Hrvatski Fokus
Gledišta

Pivč(i)ji salaš i soparna čorba

Ništa ne piše o Hrvatima iz Sombora, Novog Sada, Banata, Beograda i uže Srbije!

 

Pisao sam da jedini „hrvatski“ informativno-politički tjednik „Hrvatska riječ“ samo poreske obveznike iz Vojvodine svakog petka košta 10.000 eura, a „Hrvatska riječ“ dobija novac i iz Hrvatske te ima i druge prihode. Tako svaka stranica ovog tjednika svakog petka „pojede“ najmanje po 200 eura, što je novac od kojeg bi se preporodile sve hrvatske kulturne udruge u Srbiji u kojima se faktički odvija život ovdašnjih Hrvata!

Pisao sam i da svaki broj „Hrvatske riječi“ ima desetak „prazih“ stranica (naslovnica, sadržaj, oglasi, reklame…), što je 2.000 bačenih eura svakog petka, te da je ostali sadržaj neinteresantan za 57.900 Hrvata u Srbiji jer se u devedeset procenata obrađuju lokalne teme iz Subotice i okolice!

Posljednji, jučerašnji broj „Hrvatske riječi“ (br. 1037 od 3. ožujka 2023.), prevazilazi ove konstatacije.

Naime, u njemu ima 16 (šesnaest) praznih stranica (bačenih 3.200 eura!), a mogući izgovor da ih zauzimaju natječaji je loš izgovor za skupo plaćeni nerad, jer za taj novac u tom se slučaju tiska podlistak (daleko jeftiniji od podlistaka „Kužiš“ i „Hrcko“)!

Teme „iz života Hrvata u Srbiji“, kako takozvani Dnevnik na hrvatskom jeziku RTV2 svaki put najavljuje „Hrvatsku riječ“, ovog puta mogu biti samo dvije stranice (4 % prostora) reportaže o propalim domovima kulture u Srijemu gdje još ima nešto Hrvata!

Ništa ne piše o Hrvatima iz Sombora, Novog Sada, Banata, Beograda i uže Srbije!

A tek nekidan je Bunjevac iz Donjeg Tavankuta, koji je dvadeset godina zasjeo na sva ključna mijesta vezana za život Hrvata u Srbiji, sada i ministar u srbijanskoj vladi, „otkrio“ 176 Hrvata u Kragujevcu!

Koliko još ima „neotkrivenih“ Hrvata po Srbiji koje je za sva vremena progutala hrvatska donjotavankutska crna rupa zajedno sa nevjerojatnim novcem poreskih obveznika iz Republike Srbije i iz Republike Hrvatske?!

Zato su na 4 (četiri) stranice (800 eura) dvije reportaže iz Kaćmara u Mađarskoj u kojem danas živi isto toliko Bunjevaca koliko Hrvata u Kragujevcu!

Kaćmar je po Bunjevcima iz hrvatske donjotavankutske crne rupe najvažnije mjesto u biografiji velikog hrvatskog pjesnika i književnika Antuna Gustava Matoša jer je tamo rođen njegov dida Grgur (Bunjevac) i pradida Antal (Mađar)!!!

Povodom ovog detalja iz Matoševe biografije u Kaćmar putuje o trošku naše zajednice cijela obitelj Čeliković, suprug Žigmanovljeve seste i još neki takvi, te neizbježni Mirko Ćurić, predsjednik Ogranka slavonsko-baranjskog DHK-a, koji je odavno otkrio zlatni rudnik etnobiznisa u hrvatskoj donjotavankutskoj crnoj rupi!

No, na kraju se dobija utisak da je ovaj broj „Hrvatske riječi“ ipak izašao samo da bi pokušao spasiti (etno)biznis jednog od slavnih Bunjevaca iz hrvatske donjotavankutske crne rupe, Petra Kuntića iz Bikova, koji je pet godina „zastupao“ sve Hrvate u Srbiji u srbijanskom parlamentu, a da tamo nije rekao jednu riječ o bilo kojem njihovom problemu (nedavno ga je zamjenio bolji Bunjevac iz iste rupe, iz Donjeg Tavakuta, a takoreći jučer još bolji Bunjevac iz te rupe, iz Male Bosne, jer sposobnih Hrvata u cijeloj Srbiji za tako nešto nema)!

Pokušaj spašavanja (etno)biznisa slavnog Bunjevca očituje se u reportaži plaćene „koordinatorice dopisne službe“ u „Hrvatskoj riječi“ Ivane Petrekanić Sič na središnjim stranicama tjednika gdje već u prvoj rečenici stoji (citat):

O Pivčijem salašu pored Bikova pisali smo u našem (čijem?) tjedniku u više navrata, o prozvodnji organskog i povrća kontrolirane kvalitete, o životinjama koje se nalaze na ovom salašu, ugostiteljskoj i turističkoj ponudi, a, prije svega, o Vedranu Kuntiću, koji je uz pomoć svojih roditelja Petra i Mirjane pokrenuo ovaj obiteljski biznis prije deset godina. (kraj citata)

O čemu se radi? Prije deset godina Petar Kuntić je kao predsjednik DSHV-a te zastupnik Hrvata u srbijanskom parlamentu na gore opisan način, novcem od tog „posla“ napravio sebi bunjevački etnosalaš kod Bikova pod imenom „Pivčiji salaš“! Na njemu su često gostovali čelnici „hrvatskih“ krovnih institucija iz Subotice, njihovi prijatelji, njihove ekskurzije, njihove radionice, čak su i sjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća održavane na tom salašu!

Budući da sve čega se lati Petar Kuntić propada (njegovo „zastupanje“ Hrvata u srbijanskoj skupštini je bio početak kraja i hrvatske zajednice u Srbiji), pa ni sve ovo nije pomoglo da danas Petrov sin, Vedran, u ovoj reportaži ne kaže: (citat)

Gubilo se vrijeme s prodajom na tržnici (i salašu), dosta robe se rashodovalo i došli smo do trenutka da vidimo što i kako dalje – staviti ključ u bravu i otići u inozemstvo. (kraj citata)

No, Vedran je očito sposobniji i mudriji od svog oca pa nije otišao u inozemstvo već je otvorio radnju (prodavnicu) svojih priozvoda, ali i drugih proizvoda (svako jutro idem u nabavku južnog voća i ostale robe), pod nazivom „Dućan“ u centru Subotice, što zači da je zapravo prešao na trgovinu!

Vedranu čestitam na vrednoći, upornosti i mudrosti i želim mu uspjeh i ostanak na svom bunjištu, što nama mnogim Hrvatima u Srijemu nije uspjelo!

Što baš s tim ima „Hravtska riječ“? Nema ako bi u više navrata na 52 stranice svakog petka pisala o teškom životu nekog od mnogih mladih i vrijednih Hrvata, recimo, iz Kragujevca! Ovako je ovo čista reklama za spas posla jednog za hrvatski narod „zaslužnog“ Bunjevca!!!

Ivana je na skupom papiru „Hrvatske riječi“ na dvije stranice (400 eura, isto koliko je pripalo članku o domovima kulture u Srijemu) čak više puta navela adresu Kuntićeve trgovine u Subotici i njeno radno vrijeme. Da ne bude zabune ona članak i završava rečenicom: (citat)

Kako mu (Kuntiću) drukčije uzvratiti nego kupujući od njega sviježe i kvalitetne prizvode, ako ne na tržnici subotom i nedjeljom, onda u Dućanu u Strossmayerovoj ulici (20), bilo koji dan od ponedeljka do petka, od 13 do 19 sati.

Hrvati iz Niša, Kragujevca, Beograda, Srijema, Banata, Novog Sada, Sombora…, navalite u „Dućan“ u  Strosmayerovoj ulici 20 u Subotici kako biste se odužili Petru Kuntiću!

Kada će se Petar Kuntić odužiti svim Hrvatima u Srbiji nije tema „hrvatskog“ informativno-političkog tjednika koji se bavi „životom Hrvata u Srbiji“!

I to nije kraj, kao prave bisere u istom broju „Hrvatske riječi“ možete pročitati oglase tipa:

  • Izdaje se jednosoban stan na Prozivki u Subotici (42 kvm, 4. kat, centralno grijanje s alokatorima, mali troškovi održavanja). Cijena 120 eura plus režija. Info na telefon: (broj telefona);
  • Prodaje se trobrazndi plug (14 cola) obrtač regent fiksno s predplužnjacima i 2 crtala i 2 kotača u radnon stanju (2.200 eura). Telefon: (broj telefona); ali i reportažu, zapravo slikovnicu na 3 (tri) stranice (600 eura!), kako se spravlja „soparna čorba“ – recept u cijelosti glasi:

Vodu (0,5 l) zakuhati, posoliti, staviti pol žlice vegete, malo papra i soli po okusu, na kockice izrezati krumpir i mrkvu, uliti skuhanu rajčicu (0,5 l) i kuhati pol sata.

Uz 9 (devet) fotografija velikog formata(!) stoji napomena: da tradicijska (bunjevačka) jela pripremamo uz potporu (novčanu) Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske (za novac poreskih obveznika iz Hrvatske)!

Četiri od devet velikih fotografija o spravljanju „soparne čorbe“.

A ovo je recept za spravljanje „soparne čorbe“ davno objavljen na sajtu glasila Bunjevačkog informativnog centra „Bunjevci“ u Subotici (onih Bunjevaca koji nikada ne će biti Hrvati!):

I dok se jedni i drugi Bunjevci ne dogovore čija je „soparna čorba“ (ovi što kažu da su Bunjevci i Hrvati u isto vrijeme preko naših leđa i s našim novcem) dotle će ovdašnjim Hrvatima već sasvim biti zapržena čorba!!!

Što reći?! Možda samo ponavljati: ravnatelj „Hrvatske riječi“ je Ladislav Suknović, suprug rođene sestre Tomislava Žigmanova, glavna urednica je Zlata Vasiljević, a u UO „Hrvatske riječi“ su: Josip Stantić (zamjenik predsjednika), Branimir Kuntić, Dragan Muharem, Marko Tucakov, Krunoslav Đaković, Josip Dumenčić, Tomislav Vukov i Karolina Bašić, supruga rođenog brata Jasne Vojnić i od nedavno predsjednica IO Hrvatskog nacionalnog vijeća u Subotici!

Svi su (osim Đakovića) iz hrvatske donjotavankutske crne rupe (Subotica i okolica) i sve ih je ustoličio Tomislav Žigmanov te su mu vjerni poslušnici (pa još i plaćeni!), a većina su, kao u svim ovdašnjim „hrvatskim“ tijelima, Bunjevci! 

Miroslav Cakić

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezane objave

Bezvrijedna politika Vesne Pusić

HF

Istina o Titinom logoru smrti “Jasenovac”

hrvatski-fokus

Plenković “pobijedio” otimanjem Glasnovićevih glasova

HF

Manipulacija fiktivnim biračima do 2000. godine

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više