Nad cijelim hrvatskim narodom tri desetljeća traje konstantan medijski linč potpomognut od tzv. međunarodne zajednice
Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH
DRAMATIČNO PISMO CHRISTIANA SCHMIDTA HAAŠKIM TUŽITELJIMA: Reaktivirajte svoj rad ili se suočite s eskalacijom
Hrvati su ogorčeni vašom nepravdom i stjerani pred zid
Poštovano Tužiteljstvo i poštovani sudci Haaškog suda, i sami ste vjerojatno upoznati s katastrofalnim učinkom haaških presuda na procese pomirenja triju nacionalnih konstitutivnih zajednica u BiH.
Osim što je oformljen kao međunarodna institucija za kažnjavanje svih zločinaca rata na prostoru bivše Jugoslavije, neovisno o nacionalnosti istih, pri čemu je za svoj rad Tribunal dobio puno povjerenje kako predstavnika zaraćenih nacija Balkana tako i Europske unije, Haaški sud je uz tu pravnu misiju imao i drugu jednako važnu agendu pred sobom: Uz pravedno kažnjavanje zločinaca postići trajno pomirenje nacija na Balkanu, i buduće generacije ovog dijela Europe udaljiti od ideje rata kao sredstva za rješavanje problema.
Poznato je da su, ne pitajući ih, narode Zapadnog Balkana njihovi egoistični lideri 90-ih, mahom izišli iz komunističkih ideoloških bunkera, gurnuli u petogodišnji bratoubilački rat.
Sve to događalo se, kako i sami znate uz svesrdnu pomoć neodgovornih aktera međunarodne zajednice.
Pri tome posebno adresiram ovu misao na američku administraciju u BIH kao najodgovorniju za propast svih mirovnih sporazuma. Dokumentirani i danas javno dostupni podaci o američkoj dvostrukoj igri u kojoj se s jedne strane predstavljaju kao mirotvorci a s druge istovremeno vrše pritisak na bosanske Muslimane 1992. da pocijepaju potpisani Lisabonski mir i prihvate krvavi i neizvjesni rat, koji je po njihovim procjenama trebao izazvati domino efekt i proširiti se i na bivše zemlje SSSR-a, sve te činjenice danas su, nažalost neporecive, nevjerojatno se poklapaju s ukrajinskim događajima i iskreno mi je žao što se Haaški sud nije bavio sudskim progonom Warrena Zimmermanna kao i drugih ratnih huškača iz tadašnje US administracije.
Ovo pišem kao mirotvorno orijentirani Nijemac koji svakodnevno gleda u tužnu sudbinu postkonfliktnog BH društva. Sudbina je to zemlje zgarišta, zemlje američkog pokusa ako baš hoćete. Gledam u sve ovo kao razočarani idealist koji je odrastao u državi pod tutorstvom Amerike naivno vjerujući u iskrenost njenih javno proklamiranih ideala.
Za USA sam doista vjerovao da je ta zemlja država mirotvorac. Tako smo odgajani svi mi u Njemačkoj u postratnim godinama nakon drugog svjetskog rata.
Rasli smo u nadi da će jednog dana naša zemlja Njemačka biti tako slobodna od grijeha prošlosti da će moći i sama početi živjeti svoj američki san. I širom svijeta širiti dobro.
No moje iluzije o Americi, dobroj i dragoj Americi koja nama Europljanima samo želi dobro i bori se za našu demokratizaciju splasnule su od mog dolaska u Bosnu u kojoj se svakim danom suočavam s posljedicama američke nepromišljenosti i nametanja kulture mržnje, sukoba i masovnih ubojstava.
Istovremeno zahvalan sam istoj toj USA što mi je dodijelila ovaj mandat u Bosni i Hercegovini budući da je isti postao moje najvažnije životno putovanje. Neka vrst prosvjećujuće misije. U kojoj sam shvatio da je moj dosadašnji politički rad u Njemačkoj bio čisto traćenje vremena, i da je moj “humanoidni” nalogodavac zapravo zločesti oportunist krvavih ruku. Profesionalni višedesetljetni darovatelj tuđe krvi. U slučaju BiH, slavenske krvi.
To ste vjerojatno shvatili i vi, uvaženi tužitelji i suci na Haaškom tužiteljstvu, no kako ste financijski i karijerno ovisni o USA pretpostavljam da se američkom odgovornošću za rat u BIH nikada niste ni planirali baviti. Kao ni Saudijskom.
A te odgovornosti su što se mrtvih građana BIH tiče, daleko veće od nizozemske odgovornosti. One Nizozemske koju ste, s druge strane, osudili.
Pišem vam ovaj politički traktat 10. lipnja 2023 godine iz mjesta koje se zove Vitez i nalazi se u samom središtu Bosne.
Prije točno 30 godina ovdje se dogodio zločin kakav Europa na svom tlu nije vidjela od Drugoga svjetskog rata.
Vjerojatno mislite da pišem o Ahmićima koji se također nalaze u općini Vitez. Ali ne.
Zločin u Ahmićima se dogodio u četvrtom mjesecu. Ja govorim o masakru osmero hrvatske djece u ovom gradu koji se događa tek nešto manje od dva mjeseca kasnije.
Ni sam nisam znao za ovaj zločin dok mi deseci hrvatskih upornih boraca za istinu nisu ukazali na njega. Hrvatski političari nisu mi nikada pričali o Augustini Grebenar. Većina i ne zna za nju. Mladi hrvatski intelektualci jesu. I ja sam im potpuno povjerovao. Jer u njihovim pojašnjenjima nepravde koju osjećaju, nema ničeg lažnog.
Ovaj narod, hrvatski, u BiH živi pod stalnim osjećajem nepravde. I nad cijelim tim narodom traje već tri desetljeća konstantan medijski linč. To je malen narod, jedini prepolovljen nakon rata, koji će se, pred licem Europe, štoviše uz njenu potporu, potpuno iseliti iz BiH nastavi li Europa trgovati njihovom sudbinom. Posljedično to će značiti podjelu BiH na islamski i pravoslavni dio, raspad BiH na rusku i tursku poludržavicu, te širenje utjecaja Turske i Rusije na Balkan. Vraćanje u 1878 prije poraza Turske.
Brine me nonšalantnost Europe za sudbinu Hrvata u BiH. Ako ja, koji se profesionalno godinama pripremam za rad i moderaciju politika Zapadnog Balkana nikada nisam imao priliku čitati o muslimanskom ubojstvu osmero hrvatske djece u Vitezu, onda vam je jasno da o tome zločinu prosječan Europljanin ne zna praktično ništa. Dok imalo politički informiran građanin Njemačke sigurno zna za Srebrenicu, Prijedor i Ahmiće.
Dolazeći do ove šokantne spoznaje, prvo što sam se zdravorazumski upitao bilo je sljedeće:
- Haaški tužitelji boravili su u Vitezu mjesecima, istražujući zločine. Kako je, poštovani suci, i poštovani tužitelji, moguće da je provedena istraga, podignuta optužnica i donesena drugostupanjska presuda za cijeli niz zločinaca iz Ahmića, te kako je moguće da je taj zločin tako fascinantno iscrpno istražen i završen, dok za ovaj zločin, udaljen svega 20 sekundi zračne vožnje UN-ovim helikopterom, jednako grozan i nedopustiv na europskom tlu, još nije pokrenuta niti službena istraga?
- Kako je moguće, poštovani tužitelji i suci iz Haaga da tijekom svih pretresa, svih optuženih, na svim stranama, da na Haaškom sudu nije bilo niti riječi o ovom ubojstvu osmero hrvatske djece?
- Je li moguće da se Tribunal u lovu na zločince vodio nacionalnom i rasnom logikom? Ako je odgovor iti malo potvrdan netko s Haaškog Tribunala morao bi kazneno odgovarati.
Ispred kuće koju predstavljam – OHR, od vas tražim da mi što prije, pisano odgovorite na ovo pitanje.
Jer, poštovana gospodo, ponavljam, udaljenost od mjesta na kojem su granate Armije Alije Izetbegovića raznijele osmero hrvatskih dječaka i djevojčica, do mjesta na kojem su podanici Darija Kordića ubili tromjesečnog Seju Ahmića premala je toliko da ja ne vidim logičnog pojašnjenja zašto je ovaj zločin infanticida ignoriran osim odgovora koji se sam nameće: To ignoriranje bila je nečija politička odluka. Kao Nijemca, koji ne pristaje na teoriju da neki zločini nisu bitni, zanima me čija je to odluka bila?
Da su vaši Tužitelji bili i bez automobila, opet nikako nisu mogli boraviti toliko vremena u Vitezu a ne primijetiti veliki crni krater, na kojem se uzdizao uništeni dječji koš, ostaci jednog vrtuljka i na kojem se u prvo proljeće nakon ove smrti, jedva zazelenilo jedno stablo javora, drveta na kojem su, točno prije 30 godina, visili komadi dječjeg mesa. Mještani su ga kasnije posjekli jer ih je previše podsjećao na užas tog dana.
Bila je to apokaliptična scena iz pakla kakva je morala privući Haaške Tužitelje ukoliko se radilo o nepristranim profesionalcima poslanima iz Europske unije. Institucije koja se ovdje želi nametnuti kao nekakav ne utopijski nego realni ideal pravednosti i demokracije.
Scena se sastojala od izmiješanih raskomadanih tijela tih osmero hrvatske djece. Neki su dijelovi tijela bili na vrtuljcima, neki na košu, neki na stablu javora. Vrlo je vjerojatno da su tijela djece pogrješno pokopana i da u svakom grobu jednog djeteta leže ostaci onog drugog, trećeg, osmog.
A tu djecu, poštovana gospodo ubili su zločinci koje vaši autoritet nikada nije niti pokušao istražiti. Ubila ih je “Armija BIH”, koja je neformalno prostor pod svojom kontrolom nazivala “Prostorom Džihada”. Te snimke i danas ponosno drže na socijalnim mrežama. U suštini bila je to fanatična, vjerska jednonacionalna armija potpomognuta borcima Al-Qaide koje je u Bosnu transportirala upravo USA, sve prema obećanju danom Aliji da će to učiniti ako pristane na rat, na oružje i odbije mir.
Ta hrvatska djeca, kao i bošnjačka djeca Viteza, grada logora u kojem su se godinu dana vodile gerilske borbe, zahvaljujući svojim prisebnim roditeljima s obje strane, čak ni u ratu nisu bila učena da se međusobno mrze. Kako to znam?
Mještani su mi pojasnili i Bošnjaci i Hrvati da su se za svakog zvuka sirene, tijekom svakog primirja, malene Bošnjakinje i Hrvatice, maleni Bošnjaci i Hrvati, sretni i razdragani izlijetali iz svojih podruma i skloništa na to čarobno igralište gdje je na trenutak prestajalo ludilo velikih bezumnih idiota koji su puškama i metcima crtali svoje prostore džihada ili svoje prostore čiste hrvatske republike.
I ta nevina djeca su svojom vriskom i igrom ponižavali logiku rata njih i nas odraslih. Svojim smijehom, grljenjem, zadirkivanjem, trčkaranje možda i novim međunacionalnim prvim ratnim ljubavima, ponižavali su cijeli besmisao tog nepotrebnog i prokletog bosanskog i opće trećeg balkanskog rata.
Selma je bila sretna kada bi nakon tjedana igre velikih konačno zagrlila svoju prijateljicu Augustinu. Augustina bi isto tako zagrlila nju. Ta djeca nikome ništa nisu kriva i nikako ne smiju biti dio globalnog potkusurivanja svjetskih sila i novog crtanja neke izmišljene povijesti na Balkanu. Jer mrtva su. I ubijena su. Točnije samo su neka od njih ubijena.
Jer taj dan vriska je bila upola manja. Smijeha je bilo al nije bio isti. Bošnjaci su u kućama zadržali bošnjačku djecu, iako je sirena za igru odsvirala svoj zvuk koji je bio jednako drag svima. Svoj djeci užeg centra Viteza. Bio je to zvuk naoko strašan, budući da su ratne sirene strašne, ali ipak zvuk mira, koji je njima, djeci, u to doba pomutjele pameti odraslih, predstavljao najljepši zvuk na svijetu.
Poštovani sudci, vidite, ja sam u Vitezu bio jako kratko i saznao sam ključnu stvar, koju vaši Tužitelji nisu bili u stanju otkriti mjesecima, iako su tamo živjeli. Istražujući zločin u Ahmićima. I negirajući zločin na igralištu. Baš tako sukladno zlogukom naputku Louise Arbour, vaše tužiteljice, kojeg je dala istražiteljima, a koji je također dokumentiran, i za koju sam također saznao ovdje: “Haaški sud nije fokusiran na zločine Armije BIH prema nad HVO-om i nad Hrvatima u BiH”.
A ta ključna činjenica, koju sam vam upravo spomenuo, ključni je dokaz planiranog zločina nad hrvatskom djecom, na ovom mjestu masovne dječje smrti. Bili ste dužni otkriti ovo bez mene. Jer onaj tko je dojavio bošnjačkim familijama da taj dan, na zvuk primirja zadrže djecu u podrumima, taj netko je zločinac. Taj netko zna tko je osmislio cijeli zločin. Taj netko i njegov Nalogodavac, te nalogodavac njegovog nalogodavca, te političar koji stoji iznad njih, baš kao u slučaju Blaškića i Kordića, morali su biti već 20 godina utamničeni.
Povod mom pismu je upravo infanticid koji je vojska Alije Izetbegovića, Rasima Delića i Šefika Džaferovića počinila na današnji dan, te pokušaj da se medijskom perpetuacijom nekakve davno snimljene Kordićeve izjave, bez obzira koliko ona bila nedopustiva, odvratna i skandalozna, isti taj zločin ponovno pokuša zataškati.
Svi ćemo osuditi Kordićevu izjavu kao nedopustivu, progonit ćemo ga zbog nje i na sudu iznova ako treba, ali stoji, itekako stoji datum kada su tu izjavu pustili i s kojom namjerom. Da svijet ne sazna za infanticid Armije BIH 1993 kakav moderna Europa ne pamti.
Taj javni, blasfemični, gotovo sotonski pokušaj prikrivanja nepresuđenog masovnog pogubljenja osmero nevine djece, jednim udarom u jednoj sekundi, samo je dokaz da je ubojica iz Armije BIH još uvijek živ, i da je jako moćan. On, mastermind ovog sotonskog nedjela, uspio je izrežirati događaj koji je potpuno sklonio ogorčenost Međunarodne zajednice s nepresuđenog zločina nad viteškim ljuljačkama. To je dokaz da je Zločinac u panici i da ste upravo Vi, poštovani Haaški tužitelji, dužni do kraja uraditi svoj posao.
Združeni rafal bošnjačkih medija uz potporu američke TV kuće N1 na pobijenu djecu Viteza.
Upravo danas, na dan masovnog ubojstva malenih Hrvata u Vitezu, SDA obavještajna država, pustila je staru kompromitirajuću snimku Darija Kordića, osuđenog za zločin u Ahmićima u kojoj tvrdi da je “sve imalo smisla i da bi sve ponovno”. Iz njegovih usta ta rečenica zvuči bogohulno. Ponižavajuće je za nekog tko je osuđen na 20 godina zatvora za jedan od najmonstruoznijih zločina BH rata da ponavlja kako bi sve ponovno.
No ne očekujte od mene da komentiram što je rekao nekakav ratni zločinac upitnog mentalnog zdravlja, na nekakvom privatnom, opskurnom druženju u nekoj uopćenoj i morbidnoj rečenici kojoj upravo na današnji dan, dan kad su ubijale djecu, muslimanske agenture dodaju nove monstruoznije kontekste po vlastitoj želji. Tvrdeći da je Kordić kazao da bi “ponovno ubijao djecu u Ahmićima i da se svaki trenutak tog pokolja isplatio”. On, to nije izjavio.
Unatoč presudi Haaškog suda, nitko pa ni ja, ne može natjerati Darija Kordića da prihvati krivnju ako i nakon 20 odležanih godina u zatvoru sebe smatra nevino osuđenim.
Uostalom u što bi se pretvorili europski i američki sudovi ako bi osuđeniku branili pravo da tvrdi da je osuđen nevin. I da ga kažnjavaju ako i tijekom odsluženja kazne a i nakon odsluženja nastavi tvrditi da je sud pogriješio? I gdje uopće postoje takvi sudovi? U Saudiji? U Sjevernoj Koreji?
Rimsko i anglosaksonsko pravo nikada u povijesti nisu kažnjavali osuđenog koji bi za sebe i dalje tvrdio da je nevin osuđen. Ljude smo vješali po starim zakonima Europe a oni su i u trenutku smrti ponavljali da su nevini. Ako bi takva praksa bila prihvaćena na tlu BIH, onda bi ona morala vrijediti i za cijelu Europu i svijet. Suci bi postali nešto kao sekularne Pape s dogmom nepogrješivosti. I svakom osuđeniku bilo bi zabranjeno da tijekom odsluženja kazne kao i nakon nje ulaže nove apelacije i pokuša dokazati sudsku zabludu. I mnogi koji su tim putem oslobođeni nikada ne bi bili oslobođeni.
Koliko je samo ljudskih sudbina širom svijeta, onih koji su godinama dokazivali svoju nevinost i u tome uspjeli. Naročito u SAD-u iz kojeg svako nekoliko mjeseci dobivamo vijesti o osobama koje su gotovo cijele živote provele u tamnicama da bi se nakon par desetljeća sudovi ispričavali jer su pronašli pravog ubojicu.
Moje mišljenje, iako je u ovom slučaju nevažno, jeste da je Dario Kordić kriv, da je fanatični pseudokršćanski šizmatik i luđak, da je njegov osjećaj nevinosti tek paradni i da si utvara nevinost.
On se naime nikada tijekom odsluženja kazne i nije pokušao obratiti sudu i prikazati mu dokaze svoje nevinosti i njihove zablude. Međutim, dok analiziram vaš rad, poštovani tužitelji i sudci pitam se Zašto Kordić to nije učinio? Zato što duboko u sebi zna da je sukrivac za pokolj u Ahmićima ili zato što je shvatio da nije na sudu nego na političkom vješalištu? A doista, sud koji ne procesuira zločin poput ovog na dječjem igralištu u Vitezu, djeluje kao politički sud. Ne sud pravde.
Ono što me tjera na razmišljanje je sljedeće: Kordićevo mišljenje o Haaškoj presudi njegove krivnje ostalo je isto i nakon presude i danas 20 godina nakon te iste presude. Nikad nije priznao presudu Haaga niti sudu kazao “Žao mi je, kriv sam i želim kleknuti u Ahmićima, danas kad sam slobodan čovjek”.
Kordić i danas tvrdi da je osuđen iz političkih razloga i da niti jednom riječju ili djelom nije imao prste u tom krvavom zločinu. Svjedoci ste da mnogi koji su se branili i do kraja tvrdili da su nevini, nakon presude, i pritisnuti godinama i starošću mijenjaju iskaze i za šansu da budu pušteni ranije potpisuju najponiznije kvalifikacije sebe kao zločinca. Kordić to nije učinio. I nije se slomio i nakon toliko robije.
Je li moguće, stoga, pitam Vas, da ste u njegovom slučaju potpuno pogriješili? I kada vas pitam znam otkud mi argument da vas to upitam: Argument mi je 10.6. 1993. Argument su mi Augustina i Velimir. Oni su mrtvi no tako su živ dokaz kompromitiranosti i pogrešnosti rada vaše institucije. Ne postoji logično pojašnjenje zašto ste, tijekom istrage Ahmića preskočili istragu viteškog dječjeg igrališta. Nikakvo razumno pojašnjenje ne pada mi na pamet.
Vraćam se još kratko na Kordića. Ako smatrate da Kordić ne smije misliti o sebi da je nevin, ukinite rimsko i anglosaksonsko pravo i naredite tijelima u BiH da sude Kordiću za Kazneno djelo neslaganja s presudom suda. Ako se potom Kordić opet ne složi, sudite mu onda dalje. Ako i nakon doživotne presuđene kazne, taj višestruki osuđenik bude i dalje inzistirao da je nevin, možda da pokušate sa smrtnom kaznom? Mrtav neće moći negirati krivnju. Isprike na cinizmu no buka koja se podigla u BIH oko ovog slučaja a u koju se uključila, nesmotreno kao i uvijek US ambasada, prijeti ne samo potpunim slomom europskog i američkog prava nego i eskalacijom sukoba.
Dakle iz te pozicije osuđenog, kojem se jamči pravo na slobodu mišljenja, pa i o vlastitoj mu presudi, njegova, za mene odvratna izjava, u kojoj se “ponosi svojom prošlošću, za koju je više puta izjavio kako ju smatra čistom” nije sporna. To je samo njegovo vjerojatno deluzivno mišljenje o vlastitom mu životu, kojeg on smatra mučeničkim i patničkim. Makar to tvrdio u zabludi ili u laganju samog sebe, usprkos tome ne postoji sud na planeti koji smije kažnjavati osuđenog zbog prihvaćanja ili neprihvaćanja sudske odluke.
Sporno bi bilo da je Kordić eksplicite kazao da je ponosan na ono što se dogodilo u Ahmićima i da bi to počinio opet. No on to nije kazao. On je na sudu do kraja tvrdio da nema ništa s Ahmićima i nikada nije prihvatio krivnju. Kroz taj kontekst se jedino može promatrati njegova izjava a ne kroz vizir onih koji medijskim transformacijom njegove izjave nastoje prikriti činjenicu da su počinili masovno ubojstvo tuđe djece na današnji dan.
Imputirati Kordiću da je kazao kako je ponosan na 116 ubijenih Bošnjaka i na ubojstvo tromjesečnog Seje Ahmića ne samo da nije korektno nego je i odvratan kazneni čin, čiji cilj nije osuditi Kordića, jer ga se za mišljenje o vlastitoj presudi ne smije suditi nego je cilj te medijske hajke da ubojica viteške hrvatske djece nikada ne bude pronađen a da svijet nikada ne sazna istinu o tome tko je bio Alija Izetbegović, tko je bila njegova vojska, i kakve su monstruozne zločine i oni radili. Netko u BIH bi se morao pozabaviti sankcioniranjem novinara koji ovih dana sprovode projekt skrivanja “bošnjačkog snajperiste, masovnog ubojice djece”.
Poštovani suci i tužitelji Tribunala, ja danas nisam zamastio pero da vam pišem o Kordiću koji za ovu zemlju mora postati prošlost. To upravo žele oni koji su na ovaj tragičan dan tempirali objavu ove stare informacije s Kordićem.
Pitam se: Što su čekali do danas? Zašto baš na 10. 6.?
Otvoreno pitam Haaške sudce: Poštovana Gospodo, kako je moguće da je za zločin u Ahmićima presuđena svaka vojna razina po cijeloj liniji zapovijedanja od vojnika krvnika do generala uključujući i političku liniju koja formalno nije u lancu vojnog zapovijedanja i bez konkretnog dokaza da je taj političar Kordić naredio pokolj u Ahmićima dok s druge strane za pokolj nevine dječice na ljuljačkama, u istom tom Vitezu, nije ni pokrenuta ozbiljna istraga?
Na koji način od Hrvata mislite tražiti da ispoštuju Haaški sud ako tom narodu taj isti Haaški sud nije isporučio niti minimum pravde, utjehe i sudske korektnosti Zapada?
Kažite mi, poštovani sudci, kako kao šef OHR-a da zaustavim Hrvate od prosvjeda? Kako da im pojasnim da moraju poštovati vaš rad? Koji po svemu sudeći, to sam shvatio u Vitezu, na mjestu infanticida Armije BIH, jasno je to danas, uopće nije bio ni profesionalan, niti nepristran niti efektivan. Ponajmanje je bio konzistentan.
Djeca Bosne i Hercegovine su bila tek samo Djeca. Pitam vas: Zašto ste pobogu dijelili istrage ubojstava BH prema nacionalnosti žrtve zaobilaziti istrage zločina koje je činila Armije Alije Izetbegovića ?
Zašto svijet ne zna tko je bila Augustina Grebenar? Zašto svijet ne zna tko je Mladenka Zadro? Zašto svijet ne zna za logor Iskra u Bugojnu? Zašto ste odlučili da se zločin u Grabovici, koji doista ima sve i neupitne elemente genocida dalje neće istraživati? Zašto je taj genocid “opkoljenih građana Sarajeva” nad nevinim hrvatskim selom naseljenim ženama, starcima i djecom “neatraktivan” Zapadu? Možda Zato što bi donošenjem presude za prvi genocid BH rata mit o Armiji BIH pao u vodu? A potom bi i ocrnjivanje Srpske i Srba u BiH išlo teže?
Želim znati Vaše odgovore: Je li provjerena i dokaziva izjava Louise Arbour, dana hrvatskom novinaru da Haaški sud ne će istraživati zločine Armije BiH nad Hrvatima? Ako je ta nedavno otkrivena izjava točna, onda gospodo sudci Vi i ja, kao predstavnik Međunarodne Zajednice imamo problem. Onda smo mi ovdje svi skupa, Europljani i Amerikanci, dio urote a ne dio rješenja. Onda smo dio rata a ne kuratori mira.
Jer mi iz OHR-a, vjerujući u vaše dobre namjere i dobro urađen posao poštovani suci i Tužitelji, nametnuli smo gotovo protuustavan imperativ poštivanja Vaših presuda, no ispada da one nisu bile onakve kakve su morale biti prema sili pravde, nego su pisane prema sili viših politika. Red bi bio da mi pojasnite kojih i čijih politika?!
Čini se da su Hrvati u pravu kada pišu da ste se, poštovani Haaški sudci, proglasili nenadležnima za zločine džihada.
Mladi Hrvati iz BiH nazivaju vas šerijatskim sudom, prizivaju vam najveće zlo i rade pritisak na svoje sudove da za vama raspišu potjernicu. Spremni su robovati u namjeri da dokažu vašu korumpiranost. Dižu druge mlade na ideju ustanka. Žele sabotirati prometnice, pozivaju nas iz OHR-a da se susretnemo s licima roditelja žrtava. Mi možemo prisiliti vrh HDZ-a na suradnju, u strahu su, godinama smo i njihove političare progonili i smjenjivali, ali mi mladim generacijama Hrvata ne možemo ništa. A oni ne prezaju od toga da se potpuno sjedine sa Srbima u ustanku protiv OHR-a i međunarodne zajednice u BIH.
Shvaćate li da ste naš ured, Ured Visokog predstavnika u BiH, neprofesionalnim vlastitim radom doveli do tog da ja takvim protuhaaškim argumentima Hrvata koji se spremaju na masovne prosvjede pred zgradu OHR-a, sa slikama Augustine Grebenar, nemam što pridodati niti progovoriti?
Selektivnim provođenjem istraga, te selektivnim presudama, kompromitirali ste međunarodnu zajednicu i naše dobre namjere pomirenja tri BH naroda.
Kako da pomirim Hrvate i Bošnjake Viteza ako su Bošnjaci umireni presudama koje ste na području Viteza dodijelili Hrvatima. Preko 110 godina ukupno. S tim što ste nekolicinu nevinih držali ukupno 14 godina u zatvoru.
Kako da uvjerim Hrvate na pomirbu s Bošnjacima Viteza kada na dan pogibije hrvatske djece, glavna vijest su Ahmići i Kordić, dok bošnjačke kuće ne žele reći tko im je taj dan dojavio da ne šalju djecu na igralište. Samo kažu: “Tako se pričalo po Mahali, bolje danas ne šalji”.
Kako da uvjerim Hrvate Mostara na pomirbu s Bošnjacima kada je svaki zločin Hrvata u Mostaru presuđen, simbol stradanja tog grada danas je Stari most a ne zločin na Uborku, dok se u isto vrijeme negira pri BH genocid, činjenica da je najgori zločin BH rata, počinjen u mostarskoj najsjevernijoj općini i nije ga počinio HVO. Nego upravo BH Muslimani uz potporu stranih “svetih ratnika”. U mjestu koje je danas izbrisano. I koje se zvalo Grabovica.
Nestvarno mi je to sve i ja i dalje ne vjerujem, kao Nijemac koji je prošao pola života u razmišljanju o genocidima mog naroda nad drugima i slabijima kako je moguće da Tribunal nije osudio nalogodavca ovog školskog primjera genocida i potpunog brisanja iz prava na postojanje jedne mikrolokacije?
U konačnici, poštovani suci, javno vam najavljujem da je neću moći prihvatiti autoritet Tribunala ako taj isti Tribunal ova dva zločina nad Hrvatima, koji su među najgorim zločina rata, ako ne i najgori, bude potpuno ignorirao. Kao i ovo moje pismo.
Ako se oglušite na njega, bit ću prvi Europljanin koji će javno reći da je Haaški Tribunal bio skupa prevara. I protusud.
Poštovani suci Haaga poštovano Tužiteljstvo, odradili ste sjajan posao u progonu zločinaca nad Bošnjacima. No Bosna nije samo bošnjačka država i u Bosni nisu bili ubijani samo Bošnjaci i njihova djeca. Ovaj tekst je tekst o Bošnjacima ubojicama i djeci druge nacije koje su ubijali.
Infanticid u Vitezu spada u sam vrh monstruoznosti BiH rata.
Zločin u Grabovici toliko genocidan, po svom učinku, razmjeru krvoprolića i ritualnim ubijanjima da mu se niti jedan zločin BH rata ne može približiti u svojoj pogubnosti.
Majke Srebrenice su žive i salijetaju vas po Haaškim hodnicima. Traže nove presude.
Majki Grabovice nema. Sve su ubijene.
Pozivam Haaški Tribunal, da demantira navode hrvatske zajednice u BIH, kako ste plaćenička saudijska šerijatska ispostava za progon preostalih katolika na tlu džihada u BIH.
Pozivam ih da reaktiviraju rad svog sudišta i dovrše posao progona zločinaca iz vrha SDA Armije. Koju su u ratu zvali BH Armijom .
No tu armiju je zanimalo sve osim cjelovitosti i multikulturalnosti BIH.
Za dokaz ovoj tvrdnji preporučam pogledati ratne govore Šerifa Patkovića, elitnog Alijinog generala, i danas dostupne na internetu.
Poštovana gospodo, u BiH ne će biti pomirenja dok o ratu i pomirenju i zločinima moraliziraju neki od najgorih nikad optuženih ratnih zločinaca. Oni koji su uz odobravanje međunarodne zajednice pomilovali ubojice fojničkih franjevaca, oni koji su naložili Grabovicu, oni koji su skrili ubojice Viteške djece.
Ti istu su jučer iz naftalina izvukli staru snimku s Kordićem, kako bi baš na dan svog zločina, od europske i svjetske javnosti skrili što su to naredili 10.6. 1993. U Vitezu.
Poštovani sudci i tužitelji, želim vam i plastično prikazati, čije ubojice ste zaštitili. Ovo su pokojna Augustina i pokojni Velimir Grebenar.
Molim pokažite lica ove djece svojim unucima. I pitajte svoje unuke misle li da njihove ubojice trebaju biti iza rešetaka.
Potom ako imate hrabrosti svojim unucima kažite da ste upravo vi odgovorni, zašto ubojice ovo dvoje djece, seke Augustine i brace Velimira nisu iza rešetaka.
Stanite iza svog rada pred licima vašeg potomstva. Jer dječja solidarnost i osjećaj za pravdu nepotkupljiva je.
Za vaš osjećaj za pravdu i nepotkupljivost to ne mogu reći? Vi mi dogovorite zašto.
Zato vam i pišem ovo pismo.
Poštovani suci Haaga, bošnjačke nevladine organizacije predstavile su Augustinu i njenog brata Velimira na Haaškom Tribunalu kao bošnjačku djecu koju je ubio HVO.
Ti dokumenti su mi priloženi od strane hrvatskih aktivista, čak su njihova lica javno objavljena na bošnjačkim kronikama stradanja. Vi ste te informacije prihvatili kao točne. I na osnovu tog ste sudili Hrvatima.
Kako je to moguće?
Cijela jedna serija zločina, cijele jedne vojske na Haaškom Tribunalu je potpuno ignorirana i nad njom je potpuna cenzura.
Istovremeno traje cenzura na SDA medijima da je ta partija putem lažnog identiteta u zoru napada na WTC u BH diplomaciju u New York poslala agenta Al-Qaide i Zlatnog Ljiljana Armije BiH, čovjeka koji se zvao Abu Meali. Bio je vođa El Mudžahida, postrojbe koja je uradila najteže zločine na bošnjačkoj strani a koju uopće niste procesuirali. Zašto? I ti ljudi su BH državljani bez obzira na arapsko podrijetlo.
Poštovani sudci, otvoreno Vas pitam:
Jeste li imali naputak da zločine Al-Qaide u BiH ne istražujete jer je vlada Nizozemske bila pod prijetnjom terorističkih napada?
U očekivanju vašeg odgovora, najsrdačnije vas pozdravljam.
Ukoliko do vašeg odgovora ne dođe, bit ću prisiljen suspendirati Inzkov zakon, koji je ionako protuustavan, budući da zabranjuje osnovno ustavno pravo – pravo na slobodu mišljenja. Pravo Hrvata da vaš sud nazovu “Talibanskim sudom” kako vas najčitaniji kolumnisti u Hrvata nazivaju, i to dok im pristalice SDA za to vrijeme prijete smrću.
A ovom narodu, barem hrvatskom narodu u BiH, nitko, pa ni ja, nema pravo zabranjivati da vas, poštovani suci, i poštovani Tužitelji, nazivaju smetlištem europske postkolonijalne nadmenosti nad Slavenima Balkana.
Nakon naime ovih spoznaja, niti ja sam više ne vjerujem u pravednost vaših presuda.
I sve one, čak i one koje su pravedno dosuđene padaju u vodu.
A učinak suda, pomirba, koja bi trebala biti neumitna nakon rada pravednog suda, ne postoji u ovoj zemlji i moj posao pomiritelja naroda, pravednog moderatora, je stopiran iz jednog prostog razloga: Vašeg rada!
Ne može pravedan moderator braniti lice nepravednog suda. Amnestirali ste ubojice BH djece vodeći se nacionalnim ključem. Što je užasna i neporeciva činjenica. Takav sud nitko na ovom svijetu ne smije poštivati.
Ne pokrenete li istrage oko zločina koji vas nisu zanimali, zločina nad djecom BH Hrvata, ja ničim neću moći spriječiti hrvatsku radikalizaciju.
Oni će u konačnici imati potpuno pravo tražiti druge partnere daleko od Zapada, što bi moglo imati dalekosežne posljedice po interese Zapadne Demokracije u BiH.
S potpunim pravom smatraju da im je „pravedni Zapad” kojem su toliko bezuvjetno vjerovali i zbog koje su se žrtvovali stoljećima, okrenuo leđa iskoristivši ih kao mirotvorce BH rata a potom ih presudivši po svim linijama zapovijedanja.
Dovršite svoj posao dok još postoji šansa za to ili se suočite s činjenicom da bi milijuni dolara koje smo kao Europska zajednica uložili u vas doista mogli biti uzaludno bačeni novci.
Novci bačeni za nove sukobe a ne novci uloženi u trajan mir.
S dubokim poštovanjem,
Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH.
NAPOMENA: Tekst će u nešto skraćenom obliku biti objavljen u ponedjeljak u 11 h na stranicama OHR-a dok bi puna verzija prevedena na sve jezike Europske unije trebala biti dostavljena i na adresu Haaškog Tribunala ali i na adrese europskih parlamentaraca. Pismo će neke sile, do ponedjeljka pokušati osporiti i zaustaviti. Osoba koja nam je dostavila pismo već je pod istragom.
