajine u kolokvijalnom izričaju znanu kao čardak. One su se protezale u tadašnju granicu s Osmanskim carstvom, u slučaju Županje uz rijeku Savu, i bili su smješteni na udaljenosti od otprilike 1,5 km jedna od druge. Muzej je otvoren prije sedamdeset godina, a postava je impozantna. Možete ga razgledati sami, ali i u društvu ravnatelja muzeja, Hrvoja Tkalca, strastvenog zaljubljenika u arheologiju i povijest, koji će razgled muzeja započeti u prizemlju, pred eksponatima koji pričaju priču o nastanku Županje. Na prvom katu je prikazan način života na ovoj destinaciji – od samih početaka pa sve ne tako davne povijesti koju je obilježilo otvaranje tvornice tanina i dolazak u Županju engleskih industrijalaca. Oni su zaslužni što se 1880. godine prvi put igrao nogomet u Županji (opisana kao čudna igra u kojoj odrasli ljudi trče na nekom loptom) što je ujedno bio početak igranja nogometa u Hrvatskoj. U tu čast, na središnjem gradskom trgu kralja Tomislava u Županji vidjet ćete spomenik lopti kojeg je 2015. godine poklonio HNS gradu Županji. Bio je to novi spomenik, zamjena za nekadašnju loptu koja je stajala na ovom trgu, a koja je stradala tijekom Domovinskog rata. Kad ste ovdje pogledajte i zgrade koje se nalaze na ovom mjestu. Danas nisu tako posebne kao onda kad su izrađene, ali zamislite, te zgrade, kako nam kažu stariji Županjci nose imena – roza se zove ljepotica, a žuta Žaklina (po Jacqueline Kennedy). Dok gledate spomenik lopti, čut ćete i priču o lokalnom nogometnom klubu Graničar koji postoji od 1920. godine, a kad smo kod povijesti i sporta Županja je i grad prvog igranja tenisa u Hrvatskoj. I ovaj bijeli sport se počeo igrati 1880. godine, prvo u društvu engleskih industrijalaca koji su ovim sportom tratili slobodno vrijeme nakon posla. Baš kao i za nogometnu loptu, u Županji ćete vidjeti i spomenik tenisu koji se nalazi pored teniskih terena.
Znate li kako nastaje tamburica?
Kad ste u Županji, svakako zavirite u OPG-ove na kojima nastaje čitav niz posebnih proizvoda, od kojih se neki proizvode samo ovdje. Jedna od takvih priča je ona o tamburici, po kojoj je ovaj kraj posebno poznat, koju desetljećima, u svojoj radioni radi Franjo Juzbašić. On je, kako priča u svojem ateljeu učio zanat od pokojnog majstora tambure Andrije Franića iz Županje (njegova prim tambura darovana papi Benediktu XVI. tijekom posjeta Hrvatskoj i nalazi se danas u Vatikanskom muzeju) a onda nastavio posao sam – danju oblikujući najfinije drvo u ovaj instrument, a noću svirajući i pjevajući s TS Kristali. Kad ga posjetite u njegovom ateljeu (radi danas sa svojim sinom), čut ćete kako je za kvalitetu tambure presudno kvalitetno drvo. Najbolje su one napravljene od javora ili smreke, ali i drva voćarica poput trešnje ili drva šumske kruške. Da je drvo kvalitetno i pravo znat će majstor čim kucne u drvo (koje se naziva ‘gluho drvo’) koje kreće odležavati čak i do 15 godina kad je napokon spremno za izradu instrumenta. Juzbašići su danas pravi primjer složne obitelji – tata Franjo i sin Marko oblikuju drvo u tambure, a mama Magdalena je zadužena za izradu žica. Da su uspješni govori činjenica kako se njihove tambure sviraju od svih glazbenih škola, na radionicama na kojima se uči svirati ovaj instrument, ali i na svjetski poznatim pozornicama na kojima sviraju etablirani glazbenici.
Županja ima jedinstvene suvenire!
Kad je riječ o Županji, suveniri mogu biti razni- tamburica, komad kulena, dobar med… ili nešto bolje što svojim vrijednim rukama svakodnevno izrađuje gospođa Katica Pauković. Ova ekonomistica živi u Županji, a moć gline spoznala je još kad je radila. Tada je to bila stress terapija, a danas, kad je u mirovini, ozbiljan biznis. Njezin je atelje uvijek otvoren za one koji žele ponijeti iz Županje nešto posebno, a kad uđete u prostor u kojem radi teško ćete se odlučiti koji vam je njezin suvenir poseban. Katica je osmislila i patentirala tri suvenira – kasicu u obliku nogometne lopte, posudu za nakit koja nosi lik šokačke lady s dodatkom teniskog reketa koji može poslužiti prilikom kuhanja i parobrod, repliku prvog Hrvatskog parobroda Sloga koji je plovio ovim riječnim tokom. Svi suveniri koji će vas zadiviti izrađeni su gotovo unikatno – Katica ih oblikuje na glinenom kolu, svaki predmet ručno rezbari, stavlja u peć (neki se peku i tri puta) i na kraju pakira i stavlja na police. Ova vitalna žena, vedra duha i zaraznog osmijeha prepoznata je i u gradu, pa mnogi stanovnici Županje ali i turisti njezine rukotvorine nose ‘u bijeli svijet’.
Priča o kulenu!
Kad ste u Županji, nema domaćina koji će vas ponuditi svojim kulenom. Koliko god da ih probate, nevjerojatno – svakome možete pronaći nešto savršeno! Mora biti optimalno izbalansirana ljutina, masnoća, suhoća… Prvi suhomesnati proizvod ovakve vrste nastao je u 16. stoljeće, u okolicu Županje, kad se prvi put meso počelo sušiti (konzervirati). Od tada, pa sve do danas kulen je specijalitet koji se jede kad vam je potrebna snaga, ali i s njime se goste gosti i daruju osobe do kojima vam je stalo. Što ga čini toliko posebnim? Posebna karakteristika kulina su njegovi osnovni sastojci; birano svinjsko meso, crvena začinska ljuta paprika, češnjak i sol. Dobro izmiješani i nadjeveni, sušeni uz dimljenje, davali su kulinu specifični miris i okus.
Na pitanje kako nastaje kulen, odgovor smo potražili u selu Bošnjaci nadomak Županje, na OPG-u Lenić gdje se kulen proizvodi više od 50 godina. Nekad je to bilo ‘po starinski’ a danas, treća generacija proizvođača iz ove obitelji, Damir Lenić sa suprugom Danicom ima ozbiljan OPG gdje se nalazi pogon za preradu mesa koji ima HACCP sustav kontrole. Svake godine, po receptima koji se pažljivo čuvaju u ovoj obitelji, proizvode kulen, ali i mnogo drugih suhomesnatih proizvoda poput slavonske kobasice, čvaraka, slanine, kulenove seke, a za većinu toga što proizvedu dobili su i brojne nagrade na natjecanjima. Leniće ponosom nazivaju pravim čuvarima gastro tradicije ovog kraja, a sve što poželite i sami kušati, moguće je putem njihove FB stranice.
