Prva pobjeda AfD-a na lokalnim izborima šokirala je etablirane stranke. Još uvijek ignoriraju vlastiti doprinos ovoj priči
Uspjeh kandidata AfD-a Roberta Sesselmanna na okružnim izborima u Sonnebergu u Tiringiji šokirao je dio naše republike. Ali nehotice se čovjek zapita: Da, zašto zapravo? Iznenađuje li uspjeh stranke desno od Unije? Ili je trijumf AfD-a politički razvoj s najavom?
Osnivanje stranke prije deset godina bila je izravna posljedica nepromišljene politike spašavanja eura, koja je pak postala nužna jer se EU, ESB i države europodručja nisu željeli pridržavati vlastitih pravila. Naime, da – konkretno – mnogi njemački porezni obveznici nisu željeli vidjeti zašto bi trebali plaćati dugove drugih zemalja, koje se pak nisu pridržavale vlastitih pravila.
A onda se pojavila ta “profesorska zabava” oko Bernda Luckea i Joachima Starbattyja. No, kada je kriza državnog duga eura bila na pola kontrole – Njemačka je bila u znatno boljem položaju od svih ostalih zemalja eura – AfD je u osnovi bio suvišan. Prema anketama, ona se smanjila na oko 3,5 posto. Tema je zasjala.
No, tada je kancelarka CDU-a Angela Merkel pokrenula paket gospodarskih poticaja za AfD, koji i danas donosi plodove. Nažalost, suluda odluka o otvaranju njemačkih granica mjesecima do nekontroliranog masovnog priljeva 1,6 milijuna uglavnom mladića nosila je desničarsku konzervativnu stranku u jedan parlament za drugim.
Negdje u proljeće 2016. provedeno je reprezentativno istraživanje u kojem su Nijemci upitani žele li daljnju masovnu imigraciju iz islamskog kulturnog područja. Gotovo 70 posto odgovorilo je ne. Doček Nove godine u Kölnu 2015. sa stotinama napada gostiju iz Sirije, Afganistana i sjeverne Afrike još je bio svjež u sjećanju.
Tada je njemački Bundestag raspravljao o tome kako se nositi s “izbjeglicama”, od kojih mnogi uopće nisu bili izbjeglice, već imućni migranti. I parlament je bio jednoglasan u mišljenju da “ne postoji alternativa” Merkeličinoj harakiri politici. Ali uvijek postoje alternative. I tako je ulazak AfD-a u njemački Bundestag 2017. kao najjača oporbena stranka bio izravna posljedica Merkeličine nemarne politike.
Raspad CDU-a
Sada je AfD očito pobijedio na okružnim izborima u okrugu Sonneberg. U Tiringiji, gdje su, kao i u Saskoj, mnogi građani posebno neposlušni protiv države koja s arogancijom moći hladno ignorira njihove interese i želje.
Nakon ujedinjenja Njemačke, Tiringija je bila uzorna država, nacrt kako će stvari od tada ići dobro s poslovično cvjetajućim krajolicima. Činjenica da su se oni pojavili u posljednjih trideset godina prije svega je posljedica marljivosti tamošnjih ljudi, ali nesumnjivo i politike CDU-a, koji je na vlasti već duže vrijeme – ponekad s apsolutnom većinom. Poput zapadnog uvoza Kurta Biedenkopfa u Saskoj, zapadni uvoz Bernhard Vogel u Tiringiji brzo je vratio državu na noge s jakom srednjom klasom, naseljima i razvojem turističke industrije. Do danas tamošnji ljudi štuju Bernharda Vogela, ne zato što je političar CDU-a, već iako je političar CDU-a.
CDU/CSU, koji već dugi niz godina organizira istinski uzornu politiku za Tiringiju i njezine građane, danas je pravi primjer propadanja nekad ponosne “Narodne stranke centra”. Ponekad je skliznuo ispod 20 posto biračkog tijela. 20 posto! Stranka koja je vladala apsolutnom većinom nekoliko godina ranije.
I jeste li učinili nešto loše? Naravno da ne. Samo što sve nije pravilno preneseno na “glasača”. U međuvremenu, desničarski AfD, a to se mora tako reći, pod njegovim frontmenom Björnom Höckeom – usput rečeno, također zapadnim uvozom – najjača je politička snaga u Tiringiji – a trend raste. Trenutno imaju 30 posto u anketama, a još uvijek ima prostora za napredak.
CDU se bez prigovora složio sa svim ludilom merkelske ere, podvrgnuo se željama kuće Konrad Adenauer u Berlinu. Na licu mjesta, dopustio je njezinom političkom profesionalcu Mikeu Mohringu da utrči u nož i nemilosrdno se sruši, a zatim ga je zamijenio bezbojnim apparatchikom Mariom Voigtom, za kojeg se kaže da sanja o formiranju prve koalicije CDU-a sa strankom nasljednika SED-a “Die Linke”. Na suvozačevom mjestu, kao mlađi partner – držite jezik za zubima, podignite stupove.
Na posljednjim državnim izborima Erfurtovu vladu Ljevice, SPD-a i Zelenih pod vodstvom Bode Ramelowa Tiringijanci su izglasali izvan funkcije. Tada je državni parlament izabrao političara FDP-a Thomasa Kemmericha za premijera s ne-lijevom većinom i glasovima FDP-a, CDU-a i AfD-a. No, gospođa Merkel – opet ta žena – naredila je telefonom iz Južne Afrike da se izbori moraju “preokrenuti”. Izbori u Njemačkoj, čija je ispravnost neupitna, moraju se poništiti! I jesu.
I tako Bodo Ramelow, koji je izglasan izvan ureda, još uvijek sjedi sa svojim drugovima u državnom kancelarstvu i vlada sam sa sobom. Njihovo oduševljenje glupošću oporbenih stranaka, koje ne zaustavljaju ovu spodobnost, mora biti ogromno.
To je moguće jer tiringijski CDU već tri godine drži lijevu, štoviše vrlo neuspješnu, državnu vladu na dužnosti sa svojim glasovima. Helmut Kohl, kancelar jedinstva, okrenut će se u grobu da je njegov CDU poništio izbor premijera FDP-a kako bi na vlasti zadržao svrgnutog komunista.
A ova Unija je šokirana izbornim rezultatom u Sonnebergu?
