Katolička Crkva umire bolnom smrću pred očima javnosti
Oni jednostavno nisu u stanju ili ne žele prepoznati kako mase ljudi, bilo donedavnih ateista ili pripadnika drugih vjera – ali koji i dalje s pozicije zdravog razuma podržavaju tradicionalne obiteljske vrijednosti svojih društava – doslovno bježe od tog modernizma i zaklon traže pod skutima Crkve. A onda im se i tamo sve češće podmeće ono isto od čega žele pobjeći. Sada se licemjerno čude “egzodusu” vjernika i krivce traže svugdje i u svakome – samo ne u sebi
Jučer je u švedskoj prijestolnici, Stockholmu, nakon prethodne dozvole švedskih nadležnih tijela održan prosvjed koji je uključivao spaljivanje muslimanske svete knjige – Kur’ana. Štoviše, taj je čin (inače vrijedan prijezira, jer, iako se odvija pod plaštem prava na slobodu izražavanja ne pridonosi ničem drugom do li raspirivanju najnižih strasti i mržnje) održan ispred glavne stockholmske džamije i na prvi dan najvećeg muslimanskog praznika Kurban-bajrama! Glavni „aktivist“ je, prema pojedinim izvorima, istom prigodom otrgnutom stranicom iz Kur’ana obrisao cipele, da bi potom u knjigu stavio slaninu i onda je zapalio.
„Performans“ je navodno promatralo 200-injak osoba, od kojih su neki u znak svog prosvjeda na arapskom jeziku uzvikivali “Bog je velik!”, a jednog prosvjednika privela je policija nakon što je pokušao baciti kamen na ključnog protagonista akcije.
Egzodus iz Crkve
U 2022. godini više od pola milijuna ljudi napustilo je Katoličku Crkvu u Njemačkoj, a 2023. taj proces dodatno uzima maha. O tom „fenomenu“, piše tamošnji medij Der Spiegel koji precizira da je, prema podacima Konferencije njemačkih biskupa u Bonnu, Katoličku crkvu u toj zemlji napustilo 522.821 osoba – više nego ikad prije, a znatno više nego prethodne, “rekordne” 2021. godine (359.338 otpadnika od vjere).
Ništa čudno onda nema u tome da isti medij ovaj „trend“ naziva “katastrofom za Katoličku crkvu”, i što istodobno prenosi riječi kanoničkog pravnika Thomasa Schüllera koji kaže slijedeće: “Katolička crkva umire bolnom smrću pred očima javnosti.”
Koketiranja s modernizmom
Ovdje bih dodao kako koketiranja Crkve s modernizmom, poglavito različitim i protuprirodnim ideologijama koje se u zapadnim društvima sve više nameću ne samo kao „znanstveno utemeljene“ već i kao obligatorne daju svoj rezultat.
Tako je u SAD-u, prema pojedinim istraživanjima, već oko jedne petine mladih do 20 godina prihvatilo „eksperimente“ o svojoj stvarnoj (prirodnoj) spolnosti tj. pronašlo se u nekim drugim spolnim kategorijama u odnosu na onu Bogom zadanu (ako ste vjernici) ili prirodnu (ako ste ateisti).
Niti protestantska crkva nije izuzeta iz trenda „egzodusa“ vjernika. Ona je u Njemačkoj u 2022. izgubila oko 380 tisuća vjernika – svojih članova. A u Kaliforniji transrodne osobe već održavaju crkvene službe, a vlč. Victor Floyd, iz prezbiterijanske crkve Calvaria u San Franciscu, žali se da “ne podržavaju svi župljani takve eksperimente”, preferirajući tradicionalna bogoslužja.
Stanje je sve gore i u Poljskoj, koja se smatra jednim od uporišta katolicizma uopće, gdje sve veći broj djece ne želi pohađati vjeronauk, kao posljedica medijskog „sotoniziranja“ Crkve i medijskog razvlačenja razno-raznih afera poput onih pedofilskih i sl. Toga smo itekako svjedoci i mi u Hrvatskoj.
Radikalizacija društva: na udaru svi oni koji misle drukčije
Društvo se ubrzano radikalizira, a ne udara se samo na vjeru kao takvu, već i na različite laičke udruge koje ne rade ništa drugo nego javno iskazuju pravo na drukčije mišljenje – ono isto, koje švedske vlasti (i ne samo te zemlje) dozvoljavaju kada je u pitanju pravo na drukčije mišljenje o Kur’anu tj. njegovo blaćenje i paljenje.
O tome najbolje svjedoči i najnoviji napad pripadnika LGBT pokreta na ured talijanske udruge Pro Vita & Famiglia (Za život i obitelj) u Rimu. Vođa LGBT Pride demonstracija u Italiji Mario Colamarino nazvao ih je “gadovima”, a u subotu, 10. lipnja, održan je prosvjed ispred ureda te udruge, gdje su, prema riječima njenog predsjednika Jacopa Coghea, sudionici činili “verbalno nasilje”, a sve je postalo plodno tlo za “klimu mržnje”. Ulazna vrata ureda bila su prekrivena porukama poput “fašiste treba objesiti” i “transfeministička osveta”, a vidljivi su i ostaci bacanih jaja.
“Opet je tu #LGBTQIA netolerancija koja samo zna vrijeđati, ocrnjivati, prijetiti i želi ušutkati sve koji misle drugačije”, poručio je Coghe na Twitteru.“Nećemo se dati zastrašiti i nastavit ćemo s našim djelovanjem u obrani života, obitelji, slobode obrazovanja i djece”, izjavio je Jacopa Coghe.
Sve ovo ukazuje na goleme probleme u zapadnim društvima „u glavama ljudi“ odnosno na ideološkoj pa i psihološkoj razini, gdje se sve više zloupotrebljava pravo na slobode kroz jedan važni element: ne uzima se u obzir onaj ključni postulat prema kojemu je sloboda ograničena jedino slobodom drugoga! Tj. nema slobode djelovanja ako se njome udara na slobodu nekog drugog, bilo pojedinca, bilo grupe ili čitavih zajednica. Ali toga se radikalni elementi u zapadnim društvima više uopće ne pridržavaju.
Zabrinjavajuće izvješće
Zbog toga i ne čudi Izvješće o vjerskim slobodama u svijetu za 2023. godinu koje je objavila Aid to the Church in Need (ACN).
O njemu 27. lipnja piše Tyler Arnold iz Washingtona, čiji tekst objavljuje vatikanska Chatolic News Agency – CNA. Evo njegovih ključnih dijelova:
Iako se trenutno najteži slučajevi vjerskog progona događaju u određenim afričkim i azijskim zemljama, izvješće o vjerskim slobodama u svijetu za 2023. istaknulo je opasne trendove unutar Europe i zapadnog svijeta.
Izvješće je pokazalo rastući trend u govoru mržnje, cenzuri, usponu kulture odbijanja i rastućoj netoleranciji prema pojedinim stavovima utemeljenim na vjeri na Zapadu.
U nekim afričkim i azijskim zemljama progon je često izravniji, poput interniranja ujgurskih muslimana u Kini ili nigerijskih islamista koji ubijaju kršćane. U zapadnim je zemljama politika koja diskriminira vjerske skupine suptilnija.
“Ovdje (na Zapadu) nije nužno takva vrsta progona”, rekao je za CNA direktor Outreacha ACN-USA Edward Clancy.
Kazao je kako se zapadne vlade često se bave “pristojnim progonom”, pozivajući se na izraz koji obično koristi papa Franjo. Naveo je primjere poput liječnika iz Ujedinjenog Kraljevstva koji je izgubio posao jer je odbio koristiti željene (rodne) zamjenice, francuskih zakona koji su zabranili vjerske simbole na određenim javnim mjestima i ograničenja vezanih uz COVID-19 koja postavljaju stroža pravila za vjerska okupljanja nego za druge funkcije, kao što je npr. bilo u New Yorku.
Što se tiče kulture otkazivanja, izvješće primjećuje da je odbacivanje novih koncepata o rodu izložilo ljude prijetnjama “pravnim sankcijama” u nekim zapadnim zemljama te da su “uvedeni zakoni, poput govora mržnje, kako bi se zakonski proveli i učvrstili te koncepte kao nova [ljudska] prava.”
„Izvješće detaljno opisuje slučaj u Finskoj u kojem su luteranski biskup Juhana Pohjola i član parlamenta Päivi Räsänen optuženi za govor mržnje na temelju objave na Twitteru o luteranskom učenju o homoseksualnosti. Glavni tužitelj je naveo da bi Räsänenov post, koji se pozivao na pamflet iz 2004. koji je objavio Pohjola, “vjerojatno izazvao netoleranciju, prezir i mržnju prema homoseksualcima”.
Iako su optužbe odbijene, tužitelji su se žalili na presudu“ – navodi se u tekstu izvješća kojeg objavljuje vatikanska agencija CNC.
Kao primjer prisilnog govora, izvješće navodi praktičnu uputu Vrhovnog suda Britanske Kolumbije u Kanadi koja savjetuje stranke i njihove odvjetnike da se pridržavaju samoidentificiranih rodnih zamjenica, za koje izvješće tvrdi da “implicitno nameće pridržavanje uvjerenja o rodnom identitetu bez obzira na vjerski prigovor ili prigovor savjesti.”
Clancy je rekao da su “ljudi kazneno gonjeni jer… su prekršili neke standarde,” kao što su željene zamjenice, tradicionalni brak ili bilo što “suprotno sekularnom svjetonazoru”.
U izvješću se također navodi da su Rusija, Ukrajina i Bjelorusija sada “pod promatranjem” za sljedeće izvješće temeljeno na zabrinutosti oko vjerskih sloboda usred rusko-ukrajinskog rata. Clancy je rekao da se većina prijetnji vjerskim slobodama u tim zemljama dogodila kasnije od podataka koji su uzeti u obzir u izvješću za 2023., ali je organizacija “jako dobro svjesna … etničkog vjerskog nacionalizma u oba slučaja” od strane Rusije i Ukrajine.
Prema Clancyju, Ukrajina je zatvorila vjerske službe na ruskom govornom području, a Rusija je zatvorila ukrajinske vjerske aktivnosti u područjima pod ruskom dominacijom. Rekao je da ACN ima dugu povijest rada s obje zemlje zbog progona koji se dogodio u toj regiji za vrijeme komunizma.
Zaključak
O oskvrnjenju vjerskih objekata i(li) svetih knjiga velikih svjetskih religija suvišno je i govoriti i potrebno ih je snažno osuditi – s koje god strane dolazili.
Što se tiče pedofilskih i drugih nedjela i skandala, njih je bilo i ima ih ne samo u Katoličkoj crkvi (koju se medijski zbog toga godinama razapinje i u tome se nema namjere stati), već i u drugim vjerskim zajednicama ali i u državnim strukturama – poput dječjih i staračkih domova i sl. Dovoljno je samo pogledati što se po tom pitanju događalo i dalje događa i u jednoj Velikoj Britaniji, i dokle sve sežu „krakovi hobotnice“ u tamošnjem društvu.
Međutim, za „egzodus“ vjernika, osim politike, aktualnih društvenih procesa i nametanja stranih ideologija, ne manju odgovornost snose i visokopozicionirani pojedinci unutar crkvene hijerarhije – svugdje, pa tako i u Hrvatskoj.
„Mazohističko“ uporno ponavljanje pojedinaca iz crkvenog klera podataka o užasnim pedofilskim skandalima u Crkvi, usprkos tomu da je oko toga već više-manje sve rečeno i od strane službenih struktura same Crkve, da je od njih sve to već ranije oštro osuđeno i u odnosu na one koji su takva zlodjela činili i one koji su ih prikrivali, da su mnogi predmeti kazneno procesuirani a počinitelji kažnjeni ili izolirani od doticaja s vjernicima – ukazuje na jednu vrlo ozbiljnu stvar unutar same Crkve.
Na oholost – kao bolest čovječanstva, a iz vjerske perspektive jedan od najvećih grijeha općenito. Poglavito je za Crkvu opasna tzv. vjerska oholost i s njom usko povezana taština, kada si pojedinci iz crkvenog klera dozvoljavaju komoditet s visoka gledati na sve one koji su hijerarhijski ispod njih, uključno i same vjernike – smatrajući se „bližima Bogu“ samo zbog statusa kojeg uživaju. Da bi ga zadržali, ili da bi još više napredovali – nerijetko su spremni na sve, pa i na populističko dodvoravanje i vlastima i javnosti, i manipulacije s novim ideologijama, a sve s ciljem denunciranja drugih „kolega“, koje smatraju po svoje ambicije opasnima.
Zaboravljaju pritom na sve, pa i na Božje riječi i djela, poput onih Kristovih – kada je prao noge svojim učenicima i govorio im „tko želi biti prvi neka bude posljednji“ i ukazivao na poniznost i milosrđe kao na najbolji lijek protiv oholosti – bez kojeg nema puta do raja.
Tako su pojedincima iz crkvenoga klera sada prihvatljivije i LGBT javne parade od, recimo, „klečavaca“ – kako se medijski pogrdno nazivaju oni koji javno mole krunicu i koje oštro napadaju pobornici radikalnih lijevih ideologija, a da im, pritom, redovito, uopće ne smetaju muslimanski vjernici koji se svakodnevno klanjaju na ulicama i trgovima europskih gradova, čak i ispred kršćanskih bogomolja kako je to i ispred čuvene milanske katedrale, ili pak različite “parade ponosa” i slične manifestacije.
Nikoga neću imenovati ali će svatko prepoznati na koga mislim i tko je sve zatajio u smislu da čitava Katolička crkva na zapadu i u Hrvatskoj sada žanje plodove onih crkvenih dostojanstvenika i teologa (prije svega njemačkih) koji su se okrenuli modernizmu – kao navodnom spasu kršćanske vjere, koji će u Crkve privući nove vjernike jer ona eto prati trendove.
Oni jednostavno nisu u stanju ili ne žele prepoznati kako mase ljudi, bilo donedavnih ateista ili pripadnika drugih vjera – ali koji i dalje s pozicije zdravog razuma podržavaju tradicionalne obiteljske vrijednosti svojih društava – doslovno bježe od tog modernizma i zaklon traže pod skutima Crkve. A onda im se i tamo sve češće podmeće ono isto od čega žele pobjeći. Sada se licemjerno čude “egzodusu” vjernika i krivce traže svugdje i u svakome – samo ne u sebi!
Sve je ovdje zapravo vrlo jednostavno, bez potrebe za ikakvim teološkim i drugim dubinskim i besplodnim raspravama koje za cilj najčešće nemaju ništa drugo nego jačanje vlastitog ega kroz dokazivanje da su upravo oni u pravu i da su baš njihovi „argumenti“ najjači.
Treba se samo vratiti izvorima. Stvar je, uostalom, isključivo u glavama ljudi i njihovu odnosu na posao kojim se bave i(li) načinu na koji ispovijedaju svoju vjeru.
Tada će i izvješća, poput ovog, o kojemu je bilo riječi u ovom komentaru – izgledati puno bolje i optimističnije po zapadna društva.
