Pokolj u Foči 1942. godine predstavlja ubojstvo između 2.000 i 3.000 Hrvata muslimanske vjeroispovijesti, koje su četnici počinili tijekom kolovoza 1942. godine
Dana 30. svibnja 1942. iz Goražda je u Foču došlo 70 pripadnika hrvatske elitne vojske – ustaša da preuzmu vlast od Talijana. Talijani su se 6. i 7. lipnja potpuno povukli u pravcu Kalinovika, a srpsko stanovništvo samovoljno je otišlo prema Meštrevcu, Čelebiću i drugim selima. U Dragočavskoj Rijeci, oko 5 km južno od Foče, u tom se razdoblju počela okupljati skupina od oko 700 četnika. Četnici su 9. lipnja počeli dolaziti na južnu periferiju grada tražeći od ustaških postrojbi povlačenje s desne obale Drine, kako su im Talijani obećali. Dana 13. lipnja odbijen je četnički napad na desnoj obali.
Dana 26. srpnja grupa od oko 700 četnika iz zasjede u Pirindolu, između Foče i Jeleča, zarobila je 11 ustaša i 31 domobrana. Nakon razoružavanja zarobljenici su ubijeni. Od 1. do 5. kolovoza talijanske jedinice pokušale su preuzeti vlast u Foči, ali im to nije dopušteno.
Dana 19. kolovoza u 6 sati ujutro počeo je sa svih strana opći četnički napad na Foču. U Ustikolini je presječen jedini put za povlačenje. Sve osobe koje su pokušale pobjeći vlakom ubijene su u Ustikolini. Oko 12.30 sati počeli su popuštati prvi ustaški položaji, što je izazvalo masovno povlačenje naroda s desne na lijevu obalu. Četnici su sa zauzetih položaja pucali na civile na mostu. Na mostu se stvorila velika hrpa leševa i ubijene stoke, zbog čega je most pao, što je dovelo do smrti brojnih civila. Oko 14 sati Foča je konačno pala. Kada su četnici ušli u Foču, ubijali su, silovali, pljačkali i palili muslimanske kuće. U jednoj kući bilo je zatvoreno 65 žena i djece, koji su zatim živi spaljeni. Minobacačima su gađane veće skupine izbjeglica. Prema procjenama vlasti NDH stradalo je oko 3000 ljudi. Značajnu ulogu u napadu i pokolju imali su crnogorski četnici. (h.v.)
