Hrvatski Fokus
Gledišta

Dno dna

Potpuni sunovrat dvije ‘hrvatske’ književne izdavačke kuće u Srbiji, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU ‘Hrvatska riječ’

 

Kada sam dovršio ovaj tekst i pogledao koje riječi da boldujem i obojim, svatio sam da bih sve mogao podebljati i pocrvenjeti, pa sam cijeli tekst ostavio „normal“. Ako sve pažljvo pročitate bit će vam jasno zašto.

Sat i pol zakupljenog prostora (nedjelja, 13. ožujka 2023.) na centralnoj bini ovogodišnjeg Novosadskog sajma knjiga definitivno je pokazao potpuni sunovrat dvije „hrvatske“ književne izdavačke kuće u Srbiji, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (srećom ne svih Hrvata) i NIU „Hrvatska riječ“, obje iz Subotice, koje godišnje raspolažu sa preko sto milijuna dinara (od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske i Republike Srbije te iz drugih izvora)!

Pored toliko sredstava obije kuće su se na ovoj prestižnoj manifestaciji u Novom Sadu predstavile su se sa samo dvije knjige kao svojom produkcijom u 2023. godini! Jedna knjiga je čak u „koprodukciji“ obje kuće, a drugu je, „s velikim naporom“, izdala samo „Hrvatska riječ“ (radi se o odabranim intervjuima iz dosadašnjih brojeva „Hrvatske riječi)! No, to i nije toliko tragično (zamislite!), tragičnije je ono što iza tih knjiga stoji, bolje reći iza jedne od njih!

Knjiga koju su na sajmu predstavili zajedno Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice i NIU „Hrvtska riječ“ iz Subotice zove se „časopis za književnost i umjetnost nova RIjeČ“ (boldovano bunjevački ili šokački RIČ), godište X., dvobroj 1-2, Subotica, proljeće-zima 2022“.

Serija ovih knjiga nastala je prije deset godina kada Tomislav Žigmanov nije iz časopisa „Klasje naših ravni“ mogao istisnuti (sada pokojnog) Milovana Mikovića da bi u tom ozbiljnom časopisu pisao ono što on želi i to nametao drugima i svim Hrvatima u Srbiji. Onda se sjetio da s ogromnim novcem koji dobija Zavod može osnovati svoj časopis i platiti „odabrane surdnike“ koji će pisati ono što on poželi, te  je u proljeće 2013. izašao prvi broj tog časopisa. Kakav će to biti časopis „za književnost i umjetnost“ vidjelo se već u tom prvom broju jer nailazimo na do tada, a i do sada i valjda ni u buduće, neponovljivu vulgariju iz priče „Pustara“, koju je Žigmanov kao glavni i odgovorni urednik odabrao za hrvatske čitatelje u Srbiji (ulomak):

U istom broju „lansirana“ je i „najveća srijemska pjesnikinja“ Mila Markov Španović i preko nekoliko brojeva ovog famoznog časopisa, jer Žigmanov i njegovi poltroni nisu imali dovoljno riječi hvale, Mila je dogurala do toga da joj NIU „Hrvatska riječ“ tiska zbirku pjesama (tako to ide u Subotici kada se za novac zauzme Žigmanov). No, kada sam napisao da je jedna Milina pjesma plagijat našeg nobelovca Ive Andrića (maturirao sam u rumskoj Gimnaziji na djelima Ive Andrića) zbirka je reciklirana jer se ispostavilo da je to zapravo zbirka plagijata mnogih poznatih pjesnika, između ostalih i naše Srijemice Ljubice Kolarić Dumić!

Poslije ovoga ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i svaki ravnatelj bilo kojeg zavoda za kulturu na svijetu, mora iz istih stopa dati ostavku jer se ispostavilo da ne poznaje književna djela nobelovca svoje zemlje! No, to ne važi za Žigmanova koji je nepojamno pokvaren i bezobran (bukvalno, bez trunke obraza) !!!

U famoznom „časopisu za književnost i umjetnost nova RIjeČ“ bilo je za deset godina još koječega neprimjerenoga i sramotnoga (vrijednoga ostavke na mjesto ravnatelja) jer se pokazalo da časopis, prije svega, služi Žigmanovu za obračun sa svojim neistomišljenicima i hvalu onih koji njega hvale (i daju mu novac)!

O svemu tome sam oisao i ovdje nema prostora da se na sve potsetimo, no, i broj predstavljen na Novosadskom sajmu knjiga ima nekoliko takvih stvari, Jedna se ne ne smije izostaviti jer je stravična.

Naime, na str. 259. izvjesni Spasoje P. Hajduković piše o „Antologiji pjesama prvog desetlječja Stablo staro, vrijeme slavno“ u izdanju Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada. Ovaj „nepoznati“ jadnik, a nije teško prepoznati pismo Tomislava Žigmanova (jer je on velika kukavica da bi se potpisao ispod svojih riječi i nije mu to prvi put), se okomljuje na urednicu ove antoligije, doktoricu književnosti i poznatu profesionalnu književnu kritičarku u srpskim književnim krugovima  Draganu V. Todoreskov!!!

Žigmanov kao književni kritičar (o njegovim učenicima poltronima da ne govorim) i većina drugih koji deset godina prave „časopis za književnost i umjetnost nova RIjeČ“ nisu gospođi Todoreskov ni do koljena!

Bruku prikazujem u cijelosti, skeniranu iz „časopisa za književnost i umjetnost“, jer se drugačije ne može opisati iznenadna bolesna mržnja tolikog intenziteta nekog „nepoznatog“ lika prema ovoj izuzetno obrazovanoj i profesionalnoj ženi, temeljnoj i stručnoj u svojim uradcima:

Da ovolika bolesna mržnja može biti napisana, tiskana u jednom „časopisu za književnost i umjetnost“ i prezentirana „urbi et orbi“, čak na Novosadskom sajmu knjiga ispred dvije „hrvatske“ krovne izdavačke kuće, pri čemu u tome učestvuje  skoro sto dobro plaćenih ljudi od struke, ne može postići nikakav Spasoje! U tome može uspjeti samo glavni i odgovorni urednik sopstvene knjige jer sto njegovih plaćenih poltrona ne smiju (i neće, jer imaju koristi) reagirati na bilo što što uradi Žigmanov!

O čemu se ustvari radi? Uspjeh prerastanja nepoznate literarne sekcije, koju je u „Prepreku“ vodila Žigmanovljeva ljubimica Marija Lovrić, u Knjževni klub sa preko šestdeset izdanja samo njegovih članova, te odlaska na sajmove knjiga u Novi Sad i Beograd, poslije smijenjivanja Marije Lovrić, Žigmanov nije mogao preboljeti, jer je ovaj Književni klub u izdavaštvu postao jači i kvalitetniji od Zavoda i „Hrvatske riječi“ zajedno!

Kada je uz kulturnu manifestaciju na pokrajinskoj razini „Preprekovo proljeće“ (neobjavljene pjesme) Književni klub osmislio još jednu takvu manifestaciju pod nazivom „Preprekova jesen“ (neobjavljene kratke priče) i kada sam kao voditelj Književnog kluba napisao da slijedeće godine idemo na Interliber u Zagreb, Žigmanov nas je otvoreno napao na svom portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i u svom časopisu „nova RIjeČ“!

U klubu sam u pisanoj formi dao ostavku na mjesto voditelja da Žigmanov ne bi dalje napadao klub i izgledalo je da se smirio. No, kako Književni klub HKUPD „Stanislav Preprek“ i dalje opstaje i niže sve veće uspjehe Žigmanov se još više razboleo i napisao je ovaj pamflet pod lažnim imenom, a protiv Dragane V, Todoreskov, glavne urednice u klubu koji radi bez svojih prostorija, opreme i bilo kakve stručne pomoći od krovnih “hrvatskih“ institucija iz Subotice!

A zašto je sve to tako objašnjenje je u genezi o kojoj pišem skoro deset godina!  

Rezultat ovakvog stanja uopće u ovdašnjoj hrvatskoj manjinskoj zajednici, pa i u „hrvatskom“ izdavaštvu je dvadesetogodišnja koncentracija u Subotici svega što je vezano za Hrvate u Republici Srbiji! Danas su sve četiri „hrvatske“ krovne institucije u Subotici u rukama troje ljudi koji su inače u bliskim rođačkim i grugim vezama! To ću ponavljati dogog tako bude, jer je apsolutno nedopustivo da se tako manipulira s 57.900 Hrvata u Srbiji!

Na slici su: Ladislav Suknović, ravnatelj NIU „Hrvatska riječ“ iz Donjeg Tavankuta, inače suprug rođene sestre Tomislava Žigmanova, Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice i Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (ne svih Hrvata), „zamrznuti“ ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice te ministar u srbijanskoj vladi iz Donjeg Tavankuta (on je iz Donjeg Tavankuta, ne vlada) koji je na ove položaje ustoličio ovo dvoje bliskih mu osoba. Dobro su plaćeni gore navedenim novcem i oboje rade po Tomislavovom diktatu. Jasni je odmah (prije četiri godine) podignuta osnovica plaće sa 100 eura, za koliko je istu funkciju prethodno obavljao Slaven Bačić, na 1000 eura! Danas se nikako ne može saznati kolika su ukupna Jasnina primanja, ali to važi i za sve Žigmanovljeve plaćenike!

Svo troje se nacionalno deklarišu kao „i Bunjevaci i Hrvati u isto vrijeme“, a budući da su u zemlji u kojoj živimo Bunjevci poseban narod koji nijeće svaku pripadnost hrvatskom nacionalnom korpusu, ova trojka bi se morala (bar deklarativno) opredjeliti jesu li Bunjevci ili su Hrvati! Inače bi, primjerice, netko tko za sebe kaže da je i Bugarin i Makedonac u isto vrijeme, mogao ispred najviših institucija predstavljati Makedonce (ili Bugare), što u praksi ne postoji, kao i sve druge takve kombinacije bilo koja dva naroda!

Jedino Hrvate u Srbiji predstavljaju ovakvi kameleoni, pokazalo se i veliki manipulanti, lažljivci i ljigavci (samo zbog novca!). Trolčoist

Tu odmah treba reći da su još dvoje „i Hrvata i Bunjevaca“ te jedan „srijemski Hrvat“ (oženjen Bunjevkom u Subotici) slijedeća trojka Tomislava Žigmanova, ali tek oni ništa sami ne odlučuju. Dobro su plaćeni također gore navedenim novcem i sve rade po Tomislavovom diktatu. Posljednjeg je Žigmanov nedavno angažirao u svom ministarstvu kao potrčka, a svo troje su njegove prave marionete i njegovi najveći poslušnici.

Trolist

Mirko Ostrogonac, „zastupnik“ Hrvata u srbijanskom parlamentu iz Male Bosne, Darko Baštovanović, međunarodni tajnik HNV-a, veliki pjesnik i književni kritičar (remek djelo „književne kritike“ mu je blog „Srijemski Hrvat“) iz Šapca i Žigmanovljev mladež, potrčko Marijan Pi(j)uković iz Subotice. Sve ih je na položaje ustoličio Žigmanov (ni njih nisu birali Hrvati).

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata od osnutka, prije 12 godina, ima troje uposlenih: ravnatelja Tomislava Žigmanova i njegovu desnu ruku Katarinu Čeliković, prva tajnica jd preminula te je na tom mjestu danas Josip Bako iz Đurđina. Tomislav je od nedavno ministar u srbijanskoj vladi pa je mjesto ravnatelja upražnjeno, ali ga čuva v.d. ravnateljica Katarina Čeliković za eventualni povratak ministra ili za sebe. Ako se Žigmanov ne uspije (manipulacijama, kao i uvijek) vratiti, kandidirao je za svaki slučaj Čelikovićku kao jedinu Hrvaticu iz Srbije za titulu „utjecajne hrvatske žene u 23. godini“, koje se imenuju u 10 zemalja van Hrvatske, a što bi trebalo da Katarinu, bibliotekarku i eksperta za ruski jezik, kvalificira za ravnateljicu Tominog zavoda!!!

Za Hrvate u Srbiji, Tomislav ili Katarina, dođe isto! Dno dna!

A ako su u svih 10 zemalja van Hrvatske pobjedile „Katarine“ onda će Hrvata nestati ne samo u Srbiji!

Katarina otvoreno izjavljuje da je jedinu nju ispred Srbije za „uticajnu ženu“ kandidirao Tomislav Žigmanov i ponosno na adekvatnim grudima nosi veliki inicijal njegovog prezimena napisan na prastarom bunjevačkom pismu, pardon na glagoljici! 

Krucijalna stvar je da sve ove likove niti za jednu funkciju nisu birali Hrvati, već su se sami nametnuli manipulaciajama, lažima, prijevarama i plagijatima, u „organizaciji“ jednog jedinog čovjeka, Tomislava Žigmanova!  

I možda bi bilo utješno kada bi oni svoje funkcije i zaduženja obavljali na krektan način. No, radi se upravo o suprotnom: preko njih Žigmanov sistematično unazad petnaestak godina unutar hrvatskog manjinskog nacionalnog korpusa u Srbiji vrši negativnu selekciju. Sve što je dobro, a stoji njemu na putu, uklanja, a propagira plagijatore, mediokritete i ništavila koja mu se ulaguju. Pri tom svim Hrvatima u Srbiji nameće bunjevštinu u svim vidovima i oblicima!

Uz ovo se mora znati da iza svega što radi Žigmanov, svakog priopćenja, članka, svake objavljene pjesmice ili sličice stoji računica, novac, kojeg najviše dobija on, ali ga daje i svojim poltronima, svakom „po zasluzi“!!! Najviše je, pored njega u nizu godina, profitirala Katarina Čeliković i cijela njena obitelj!

Tako se sav taj jad i bijeda, dno dna, upravo oslikao preko dvije izložene knjige na ovogodišnjem Novosadskom sajmu knjiga!

Sve oko ovog igrokaza i sam ambijent u kojem se odigrao je prava sramota.

U skoro praznom gledalištu (slušalištu) ispred glavne bine, u tri reda od po desetak stolica, u svakom redu je bilo tri do pet posjetilaca. Po službenoj dužnosti u prvom redu je sjedio Goran Kaurić, potpredsjednik Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata i zamjenik Pokrajinskog sekretara za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicana. Iz HKUPD „Stanislav Preprek“ (udruga ima oko 60 članova) i iz HKPD „Jelačić“ (udruga ima oko 400 članova) je bilopo troje članova. Sve ih poznajemi i znam da su došli da se slikaju za uspomenu sa Katarinom Čeliković i drugim „zvijezdama“ hrvatskog knjiškog izdavaštva, što su svi na kraju i učinili.

A iz cijele Republike Srbije bilo je još samo četiri gosta!

Toliko o zainteresiranosti hrvatskog puka i širokih građanskih masa u Srbiji za tako uspješno hrvatsko izdavaštvo! Dno dna!

Sa druge strane ispred Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice na sajmu je bila Katarina Čeliković, ispred NIU „Hrvatska riječ“ glavna urednica tjednika Zlata Vasiljević, i novinari, dr. sc. Jasminka Dulić i Davor Bašić Palković, a ispred Hrvatskog nacionalnog vijeća, međunarodni tajnik, pjesnik i književni kritičar Darko Baštovanović i voditeljica programa, svi oni su iz Subotice. Ako dodamo troje ljudi iz Programa na hrvatskom jeziku RTV2 i nepoznat broj osoblja angažiran iz Subotice za organizaciju (bar vozač), vidimo da je bilo više izvođača nego publike!!! Dno dna!

Čemu ova sramota? Nikom u Hrvata to ne treba, posebno ne nama u Srbiji!

Zašto se za toliki novac koji pripada svim Hrvatima u Srbiji već deset godina tiska Žigmnaovljev meko ukoričeni knjižuljak u kojem se prosipa otrov? Zašto se knjižuljak zove tako da u zbrci naslova i slovnih kerefeka dizajiranih od jedinog hrvatskog dizajnera u Srbiji ne znamo njegovo pravo ime? Zašto knjižuljak svake godine izlazi kao dvobroj kada su dva broja izašla samo prve i druge godine? Što ima umjetničkog u knjižuljku koji stvara sto ljudi cijele godine osim ako tome na doprinose žvrljotine Žigmanovljeve supruge u pojedinim knjigama, kojima je onda automatski i sadržaj mudar, genijalan i poučan:

Truć… truć… truć, krave, guske, šišmiši… na 300 strana papira, čije tiskanje je poduprto iz budžeta Hrvatske i Srbije, a tiraž u ovom opsegu za toliki svet se lako podjeli, no neće nestati kao glupost dok je Tome i Spasoja!

Ministar za „otopljavanje“ odnosa Hrvata i Srba odjednom mrzi i Srbobran!

Miroslav Cakić, u Novom Sadu, 15. ožujka 2023. godine

PS: Na kraju igrokaza na Novosadskom sajmu knjiga u sasvim pristojnom razgovoru s glavnom urednicom „Hrvatke riječi“ Zlatom Vasiljević ispostavilo se da ona ne zna kada je osnovana literarna sekcija u „Prepreku“, kada je prerasla u Književni klub, koliko „Preprek“ ima izdanja, te da do sada nije otvorila sajt te udruge!!!!

Pa da je podsjetim (stanje do 2017.):

HRVATSKO

KULTURNO-UMJETNIČKO-PROSVJETNO DRUŠTVO

 

„STANISLAV PREPREK“

NOVI SAD

KNJIŽEVNI KLUB www.stanislavpreprek.org

KNJIŽEVNI KLUB

HKUPD „Stanislav Preprek“, NOVI SAD

U okviru Hrvatskog kulturno-umjetničko-prosvjetnog društva „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada nekoliko članova Literarne sekcije izdaje 2009. godine prvu zbirku svojih pjesama pod nazivom Preprekovo proljeće. To su: Jelisaveta Buljovčić Vučetić, Branka Dačević, Bosiljko Kostić, Mladen Franjo Nikšić, Marijan Piljić i Mladen Šimić. Zbirka je imala skromnih četrdesetak stranica, ali je bila prvi veliki korak i začetak onoga u što su se danas pretvorile zbirka i sekcija. Književni klub „Stanislav Preprek“ danas ima dvadesetak aktivnih članova, a u pripremi je deveta po redu zbirka pjesama pod nazivom Peprekovo proljeće, treća po redu zbirka kratkih priča pod nazivom Preprekova jesen, četvrta zbirka pjesama iz Edicije Preprekovi pjesnici i prva knjiga iz Edicije Preprekovi prozaisti

Članovi Kluba, inače, do sada imaju preko četrdeset svojih izdanih knjiga, a Književni klub je svake godine tiskao novu zbirka pjesama Preprekovo proljeće sa sve većim brojem autora i sve većom kvalitetom glede sadržaja, opremljenosti i vizualnog identiteta. Prve tri zbirke uredio je Marijan Piljić, druge tri Marija Lovrić, a od 2015. godine to čini peteročlano Uredništvo, kojem se 2016. priključila dr Dragana V. Todoreskov, povjesničarka književnosti i književna kritičarka.

Počev od druge zbirke grafiku za naslovnu stranicu dao je Mladen Franjo Nikšić, a počev od treće, Branimir Miroslav Cakić vrši računalnu pripremu knjiga i uvodi odeljak „Bilješke o autorima“, u kojem su prikazani kratki životopisi svih autora i njihove fotografije. Od 2016. godine računalnu pripremu vrši Ivan Dermanov.

U ime nakladnika zbirke, osim prve, potpisuje Marijan Sabljak, a poslednju Ivanka Horvatić, kao predsjednik, odnosno predsjednica Društva.

Uredništvo uvodi novu koncepciju zbirke. U prvom, glavnom dijelu knjige, zastupljeni su članovi Književnog kluba, a u želji da uspostvimo suradnju s našom maticom, odnosno s poznatim imenima hrvatske poezije, u drugom dijelu knjige su tri afirmirana autora iz pojedinih gradova ili dijelova Hrvatske. U zbirci Preprekovo proljeće 2015. to su tri pjesnikinje iz Rijeke, u zbirci Preprekovo proljeće 2016. troje pjesnika iz Slavonije, a u pripremi je Preprekovo proljeće 2017. u kojoj će biti zastupljeno troje pjesnika iz Drenovaca, odnosno kraja u Hrvatskoj koji nosi naziv Cvelferija.

Promocija zbirki pjesama prerasla je u kulturnu, sada već tradicionalnu, manifestaciju Hrvata u Novom Sadu pod nazivom „Preprekovo proljeće“ i održava se svake godine na dan rođenja Stanislava Prepreka, 16. travnja.

Uredništvo uvodi i natječaj za kratku priču na koji svoje radove može slati svatko tko piše na standardnom hrvatskom jeziku. Prva zbirka kratkih priča kao rezultat tog natječaja je Preprekova jesen 2016., sa šesnaest priča, a zbirka kratkih priča Preprekova jesen 2017., za koju je prispjelo preko četrdeset radova iz cijele Vojvodine i Hrvatske, sadrži dvadeset i dvije priče.

Promocija prve zbirke kratkih priča upriličena je na jedanaestogodišnjicu osnutka HKUPD „Stanislav Preprek“, 10. listopada 2016. godine, u Kulturnom centru Novog Sada, i namjera je da i ova kulturna manifestacija Hrvata u Novom Sadu pod nazivom „Preprekova jesen“ postane tradicionalna.   

U teškim uvjetima rada članovi Književnog kluba samo svojim entuzijazmom postižu onaj najvažniji cilj, a to je očuvanje i širenje našeg jezika i kulture, uz druženje i suradnju sa svim ljubiteljima lijepe pisane riječi. Time ujedno ukazujemo da na ovom prostoru živi i hrvatski živalj, te tako doprinosimo multikulturalnosti. A hrvatsko kulturno društvo u Novom Sadu, gradu koji je proglašen za Europsku prestonicu kulture u 2020. godini, je jedan od segmenata svega toga. 

Od 2016. godine voditelj Književnog kluba je Branimir Miroslav Cakić, Društvo uvodi Internet stranicu koju uređuje Ivan Dermanov, a na Skupštini početkom 2017. godine za predsjednika Društva imenovan je Krešimir Tkalac.

Uredništvo Književnog kluba 2017. godine počinje rad na Ediciji Preprekovi pjesnici, u kojoj će zbirke svojih pjesama imati članovi kluba, a razmišlja se da to bude i šire.

Do sada su tiskane tri zbirke pjesama: Refleksija nutrine Ljerke Radović, Gdje je moj dom, Branke Dačević i Pjesme koje treba spaliti Branimira Miroslava Tomlekina.

Književni klub je 2017. godine prvi put samostalno nastupio na Salonu knjiga u Novom Sadu (6.-12. travnja), kao i prvi put na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu (22.-29.- listopda).

Izdanja HKUPD „Stanislav Preprek“ bila su na tom Sajmu izložena na štandu Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine, a jednosatno predstavljanje najnovijih izdanja Književnog kluba HKUP „Stanislav Preprek“ bilo je u maloj sali Sajma „Borislav Pekić“ u subotu 28.10. s početkkom u 11.00 sati. To su knjige:

                  – Preprekovo proljeće 2015. i

                  – Preprekovo proljeće 2016.

                           zbirke pjesama članova Književnog kluba „Stanislav Preprek“;

                  – Preprekova jesen 2016. i

                  – Preprekova jesen 2017.

                           zbirke kratkih priča dobijenih na raspisanom natječaju Knjiže-

                           nog kluba „Stanislav Preprek“;

                  – Refleksija nutrine  Ljerke Radović,

                  – Gdje je moj dom  Branke Dačević i

                  – Pjesme koje treba spaliti Branimira Miroslava Tomlekina

                           zbirke pjesama članova Književnog kluba „Stanislav Preprek“

                           u Ediciji „Preprekovi pjesnici“, 2017.,

te još osam knjiga članova Književnog kluba „Stanislav Preprek“ bilo je izloženo za sve vrijeme trajanja Sajma:

                   – Buđenje čoveka

                           zbirka pjesama  nedavno preminulog Siniše Božulića, samizdat,

                           Novi Sad 2013. i

                   – Rat prvi, drugi, treći…

                           roman Siniše Božulića, Prometej, Novi Sad 2016.,

                   – Za sve je kriv moj deda,

                   – Godine zaslepljujućih boja i

                   – Kako nastaju anđeli

                          romani Branimira Tomlekina u izdanju Bistrice, Novi Sad 2013.

                          i  2015., odnosno ALFAgrafa, Petrovaradin 2017.,

                   – Pjesme 

                           zbirka pjesama Mladena Franje Nikšića u idanju Graph Style,

                           Novi Sad 2014.,

                    – Osmijeh u mokrom kaputu

                           zbirka pjesama Ljerke Radović u izdanju Graph Style, Novi  

                           Sad 2014. i

                    – Među nama rečeno

                         zbirka pjesama Maje Gračan Livada u izdanju Gradske bibl.

                         „Atanasije Stojković“, Ruma 2016.

         O knjigama, Književnom klubu i Društvu na Beogradskom sajmu knjiga govorili su:

               Krešimir Tkalac, predsjednik HKUPD „Stanislav Preprek“

               Branimir Miroslav Cakić, voditelj Književnog kluba i autor zbirke;

     Dr Dragana V. Todoreskov, povijesničarka književnosti i književna

                                  kritičarka te urednica Edicije Preprekovi pjesnici;

               Mr Pavel Domonji, književni kritičar;

               Preč. Marko Kljajić, pjesnik i književnik;

               Branka Dačević, autor zbirke;

               Ljerka Radović, autor zbirke;

 

    Dosadašnji opus Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“:

  • osam zbirki pjesama Preprekovo proljeće (2009 – 2017);
  • zbirka kratkih priča Preprekova jesen (2016 i 2017);
  • tri zbirke pjesama iz Edicije „Preprekovi pjesnici“

Dosadašnja izdanja članova Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“:

  • Siniša Božulić: zbirka pjesama Buđenje čoveka (2013) i roman Rat prvi, drugi, treći… (2016);
  • Jelisaveta Buljovčić Vučetić: zbirke pjesama Život je tajna (1994), San na Moravi (2009), Orfeji mira (2004), Leteća crkva (2010), Draga sićanja (2010), Treći kod (2012) i Vojvođanski vidik (2013);
  • Branka Dačević: zbirka pjesama Gdje je moj dom (2017);
  • Maja Gračan Livada: zbirke pjesama Gdje su nestala sva ta nježna osjećanja (1999), Ima tu nešto (2006) i Među nama rečeno (2016);
  • Marija Lovrić: knjige za djecu Lukava koka (1998), Suncokret (2003) i Galeb (2011) i dvojezična monografija Slovenci u Novom Sadu (2013);
  • Marko Kljajić: zbirke pjesama U istini trećeg dana (1994), Getsemanski plodovi duše (1999), Jesenja snoviđenja (2006) i Rumeni sutoni (2014), monografije Golubinci kroz povijest i Slankamen kroz povijest (1996), Sveti Juraj u Petrovaradinu (2004), Surčin kroz povijest (2010) te kronika Kako je umirao moj narod (1996);
  • Mladen Franjo Nikšić: zbirke pjesama Pjesme (1996), Poezija trećeg doba (1997) i Pjesme (2014);
  • Marijan Piljić: dnevnički zapisi Mijovnik (2013);
  • Ljerka Radović: zbirke pjesama Osmjeh u mokrom kaputu (2014) i Refleksija nutrine (2017);
  • Mladen Šimić: povijesna monografija Odlazak i povratak Hrvata u Europu (2009), pripovjetke Prohladno vrijeme (2010) i zbirka pijesama Kasno prođoh (2015);
  • Branimir Miroslav Tomlekin: zbirka pjesama Salauka (2013), četiri zbirke satirično-humorističkih priča Za sve je kriv moj deda, Slatko kod Dunje, Gaudeamus idi u tur (2013) i Nasukana mornarica (2014), ratni roman Godine zaslepljujućih boja (2014) te kronološko povijesne knjige Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo, Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela, Hrtkovci, priče o staroj kući i o mladosti (2015.) i Srem na vetrometini istorije (2016.), roman Kako nastaju anđeli, zbirka pjesama Pjesme koje treba spaliti ().

     Molimo da posjetite internetsku stranicu HKUPD-a “Stanislav Preprek” www.stanislavpreprek.org

                                                                            Branimir Miroslav Cakić

                                                                            voditelj Književnog kluba

  Novi Sad, prosinac 2017.                           HKUPD „Stanislav Preprek“

Branimir Miroslav Cakić

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezane objave

Golupčić iz Golubića krije se u Golubincima

hrvatski-fokus

Bakir je zalutao u politiku

hrvatski-fokus

Netko je htio u svakom trenutku manipulirati

HF

Kusićevo Vijeće na crti Pijade, Rankovića, Račana

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više